Ima tih nekih trenutaka u životu kada ti srce počne jače tući, kada osvjestiš da si dovoljno dobro radio na sebi i da konačno možeš čuti, osjetiti i doživjeti svu puninu života, baš tu i baš sada gdje si i s kim si.

Namjera nije samo predmet razgovora na kavicama sa prijateljima gdje često ponavljamo kako nešto namjeravamo i kako bi nešto trebalo, ona je puno više od toga – namjera je naš put prema sretnijem i boljem životu.

Pokupiš ono što je ostalo od tebe nakon svih valova i brodoloma, i naučiš plivati u oluji tražeći kopno koje se dugo nije vidjelo na vidiku. I kad pomislis da je svemu kraj, odjednom ugledaš svjetlo i shvatiš da u stvari sve tek počinje.

Koliko puta nisi izgovorila nešto što si željela, jer nisi htjela ispasti smiješna, nisi se htjela isticati, nisi se htjela svađati ili si samo pomislila da bi mogla naići na nerazumijevanje ili osudu pa bolje da šutiš?