Razmišljajući tako i ne prateći svoje misli, shvatila je kako je malo potrebno da bi se ponovno osjećali kao djeca. Svi mi nosimo to malo, krhko stvorenje u sebi, svoje unutrašnje dijete, svoju djevojčicu ili svog dječaka.

Ima tih nekih trenutaka u životu kada ti srce počne jače tući, kada osvjestiš da si dovoljno dobro radio na sebi i da konačno možeš čuti, osjetiti i doživjeti svu puninu života, baš tu i baš sada gdje si i s kim si.

Namjera nije samo predmet razgovora na kavicama sa prijateljima gdje često ponavljamo kako nešto namjeravamo i kako bi nešto trebalo, ona je puno više od toga – namjera je naš put prema sretnijem i boljem životu.