U zadnje vrijeme sam imala nekoliko intervjua i gostovanja na radiju i u podcastu i trebala sam se predstaviti. To nekako ovako izgleda: osnivačica-i-urednica-lifestyle-portala-budi-dobro-ekologinja-dizajnerica-kolumnistica-reiki-učiteljica-theta-healing-terapeutkinja-kristaloterapeutkinja-vrtlarica-majka. Ta kobasica je baš nezgodna pa sam počela govoriti da sam naprosto vješta žena.
Čitajući strane portale naišla sam na pojam multi-hyphen čija je zagovornica popularna Emma Gannon i shvatila sam da sam to ja: osoba s brojnim interesima i znanjima koja istovremeno svoje vrijeme posvećuje mnogim stvarima koje me inspiriraju, koje smatram svojim darovima i talentima, koje me pokreću. Ovo nije multitasking, to je naprosto posvećivanje mog vremena raznolikim segmentima koje odražavaju sve što ja jesam. Iako je možda na prvu mnogima zbunjujuće, jer ne znaju kuda da me stave, sasvim je u redu znati da nas ne mora definirati samo jedan interes i jedan posao. Sasvim je u redu i ako smo odabrali jednu nišu u kojoj se razvijamo, ako nas to ispunjava. Mnogi će možda pomisliti da oni koji se bave s mnogo toga lutaju i niti sami ne znaju tko su i što ih zanima, ali iz mog iskustva mogu reći da to nije tako. Vrlo sam samosvjesna, ali moji interesi su široka lepeza i upravo me ta šarolikost sve više i više nadopunjuje, a iz toga svakodnevno rastem. Kada se sve svede na isti nazivnik, šarenilo mojih poslova je u istoj niši – kako biti dobro u cjelovitosti bića.
Nije li super znati da uvijek imamo izbor i da se uvijek možemo predomisliti?
Prošle godine, kad nas je pandemija iznenadila, mnogi su preko noći ostali bez poslova i prihoda. U borbi za opstanak u ljudima se probudila kreativnost da na neki način transformiraju postojeće poslove ili osmisle sasvim novi pristup. Tada je dio ljudi otkrio da imaju još neke talente kojima se uopće nisu bavili, jer ih nisu poznavali, jer nisu imali vremena za njih, jer su mislili da se hobiji ne mogu pretvoriti u posao. Stvarnost i svakodnevnica su pokazali drugačije.
Velik je broj ljudi koji je baš u „nemogućim“ uvjetima vrlo uspješno pokrenuo svoje poslove. Jedno je sigurno: kada se stvari poruše imamo mogućnost skrušeno čekati da nas netko drugi spasi ili uzeti stvari u svoje ruke i smisliti neko rješenje. Upravo je tako nastala poplava raznovrsnosti i pojave mnogo ljudi koji se bave s mnogo stvari. Ne radi se ovdje niti o kulturi žurbe, niti skakanju s jednog na drugo, već o otkrivanju drugih opcija, o izboru drugih okusa i boja. Nije li super znati da uvijek imamo izbor i da se uvijek možemo predomisliti? Imam nekolicinu prijatelja koji su svoje fakultetsko obrazovanje zamijenili sasvim drugačijim poslovima: od pravnika koji izrađuje opanke, psihologinje koja je glazbenica, inženjerke šumarstva koja je yoga učiteljica itd.
Prošla su vremena kada smo se zaposlili u 20-ima i mirovinu dočekali na istom radnom mjestu. I to je super! Nesigurnost je prilika za rast, ako ju promatramo iz te perspektive, a ne iz perspektive straha. U neizvjesnim vremenima bolje prolaze oni koji se ne oslanjaju samo na jednu opciju, oni koji imaju neki back up, neki plan B, nešto paralelno.
Živjeti svoju strast
Biti multi-hyphen ne znači samo imati dodatnu karijeru ili posao. To može biti i strast kojoj posvećujete svoje vrijeme, ljubav prema biljkama, glazbi, crtanju… Sve ono što vas pokreće i budi strast za životom. Smatram da se u našoj civilizaciji previše pažnje i važnosti posvećuje poslu, koji mnogim ljudima u konačnici preuzme sav život i postane svrha života. Da nisu nikada proživjeli svoje talente i kreativnost takvi ljudi često osvijeste na kraju (poslovnog) života.
Ponekad ljudi zarađuju za život doslovno odrađujući neki posao, dok su dušom u nečemu sasvim drugom, na prvi spomen nespojivom. Iako je idealno u svoje talente i strast spojiti i izvor prihoda, ova polu kombinacija mi se čini boljim izborom od one gdje se u potpunosti odustane od strasti radi novca i preživljavanja. Ovo je ipak kombinacija u kojoj njegujemo svoje talente i priznajemo svoju kreativnost.
Životne okolnosti nekada ne dopuštaju rezove i skokove (ili nam se tako čini) koje bismo ponekad radno napravili, ali čvrsto vjerujem da ne smijemo odustati od razvijanja sebe u svim smjerovima koji nas inspiriraju, jer nam se u nekom trenutku čini da nećemo uspjeti, da se od toga ne može zarađivati, da se mora raditi od 8-16 h. Lako je nabrojati tisuću razloga zašto nešto ne možemo, ali dajte mi jedan razlog koji govori u prilog da ikada u životu trebamo ne izabrati sebe.
Dopustite si luksuz baviti se stvarima koje u vama bude radost
Najvažnije što vam želim reći je da si dopustite luksuz baviti se stvarima koje u vama bude radost i otpustite ideju da ste definirani svojim poslom. Mi smo ocean prepun života. Dopustite si osvijestiti što sve plovi vašim dubinama i s radošću izvucite to na svjetlo dana.
Sve popularniji fenomen multi-hyphena govori o važnosti njegovanja raznolikosti naših vještina. Govori i o buđenju želje da se ulaže u sebe i stvara rezervni plan. Čini mi se da možemo govoriti da osobe koje imaju mnogo crtica (eng. hyphen= crtica) u svom životu vjeruju u sebe, polažu nadu u svoja umijeća i da su nepokolebljivi optimisti. Ne staviti sav ulog na samo jednu stavku, već znati da i ako nešto propadne postoji druga opcija, vadi nas iz stanja oskudice i pokreće kreativne sokove u nama. Dodajte si i vi pokoju crticu u svoj opis. Redefinirajte sebe osvještavanjem svega što vam polazi za rukom, što vas veseli i čime razvijate sebe i obogaćujete svijet. Na kraju, it`s #allaboutchange.
