Paula Klarin u ožujku ove godine posjetila je Tokio, grad koju ju je oduševio na bezbroj načina. U putopisu koji nam donosi, opisuje svoje doživljaje tamošnje kulture i hrane te savjetuje što vidjeti i okusiti prilikom posjeta japanskoj metropoli. Doznajte što ju je iznenadilo na ulicama Tokija, zašto kupnja automobila tamo uopće nije jednostavna te je li se osjećala izgubljenom u prijevodu…
„Upita li tko, što je duh ove zemlje, Japana:
Sjaje na suncu jutra
cvjetovi brdske trešnje!“
Mottori, japanski učenjak
Japan je zbog svoje posebnosti i neobičnosti jedna od najintrigantnijih zemalja svijeta pa ne čudi što ga nazivaju drugim planetom. Dugo vremena sam priželjkivala posjetiti ga, a želja mi se ostvarila odlaskom u Tokio krajem ožujka ove godine. U ovom periodu vrhunac je turističke sezone i vrijeme je sakure – cvata trešanja. Jako je puno domaćih i stranih turista, pogotovo otkada je Japan opet otvoren za posjetitelje.
Postoje li neke procedure prije odlaska na put (formulari, vize)?
Sve se vrlo jednostavno može napraviti putem aplikacije Visit Japan Web gdje se dobije kod za prolazak kroz carinu i imigraciju prilikom samog dolaska na aerodrom. Ova aplikacija uštedi dosta vremena zbog velikog broja turista koji ponovno posjećuju Japan otkad je lockdown završen pa se izbjegne čekanja u redovima.
Koju je valutu potrebno pripremiti prilikom boravka u Japanu?
Japanski Yen (JPY). Jedan Euro iznosi otprilike 150 JPY. Većina mjesta u Japanu prihvaća kartice kao sredstvo plaćanja.
Definicija kontrasta
Tokio broji oko 14 milijuna ljudi s prefekturom od oko 37 milijuna ljudi (podatak: popis stanovništva 2021). Koliko je ovaj grad velik i beskrajan najbolje ćete doživjeti ako se popnete na Tokyo Skytree, televizijski toranj i vidikovac, koji s preko 600 m visine slovi kao jedan od najviših na svijetu. Ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje ćete doživjeti pravu gužvu, ali iznenadit ćete se kad vidite kako svi strpljivo i bez ikakvog prigovora čekaju svoj red. Na visini od nekih 450 m nakon koje posjetiteljima nije dopušteno ići, ispred vas će se prostrijeti nepregledna betonska džungla kilometrima i kilometrima daleko. Pogled je nestvaran, aglomeracija kojoj nema kraja.
Drugačija razina civilizacije
Japanci su kolektivno društvo. Jedna od imenica koja ih određuje jest odanost – prema nadređenom, prema tituli. Ne propitkuju i nisu skloni isticati se individualno. Prihvaćaju stvari onakvima kakve jesu i nose se s njima dostojanstveno.
Prisutan je nevjerojatan sraz tradicije i modernosti. S jedne strane imate osebujnu, ultra modernu pop kulturu i tehnološku izvrsnost dok je s druge strane suživot s fascinantnom drevnom kulturom koja utječe na gotovo svaki aspekt života.
Koliko god se mlađa generacija razlikovala od starije i pribjegavala Zapadu na način da prednost daju individualnom stilu životu umjesto odanosti grupi, ne može se ne primijetiti (s olakšanjem) kako je i ovaj dio populacije zadržao ono po čemu se razlikuje od tog istog Zapada – vrijednosti duboko utkane u japansku kulturu: skromnost, poniznost, blagost, dobronamjernost, ljubaznost, poštenost, ustrajnost, disciplina, pedantnost… Ipak je ovo zemlja Samuraja.
Ove vrijednosti uče se od malena, najprije od roditelja a kasnije tu ulogu preuzima društvo, učitelji i profesori. Skladni međuljudski odnosi i stabilnost u društvu, odnosno imati osjećaj prema drugome, nešto je što se u japanskoj kulturi izuzetno cijeni i njeguje, (wa– društveni sklad).
Japanska kvaliteta
Za Japan znaju reći da je prva moderna ne-zapadna zemlja u povijesti. Ovdje živi toliko ljudi da je na svakom poslu ili zadatku postavljen optimalan broj ljudi koji predano rade svoj posao. Kvalitetne radne snage ne nedostaje, i u tome je Japan izuzetno jak; u visokoobrazovanoj radnoj snazi. Kvaliteta je pravilo, ne izuzetak. Ne postoje rezovi nauštrb izvrsnosti. Nema fake zapadnjačke ljubaznosti u svrhu konzumerizma. Ovdje je srdačnost i uslužnost autentična. Na svakom koraku su reklame domaćih korporacija i tehnoloških giganata čija se roba i proizvodi konzumiraju u cijelom svijetu, te ne možete ne osjetiti strahopoštovanje prema ovom „rock solid“ gospodarstvu koje je doživjelo strelovit rast nakon Drugog svjetskog rata, za vrijeme tzv. „japanskog čuda“.
Međutim, kroz naredna desetljeća zemlja izlazećeg sunca suočit će se s nedostatkom radne snage zbog već dužeg perioda slabog nataliteta te rastućeg broja starijeg stanovništva. Iako su se tome dugo opirali, polako su počeli uvoziti kvalificiranu radnu snagu kako bi popunili rupu koju očekuju na domaćem tržištu rada.
Tokijski Time Square
Shibuya je tokijski downtown dok je Shibuya crossing najprometniji i jedan od najpoznatijih pješačkih prijelaza na svijetu kojeg se često može vidjeti u filmovima i raznim spotovima, s čak ljudi nekoliko tisuća ljudi koji prelaze cestu istovremeno, okružen s bezbroj neonskih reklama. Odmah do Shibuye nalazi se i jedna od najprometnijih željezničkih stanica na svijetu – Shinjuku.
Ginza Street
Ginza street je jedna od najskupljih ulica na svijetu. Istoimena četvrt u kojoj je smještena najpoznatija je tokijska shopping četvrt, a svi renomirani svjetski brandovi ovdje imaju svoje dućane. Trgovine otvaraju u 11 ujutro radnim danom, a se u podne se ukida promet kada ulica postaje velika pješačka zona. U ovoj četvrti nalaze se i brojni muzeji, restorani, caffe barovi, robne kuće, umjetničke galerije…
Svjetska gastro meka
„Biti Japanac znači jesti japansku hranu“.
Japanska narodna poslovica
Hrana je duhovno iskustvo. Njeguju kulturu prehrane na koju su jako ponosni te joj pridaju veliku pozornost. Drevna kultura ima snažan naglasak na sezonalnosti te na izmjenu energija kroz godišnja doba, pa se i u kuhinji strogo drže ovih načela, tzv. washoku. Poznato je da im je kuhinja siromašna kolesterolom, masnoćom i kalorijama a vrlo bogata vlaknima.
Riža je temeljno jelo, dok su riba i povrće glavni prilozi. U jednom obroku često kombiniraju meso i ribu. Pije se jako puno zelenog čaja. Najpoznatiji je čisti, Matcha čaj. Kod prezentacije jela također se teži savršenstvu. Izgled jela i harmonija boja na tanjuru jednako su važni koliko i okus, a Japanci su u tome pravi umjetnici. Izuzetno paze na sigurnost, svježinu i sljedivost namirnica, stoga nema rizika pri konzumaciji toliko sirovih jela.
Osim sushija i sashimija, po čemu je najpoznatija, ova kuhinja ima riznicu raznovrsnih drugih jela koja se pripremaju po stoljetnim tehnikama a koje je teško pronaći izvan zemlje. Uz Francusku, Japan je jedina je zemlja koja je nacionalnu kuhinju zaštitila kao nematerijalnu baštinu.
Izgubljeni u prijevodu?
Smjer pisanja je obrnuto proporcionalan od našeg. Kreću s desnog vrha lista i pišu vertikalno prema dolje, pa idu prema lijevo (za razliku od nekih publikacija u kojima se koristi isti smjer pisanja kao na Zapadu). No, bez obzira na to, u Tokiju je teško izgubiti se. Sve je organizirano, isplanirano, predviđeno, uređeno, samo treba ući u sistem. U uslužnim djelatnostima gotovo svi pričaju engleski ili se bar uspijevaju sporazumjeti. Kad zamolite nekog za pomoć, odvojit će koliko god je vremena potrebno da vam pomogne, a ako kojim slučajem to nije u mogućnosti (rijetkost!), ispričat će se jedno deset puta.
Japanska izvrsnost
Shinkansen – kultni speed bullet train koji dostiže brzinu do nekih 300 km/h je „must try“. Imali smo priliku putovati ovim vlakom do grada Shizuoka, sat vremena južno od Tokija. Osjećaj je otprilike kao da letite avionom, ali vidite sve oko sebe. Shizuoka je smještena u podnožju planine Fuji odakle puca predivan pogled na ovaj vulkan – sveti simbol i nepresušan izvor inspiracije koji krasi gotovo svaku vizuru zemlje. Za potpuni doživljaj Shinkansena preporuka bi bila isprobati tradicionalni lunch box; sushi posložen u maloj take-away drvenoj kutiji, a tim je bolje ako je u kombinaciji s najstarijim japanskim svjetlim pivom Sapporo „Where East Meets West“.
Hramovi
Asakusa je tokijska četvrt na rijeci Sumida, oko budističkog hrama Senso-ji, s Kaminarimonom (“Vrata groma”) i trgovačkom ulicom Nakamise, poznatom po autentičnim japanskim suvenirnicama i zalogajnicama. Hram Senso-ji je jedan od najstarijih i najposjećenijih hramova u Tokiju.
Kamakura – obalni gradić udaljen sat vremena vlakom od Tokija nezaobilazna je točka ljubitelja hramova i vrlo popularno turističko odredište. Ovo mjesto je kao stvoreno za uranjanje u japansku duhovnu kulturu i smirujuće zelenilo koje ju prati. Ima ih preko šezdeset, a mi smo posjetili predivne šinto Hachimangu i Hasadera hramove, kao i veliki brončani kip Buddhe.
Tokio je grad koji ne može razočarati. Za mene je zasigurno najfascinantniji grad koji sam dosad posjetila. Zateći će vas nespremne, uvjerljivo pobiti sve vaše predrasude i naposlijetku nadahnuti, a domaćini će vas svojom gostoljubivošću i predanošću ganuti do suza.
Japanska dobrodošlica ne može se objasniti – morate ju doživjeti! For the kindness, ARIGATO (THANK YOU) Japan! <3
Tekst: Paula Klarin; Fotografije: Paula Klarin, iStock
