Cijeli ovaj tjedan Sarajevo je centar ulične umjetnosti, a za to je zaslužno još jedno izdanje FASADA festivala koje je startalo u vikendu iza nas. U grad su stigli umjetnici iz iz raznih dijelova regije i svijeta, a organizatori su pripremili bogat program – od crtanja, radionica, izložbi, predavanja, koncerata…
Obojena klapa
Festival FASADA osnovan je 2021. godine u Sarajevu s ciljem revitalizacije javnih prostora i doprinosa pozitivnoj transformaciji lokalne zajednice. Kao jedini festival u jugoistočnoj Europi koji strateški mapira i transformira gradske četvrti u male galerije na otvorenom, FASADA je više od platforme za produkciju ulične umjetnosti. To je predan napor da se iskoristi snaga javnog prostora za izravnu i inkluzivnu komunikaciju sa zajednicom kroz edukaciju, umjetničku praksu i institucionalnu suradnju.
Iza svega stoji sjajna ekipa mladih umjetnika, radnika u kulturi, kreativaca, i prije svega operativaca. Osnovan od strane sarajevskog muralista, slikara i filmskog producenta Benjamina Čengića s kojim smo popričali uoči užurbanog i gužvovitog početka festivala.
Benjamin Čengić umjetničkog imena Pravi Zian
Benjamin Čengić je vizualni umjetnik, muralist i producent u području scenskih umjetnosti, s posebnim fokusom na filmsku produkciju i suvremenu umjetnost. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku za produkciju i menadžment. Nakon završetka studija radio je na nekim od najznačajnijih filmskih projekata u Bosni i Hercegovini, ali i na velikim projektima u okviru festivalske produkcije i glazbene industrije.
Njegovo umjetničko stvaralaštvo oblikuje ulična umjetnost, počevši iz svijeta grafita. Njegova se djela mogu vidjeti na ulicama raznih gradova u Bosni i Hercegovini, regiji i Europi, a ovoga ljeta mogli smo ga vidjeti i u Bolu na Braču gdje je s kolegom umjetnikom Vedranom Poričaninom napravio sjajan mural.
Od udruge do galerije i festivala
Godine 2016. otkriva način kako spojiti svoju profesiju i strast te osniva udrugu Obojena Klapa, koja postaje ključni pokretač afirmacije ulične umjetnosti u Sarajevu. Kroz ovu platformu Benjamin Čengić inicira i razvija projekte koji redefiniraju umjetnički pejzaž grada, a dva najveća su FASADA Festival i Galerija suvremene umjetnosti Manifesto.
-
Osnovali ste festival 2021. godine, koja je bila izuzetno zahtjevna jer je bila usred pandemije. Kako je to tada izgledalo?
U najmanju ruku zanimljivo. U tom trenutku nismo uopće znali što radimo i većini tima je to bilo prvo iskustvo festivalske produkcije, a do danas nismo imali veći budžet niti “bolje” financiranje. Mislim da je zbog pandemije većina projekata bila ugašena, a budući da je oslikavanje murala na neki način samotnjački posao, restrikcije u vidu javnih okupljanja nisu bile problem u trenutku razvoja projekta. Već mjesec dana prije festivala, restrikcije su olakšane pa smo uspjeli, pored oslikavanja 12 murala u gradu, organizirati i pet graffiti jamova na različitim lokacijama. Snimili smo i dokumentarni film o festivalu, umjetnicima i našim naporima da sve realiziramo.
U tom trenutku, ni općine koje su nadležne za izdavanje dozvola za oslikavanje murala nisu imale iskustva, a neke su se prvi put susrele s takvim zahtjevima i uopće nisu imale reguliranu proceduru rada. Mislim da smo imali puno sreće i veliku podršku jer radimo nešto novo i drugačije u gradu. Taj festival je na kraju trajao gotovo mjesec dana i imam osjećaj da smo svi proživjeli po pet života dok nije završio. U okviru izložbe “High Five”, koja je dio službenog otvorenja, prisjetili smo se nekih anegdota iz prijašnjih izdanja, a čini mi se da upravo 2021. godinu krasi najviše njih.
-
Tko je uži tim koji radi na festivalu?
Adna Muslija, s kojom sam osnovao Manifesto, moja je partnerica za sve (logično, uključujući Festival) i pola mog mozga. Vjerojatno i više. Bez nje ne mogu zamisliti život. Zajedno radimo na konceptu i programu festivala, strategiji, ciljevima, selekciji, fundraisingu, generalnoj pripremi i slično. S fundraisingom i sličnim zadacima radi uz nas mlada i fantastična Ilma Čekić, koja je također zadužena za hospitality sektor i preuzima odgovornost za more stvari. Mia Avdagić brine se o konceptu izdanja, strategiji, razvoju, ali i o mnogim stvarima koje mi uljepšaju sve. Od prvog izdanja, uz mene su Draško Mikić, Rijad Hadžić i Emir Mušić.
Ideju pokretanja festivala imao sam možda oduvijek, ali bez njih ga ne bih mogao pokrenuti. Njih trojica su produkcijski tim i sa mnom rade na implementaciji i organizaciji festivala. To uključuje prikupljanje dozvola, koordinaciju logistike i nabavu materijala, druge velike stvari te tisuću raznih sitnica koje se događaju i požara koje treba gasiti. Zapravo su oni ove godine napravili sve. Armin Zimić i Alen Ramčević dio su Obojene Klape (naše organizacije) oduvijek, ali su malo odmarali pa se ove godine vraćaju.
Gospodin bez kojeg ništa ne bi bilo moguće ostvariti i koji je vjerojatno najduže uz mene je Vedran Poričanin. Njegov je posao nestati kada se nešto treba raditi. Na taj način doprinosi više nego itko drugi na svijetu jer mi svi požurimo završiti posao kako bi se on vratio.
Bekir Idrizović je naš Schumacher. Bavi se transportom i logistikom i vozi na mjesec ako treba. Naš šef financija je Nedim Branković i on je najbolja osoba na svijetu za čuvanje i raspodjelu novca, a veliki je čovjek i prijatelj. Adna se bavi i komunikacijama te svime što taj pojam obuhvaća, a divna osoba koja se brine da sve bitne stvari budu iskomunicirane na našim društvenim mrežama je Alem Bandić.
Hamza Avdagić najbolje trenutke na festivalu kamerom pretvara u umjetnost. Njegov kolega i čovjek koji je zapravo fotografirao sva izdanja festivala je Eldin Đapo.
Ove godine postao sam najsretniji organizator festivala u Sarajevu jer nam se pridružio moj prijatelj Ljubomir Todorović, autor vizualnog identiteta. Eldin Bećiroć DoEl radi organizaciju većih evenata i savjetuje me za glazbeni program, vrhunski je producent i DJ.
Kerim Šaban šef je AV sektora i ima najbolje zvučnike i rasvjetu.
Moja sestra Nađa radi sve što i ja radim. Htio ja to ili ne. Ona nadzire odluke, planove, strategije, tjera nas da budemo bolji i sprječava da puno griješim. Uvijek je u pravu i sve zna. Adnin suprug i njezin brat također su važan dio tima, kao i naši prijatelji Hamza i Amar.
Dugačak je odgovor, ali mi nije žao.
-
Kako izgleda Vaš tjedan uoči početka festivala?
Kao komedija.
-
Kako će izgledati ovogodišnje izdanje?
Ovogodišnje izdanje izgledat će fantastično. Otvaranje u Despićevoj ulici u Starom gradu uz otvorenje izložbe u Manifestu, dodjelu nagrada Balkan SAN mreže i nastup genijalnog Nenada Kovačevića AudioInfunktion. Murali se crtaju u naselju Mejtaš, u ulicama Tina Ujevića i Prusčakova. Umjetnici koji će uveličati ovo izdanje su Tea Jurišić iz Hrvatske, Zmaja iz Srbije, argentinska umjetnica Fio Silva, te francuska umjetnica Nush Poke koja oslikava mural s umjetnikom ThisOne iz Velike Britanije. Španjolski umjetnik Bublegum i francuski umjetnik Stom500, kao i naš vrli domaćin VedraNeba čine ostatak selekcije.
Nagovorili smo ih i da malo pričaju pa organiziramo Artist Talk sa svima. Prikazujemo fantastičan dokumentarni film Girl Power autorice Sany iz Praga, koji je nedavno prikazan na Zagreb Street Art Festivalu. Organiziramo posebno skrojenu street art turu i jedan pilot-koncept – igricu Toplo/Hladno.
U petak, 12.09. vraćamo se u Manifesto za otvorenje sjajne izložbe umjetnika Maria Miličića pod nazivom “Suradnja” koja će ostati otvorena i nakon završetka festivala. U subotu organiziramo Graffiti Jam s 25 crtača i glazbenim programom od 16:00. Sviraju Hamdonious, DrumJay i Indigo.
Dolazi nam i rodbina s GnG i DUK festivala.
-
Imate li neki omiljeni mural u Sarajevu koji je nastao na ovom festivalu i zašto?
To je baš teško pitanje. Baš teško pitanje. Nakon dugog razmišljanja odlučio sam da bi to bio mural Sebasa Velasca s prošlogodišnjeg izdanja. Proces rada na pripremi tog murala zahtijevao je naš angažman. Trebali smo pronaći Golfa “keca” ili Yuga i parkirati ih na specifičan teren kako bi napravili fotografiju koja će služiti kao referenca. Sebas je zaljubljenik u našu kulturu. Tečno govori ovaj naš jedan jezik s tri naziva, sluša našu glazbu. Slika urbane pejzaže koji su stvarni, a nestvarni. Motivi su najčešće balkanski i jugoistočni gradovi, ali najviše voli Sarajevo. I najbolji je slikar naše generacije za kojeg znam. Ima nešto posebno u njemu i njegovoj umjetnosti. Uglavnom, Sebas zna što je Golf, što je Yugo i što je Sarajevo. Mora biti s originalnim dijelovima, specifične boje i u specifičnom stanju, iz kasnih 80-ih godina. Ne možete mu podvaliti ništa, a nije ni lagan zadatak. Naravno, nismo ni mi htjeli da mu podvalimo i na kraju smo našli dvadesetak auta, izabrali dva koja smo fotografirali na dvije lokacije i odabrali jednu fotografiju. Mural je nevjerojatan.
-
Kada se ugase reflektori i završi festival – što je prvo što napravite?
Zaspim. Potrudim se dobro naspavati jer sutra radim cijeli dan.
-
Što biste rekli da je najveći izazov organizacije ovakvog festivala?
Onaj koji je najhitniji.
-
Kako reagira lokalna zajednica na nove murale – više znatiželja, oduševljenje ili otpor?
Murali su još uvijek mlada pojava u našem gradu, pa je otpor prisutan. Svake godine imamo izazove s dobivanjem dozvola za oslikavanje murala, ali svaki dan, u svakom pogledu, sve više i više napredujemo. Rekao bih da ima dosta više znatiželje i oduševljenja. Ljudi posjećuju murale, fotografiraju ih. Tijekom oslikavanja, susjedi donose umjetnicima hranu, piće, najviše kavu, naravno. Primjećujem i sve više turista koji dolaze zbog murala, a s obzirom na to da mi svake godine izaberemo jedno naselje, manji kvart, susjedi nam kažu da oni dolaze namjenski kako bi vidjeli i fotografirali lokaciju. Ljudi me u gradu pitaju kad ćemo crtati nešto novo i kad će festival. To je, valjda, dobar znak. Državne službe već su odavno otvorene za naše inicijative i kad uspijemo predati svu obilnu papirologiju ispravno, najčešće nam odobre zahtjeve. I to bi trebao biti dobar znak.
-
Ako biste mogli ugostiti bilo kojeg street art umjetnika na svijetu, koga biste pozvali?
Ma ja bih ih sve pozvao i ugostio ako bih mogao, ali radi igre, vjerojatno Richarda Hambletona iz ranih osamdesetih godina. Tada je radio siluete ljudi na uglovima zgrada po ulicama New Yorka. Strašne, crne siluete koje vrebaju u mraku. Nešto mi je to vragolasto i duhovito. Stajao bih negdje pored njegovih radova i gledao kako se ljudi prepadnu.
-
Što Vam daje najviše motivacije u svemu ovome?
Ljudi koji su sa mnom i ljudi koje upoznajem.
-
Kada zamislite FASADU za deset godina – kako izgleda?
Kao festival koji ima tradiciju kvalitete umjetničke produkcije i inovacije u programiranju i organizaciji.
FASADA festival traje do 14. rujna. Što zvuči kao idealna prilika za art getaway u susjedstvo. Jer Sarajevo je uvijek dobra ideja, a još ako možete podržati ovu vrijednu ekipu situacija je win-win. Sve informacije o festivalu možete pratiti ovdje.
Foto: Instagram, FASADA festival
