Pogledali smo film nominiran za Oscara koji emotivno prikazuje kako je to gubiti sjećanje i uspomene
Dodjela Oscara nam je sve bliža, stoga se trudimo pogledati što više nominiranih filmova. Tako smo imali priliku biti na premijeri dokumentarca Beskrajno sjećanje (La memoria infinita) u Dokukinu KIC koji je nominiran u kategoriji Najboljeg dokumentarca. Riječ je o čileanskom filmu koji vas ne može ostaviti ravnodušnima. Ovo su naši dojmovi.
Tko je bio Augusto Góngora?
Dokumentarac Beskrajno sjećanje prati Augusta Góngoru i njegovu suprugu Paulinu Urrutiju koji su skupa 25 godina. Prije osam godina, Augustu je dijagnosticirana Alzheimerova bolest. On i njegova supruga odluče dokumentirati njegove zadnje godine života te borbu s okrutnom bolesti. Augusto je u Čileu bio poznat kao vrsni reporter i novinar. U dokumentarcu vidimo i arhivne snimke njega iz 70-ih i 80-ih koje se isprepliću sa snimkama sadašnjosti i njegovog krhkog sjećanja. Film prikazuje i važnu ulogu koju je Augusto imao u očuvanju istine tijekom mračnog razdoblja Čilea. U vrijeme diktature Augusta Pinocheta, on je vodio i opozicijske novine te kasnije izvještavao o užasima diktature. Bio je sjajan novinar koji je čuvao vrijednosti Čilea. Paulina je poznata čileanska glumica i bivša ministrica kulture, a s Augustom je bila 25 godina. Dokumentarac prikazuje i njihovu ljubavnu priču.
Beskrajno sjećanje
Možemo reći da je dokumentarac djelo koje kombinira tri perspektive. Jedna je Augustova prošlost (ali i prošlost Čilea koju je pomogao očuvati), druga su snimke para koje je snimila redateljica Maite Alberdi, a treća je možda i najemotivnija i najsurovija. S obzirom na to da se dokumentarac snimao tijekom pandemije koronavirusa, kada Maite više nije mogla posjećivati par, dala je kameru Paulini koja je onda snimala Augusta. Redateljica je rekla kako je tijekom montiranja dokumentarca shvatila kako su te snimke koje je Paulina snimila često izvan fokusa. Iako tehnički nisu izgledale dobro, zapravo je upravo u tim scenama emocija na prvom mjestu. Baš onako kako bi i trebalo biti u ovakvom dokumentarcu.
Čak i ako ne znate tko je Augusto bio i nemate tu povezanost koju čileanska javnost ima s njim, dokumentarac će vas jednako dirnuti. Zbog miješanja arhivskih snimki u kojima upoznajemo što je Augusto značio Čileu te snimki njega s Alzheimerom, shvatite ironiju. Čovjek koji je bio zaslužan za očuvanje ‘kolektivnog sjećanja’ zemlje (napisao je i knjigu Zabranjeno sjećanje, o vremenu diktature), sada je taj koji gubi sjećanje. No, iako se možda ne sjeća godine kada je diktatura počela, uvijek se sjeća priča o kojima je izvještavao. Iako se ne sjeća točno koliko godina je s La Pauli (kako Augusto zove Paulinu), nikada ne zaboravi da je voli. Beskrajno sjećanje je zaista dirljiva priča koja nas podsjeća kako ljubav može izdržati, čak i kada sjećanja izblijede.
Prikaz Alzheimerove bolesti
Ne postoji puno filmova koji realistično i bolno prikazuju Alzheimerovu bolest. Imamo The Notebook, koji se više fokusira na ljubavnu priču i ne ide baš duboko u srž Alzheimera, odlične filmove Still Alice te The Father koji zaista emotivno i inovativno prikazuju kako je to gubiti sjećanje. Beskrajno sjećanje ima neke srcedrapajuće scene u kojima jednostavno osjetite Paulininu bol kad vidi da gubi osobu koja joj je najbliža. Ono što je impresivno je što nikada ne gubi strpljenje s Augustom, čak i u sceni kada prođe cijeli jedan dan da se ne sjeti tko je ona. Njihova ljubav dolazi do izričaja u Paulininoj brizi za Augusta.
Iako se mnogi pacijenti s Alzheimerom i demencijom povuku u sebe, Paulina Augusta vodi na svoje kazališne probe i predstave i uvijek ga uključuje u sve. Prvi je to put da vidimo da osoba koja pati od gubitka sjećanja nije izolirana na neki način. Uvijek mu postavlja pitanja poput ‘Kako je izgledao naš prvi spoj?‘, dopušta mu neko vrijeme da se pokuša sjetiti. Unatoč krhkom sjećanju, Augusto toliko puta tijekom filma Paulini kaže kako je baš lijepa, kako je voli i kako mu je toliko toga pružila u životu. Gledajući Beskrajno sjećanje shvatite kako je to zaista brinuti za neku osobu. Kako je redateljica Maite jednom prilikom rekla: Prikazana je jedna prekrasna, duga i aktivna veza.
Uz Beskrajno sjećanje počnete malo bolje shvaćati sjećanje i Alzheimerovu bolest. Vidimo Augusta kako mu postepeno postaje neugodno sa samim sobom što je dokaz toga koliko bolest može oduzeti identitet. Ali unatoč tuzi, Beskrajno sjećanje je pozitivan film koji slavi život i, naravno, uspomene. Film možete pogledati u Dokukino KIC.
