Danas je Majčin dan, a poznate hrvatske mame podijelile su s nama najljepša iskustva
Danas je Majčin dan, a poznate hrvatske mame podijelile su s nama najljepša iskustva

Danas je Majčin dan, a poznate hrvatske mame podijelile su s nama najljepša iskustva

Svake godine druge nedjelje u svibnju obilježavamo Majčin dan. Stoga danas iznenadite svoju mamu i provedite vrijeme na najbolji mogući način. Mama, osoba koja nas je tijekom odrastanja podržavala, usmjeravala, podučavala svim što nas u životu očekuje. Osoba koja je uz nas u svim našim usponima i padovima. Nekome poput najbolje prijateljice, većini kao učiteljica, mama je osoba s kojom imamo posebnu vezu. Čuvala nas je ispod srca 9 mjeseci, dovela nas je na ovaj svijet, podizala i hrabrila u teškim trenucima, pomno pratila naše odrastanje, učila nas prve korake i prve riječi, čitala nam i pjevala prija spavanja, uvjeravala nas da je grašak dobar, umjesto slatkiša nudila jabuku i veseli se svakom našem uspjehu.

Mama – imenica bez zamjenice

O specifičnoj vezi između majke i djece mnogo se toga piše, ali jedno je uvijek isto – bezgranična ljubav i odnos koji ništa drugo ne može zamijeniti. Uvijek će mama biti osoba kojoj ćemo se obratiti za dobar savjet ili samo sjesti i uživati s njom u kavi.

Svakodnevno svjedočimo važnosti uloge majke i koliko nas je ona oblikovala kroz život, utjecala na naše stavove, uvjerenja i odnos prema svijetu, ali i nama samima. Prava je radost osvijestiti koliko oko nas postoji divnih mama i majčinskih figura koje su uz nas tijekom života.

Majčin dan u najboljem društvu

Svaka mama ima svoj pristup odgoju i svoj specifični odnos s djecom. Stoga današnji dan, ali neka ne ostane samo na tom jednom danu, posvetite upravo njima – mamama. Provedite ga najljepše što možete, radite ono što zajednički volite, počastite se kolačem, popijte kavu, prošećite parkom u kojem ste se igrali kao djeca. Povodom današnjeg dana, razgovarali smo s poznatim mamama na našoj sceni. Kako su se snašle u majčinskoj ulozi, koji su im trenuci bili najljepši, što nikada ne bi mijenjale, otkrile su nam u razgovoru.

Kakva ste majka mislili da ćete biti, a kakva uistinu jeste?

Jelena Veljača

Mislila sam da ću biti točno ovakva majka kakva jesam, ne biste vjerovali. 🙂 Naime postala sam mama s 34 godine kad sam bila i više nego spremna za to, kad sam već imala neke mentalne slike i afirmacije u glavi i kad sam se stvarno izuzetno veselila majčinstvu. Znala sam da ću biti maksimalno posvećena i podrška u svim njezinim aktivnostima, kojih ima zbilja mnogo. Zna se dogoditi da u jednom danu trčimo iz škole s jedne aktivnosti na drugu, a Lena zbilja uživa u njima.

 

Lejla Filipović

Mislila sam da ću biti stroga i pravedna. Dok su bili manji dosta često mi je polazilo za rukom, ali kako su postali zreliji i mudriji tako više manipuliraju sa mnom, a ja postala sve popustljivija.

Bila sam dosta dobro pripremljena (ako vas uopće netko može pripremiti na roditeljstvo), pošto sam ponosna teta četiri puta.

Poneki savjet majke i sestara, malo literatura, a najviše vlastita intuicija. Tarik i ja imamo dosta sličan odgoj, pa smo jednim dijelom to primijenili i na odgoj naše djece. Roditelj mora biti autoritet, trebaju se znati granice, a s druge strane tu smo da im damo bezgraničnu ljubav i podržimo njihove snove.

Najviše su nas prepadali s pubertetom, ali evo prošli smo i prolazimo poprilično bezbolno kroz taj period.

Nevena Rendeli

Prvu stvar koju sam naučila o roditeljstvu je da ne znam ništa i da će mi svaki dan biti novi izazov i iskustvo. Doduše, kod nas je odmah krenulo sve u duplo pa nismo imali puno vremena za razmišljanje. Više smo preživljavali pa danas kad gledam na to razdoblje imam ozbiljan PTSP. 😀 Iskreno, roditeljstvo sam zamišljala potpuno drukčije i naivno sam mislila da ću biti mama koja sve obavlja s lakoćom. Kakva početnička greška!

Učila sam u hodu i danas znam da sam svojoj djeci najbolja mama koju imaju, koja ih voli najviše na svijetu, koja griješi, ali si i oprašta, koja je blaga, ali i stroga kada to treba, ona koja ih sprema za život u kojemu će biti empatične, ali i sigurne u sebe. Nama je svaki dan veselo i zabavno. Ipak, jedva čekam da idu navečer spavati kako bismo mi imali malo vremena za sebe, a onda im potajice ulazim u sobu i ljubim ih dok blaženo snivaju. To je možda najbolji opis roditeljstva koje sam naučila – jedva čekaš malo mira, a onda kad ga dobiješ nedostaju ti toliko da bi ih najradije probudio i sve s njima ispočetka!

Lucija Lugomer

Nisam imala nekakva nerealna očekivanja od sebe kao budućeg roditelja, ali sam uvijek govorila da ću raditi na komunikaciji, što sam uistinu i ostvarila. Leon je dijete na koje se ne mora dizati ton da bi postigla njegovu poslušnost. Što se tiče samoga odgoja, nisam imala plan, opustila sam se i prilagodila. Od suprugovih metoda, svojih uvjerenja i s Leonovim karakterom pronašla sam odgovarajući balans. Leon je neopterećeni trogodišnjak, veseljak i s njim je nekako sve lako i moguće, a najljepši dio mi je što smo s njegovim otkrivanjem govora otkrili jedno novo biće koje sada zna što želi, što mu ne odgovara i usput jednog malog šefa cijele naše zajednice. 😀

Intervju s Lucijom možete pročitati ovdje.

Ida Prester

Mislim da većina roditelja dijeli isti stav. Svi smo htjeli biti dramatično drugačiji od svojih roditelja, mislili smo da znamo puno bolje, da su sada druga vremena. A onda vidim da izgovaram identične rečenice kao moja mama: Jesi pojeo? Zubići oprani? Nisam ja svoje vrijeme našla na cesti. Lakše je tebi uzeti tanjurić, nego meni podove prati. 🙂

Život ide u ciklusima, a mi uskačemo u već pripremljene uloge. Uz sve to, beskrajno uživam i svojim malim gremlinima. Način na koji mi se svijet promijenio, koliko mi se fokus promijenio, koliko sam više spremna na davanje i dijeljenje, za mene je neprocjenjivo životno bogatstvo.

Dorin Zelenika

Mislim da će se svaki roditelj složiti da je odgajanje djeteta prije svega vrlo izazovno. Doslovno se svaki dan susrećeš s nekim novim situacijama koje nastojiš što uspješnije savladati, iz svake naučiti nešto o djetetu, ali i o samome sebi.

Nisam se plašila svojih trudnoća niti poroda, već svega onoga što slijedi kada djeca dođu na svijet. Odgovornost o malenom biću je najveća odgovornost koju čovjek može imati.

Čim sam rodila prvo dijete, mog sina, zaista sam odmah prigrlila majčinstvo i sve što ono nosi i sada kada je i kćer s nama još više, baš uživam u toj ulozi. No, naravno da ima dana kad se osjećam potpuno očajno, iscrpljeno i bespomoćno i kada mi se čini da sve radim krivo. Onda treba stati, predahnuti, smiriti se, ne ustručavati se tražit partnerovu pomoć i nastaviti dalje.

Često kada negdje dođemo s klincima čujemo rečenice poput: „Kako su vaša djeca dobra!”, “Pogledaj kako je Loris pristojan.”, i sl. Suprug i ja smo se složili da ćemo kada dođe vrijeme postaviti oko nekih stvari čvrste granice i truditi se ustrajati koliko god da nekad jednostavno želiš odustati, umoran si i popustio bi, ali ne. Baš tada treba ostati dosljedan. Smatram da se upravo zbog toga naša djeca osjećaju sigurno i smireno i prije svega zadovoljno te nemamo problem bilo kamo ići s njima.

Ja sam oba svoja porodiljna dopusta iskoristila maksimalno, Doslovno sam se potpuno prepustila odgoju tih malih bića jer znam da sam im potrebna, ljubav i pažnja je ono što oni jedino trebaju. Smatram da što se više svjesno usredotočimo na djecu, komuniciramo i bavimo se njima, to su oni sretniji i istinski zadovoljniji i vraćaju nam ljubav duplo veću.

Najveći izazovi

Najveći izazov mi je iskontrolirati samu sebe da ne vičem i da ostanem smirena u situacijama kada je najteže i kada su svi umorni i nervozni. To mi je stvarno najteže i to zapravo zahtijeva najviše rada na samom sebi.

Moj mališa me tako zna nekad podsjetiti i reći “Mama nemoj vikati, to nije jepo, mojas jepo pičati!” Nekad su ti malci mudriji od nas, haha. Pametniji su i više no što mislimo i upijaju sve što pričamo i radimo.

Volim djecu uključivati u sve što radim i trudim se da ih ne sputavam i ne ograničavam kada nešto sami istražuju i rade. Pazim ih i pratim, ali puštam da do željenog cilja dođu sami, a taj ponos u njihovim okicama kada nešto sami uspiju je meni najveća sreća.

Sve u svemu, koliko oni uče od mene, toliko ja učim i rastem kao osoba i majka uz njih. I kada je najteže, prihvatim sve jer toliko sam ih željela i zamišljala, a sada su hvala Bogu tu. Ono što sam zamišljala sada se ostvaruje i mislim da najveći i najteži roditeljsku zadaci tek čekaju.

Učitati još
Zatvori