Na pola puta smo trajanja jednog od zanimljivijih festivala u gradu Zagrebu – Projekt Ilica: Readymade. Radi se o specifičnom projektu čiji je cilj osmisliti nove modele upotrebne uloge trenutno zapuštenih i nekorištenih prostora u Ilici, kao i iznova osmisliti ulogu glavne gradske ulice, očuvati njezine proizvodne obrte te sačuvati, ali i otvoriti nove kulturne sadržaje. A kako Ilicu i proces ostvarivanja zadataka koji su pred festivalom vidi jedna od članica organizacije Projekta Ilica, Ivana Nikolić-Popović, saznali smo u razgovoru s njom.
1. Projekt Ilica, iako je vezan uz samo jednu zagrebačku ulicu, povezuje veliki broj građana, stanovnika, ljubitelja dizajna, umjetnosti i interdisciplinarnih kreativnih praksi te bi se usudili reći da ‘nadmašuje’ samo jednu zagrebačku ulicu… Kakvu reakciju posjetitelja i stanovnika očekujete? Dolaze li već sada do Vas reakcije posjetitelja i možda bitnije, stanovnika Ilice?
Projekt Ilica zamišljen je kao petogodišnji razvojni projekt promišljanja jedne mikro-lokacije urbane sredine, pokrenuli su ga sudionici sektora umjetnosti i kulture te kulturnih i kreativnih industrija kako bi kroz participativne modele promišljanja društvenih urbanih kretanja osmislili odgovorne projekte regeneracije gradskih sredina zajedno s lokalnim zajednicama. Samim time očekujemo i provociramo reakcije stanovnika Ilice. I to ne samo stanovnika koji žive i spavaju u Ilici već svih povremenih, privremenih i usputnih stanovnika ili možda čak onih koji vide Ilicu kao mjesto svog mogućeg djelovanja. Za sada je to jedan sramežljivi odziv no s obzirom na to da projekt predviđa pet godina djelovanja kroz različite alate i sinergije sa svim zainteresiranima, vjerujem kako će se dogoditi upravo ono što očekujemo, a to je novi život Ilice.
Naglasila bih kako gradovi koji žele aktivno raditi na svojem razvoju, morat će naći načina kako oživjeti društvene zajedničke prostore za življenu kulturu i umjetnost te njihove kreativne potencijale tretirati kao vrijedne edukativne resurse. Istodobno je nužno ulagati u mehanizme neophodne za integraciju novih dosega u tim domenama, kao i u njihovu proizvodnju, jer upravo kroz šire pojmljenu kulturu i umjetničke prakse oblikujemo važne i odlučujuće narative, brusimo svoje kritičke oštrice i pozicije u društvu u kojem živimo.
2. Očekujete li ‘buđenje’ Ilice nakon projekta i na koji način?
Readymade je svojevrsna kampanja cijelog projekta kroz koju želimo postići vidljivost, ali i označiti početak projekta. Ilica je jako dugo ignorirana i njena devastacija traje već dugi niz godina. Ona na svojevrstan način i djeluje kao indikator stanja i društveno-kulturološkog tijeka cijelog Zagreba, pa se tako uvijek najviše na Ilici vidjelo što su pojedini politički sustavi ostavili u nasljeđe u dobrom, ali i lošem smislu. Nakon toliko godina „iživljavanja“ na Ilici možda je došlo vrijeme da netko nešto i dade Ilici. Već sada se vidi koliko su građani gladni nečega što bi im doprinijelo kvaliteti života i vjerujem kako će građani i stanovnici Ilice to i nagraditi. Njihova znatiželja, zabrinutost, angažiranost, njihovi prijedlozi i zaigranost u svemu tome pokazuje kako sramežljivo, ali vrlo jasno ukazuju na svoj interes za projekt.
3. Prema Vašem dosadašnjem iskustvu, bi li se ovakav model mogao jednako uspješno ‘preslikati’ na neke druge dijelove grada… ako da, koje?
Osnovna ideja i je osmisliti model koji bi se jednostavno mogao preslikati na druge dijelove grada i na druge gradove. U projektu ćemo surađivati i s više iskusnim zemljama, ali i s onima koji dijele naše probleme, pa će vrlo vjerojatno ovaj model na kojem radimo biti koristan i van Hrvatske. Kad je Zagreb u pitanju možemo krenuti od bilo kojeg dijela grada na primjer Maksimirska, Zvonimirova, Tratinska, nije niti Gornji Grad u boljem stanju koji je neopisiv kulturno-turistički potencijal i tako možemo po redu proći cijeli Zagreb.
4. U projektu sudjeluje mnogo kreativaca, umjetnika i dizajnera. Sadržaj radionica, predavanja, šetnji i izložaba pokazuje da projekt donosi toliko kreativnosti i kreativnih pojedinaca da je ne nedostaje u jednom ovako manjem mjestu u gradu. Neki od njih se sada prvi put široj javnosti i prezentiraju – što mislite zašto je to tako?
Za početak kreativne i kulturne industrije kao sektor u Hrvatskoj ne postoje. Nadalje kultura i umjetnost po našim recentnim trendovima spada u državne neprijatelje broj jedan. Kada tematiziram kulturu i umjetnost na društvenim mrežama doživljavam različite uvrede tipa „Što ti umjetnici hoće! Otiđite samo pogledati Muzej suvremene umjetnosti, pa ćete vidjeti koliko je to sve grozno i bez veze“ . Hrvatska osim nogometaša, mora, ljepotica i proizvođača oružja (to je nešto po čemu nas prepoznaju) ima vrhunske umjetnike koji su uvršteni između 150-300 najeminentnijih umjetnika 20. Stoljeća. U stvari je puno čudnije zašto naša politička javnost toga nije svjesna jer naši umjetnici i kreativci jesu prisutni u hrvatskoj i široj svjetskoj javnosti.
5. Prazni, napušteni prostori koji se Projektom Ilica sada i pokazuju javnosti postala su naša svakodnevica, sve ih je više, na žalost… Projekt Ilica skreće pozornost na njih i njihovu trenutnu neupotrebljivost. Hoće li nakon završetka Projekta Ilica oni opet utonuti u zaborav javnosti ili imate planove za njih?
Ideje i planove ćemo generirati tijekom pet godina i očekujemo realizaciju barem pet kvalitetnih dugoročno održivih koncepata. Svakako predviđamo da ćemo doći do konstruktivnih i primjenjivih rješenja ili barem do ključnih odgovora na pitanja koja muče sve sudionike uključene u ovaj pulsirajući proces. Čeka nas intenzivni rad u narednim godinama ali se veselim proljeću 2021. godine kada ćemo moći rezimirati postignuto.
Foto: Sanja Jagatić
