Poznate mame zamolile smo da napišu pismo samoj sebi prije djece. Rezultati su jako emotivni
Majčinstvo je jedno od najintenzivnijih, najljepših i najizazovnijih iskustava koje život može donijeti. Stoga svake godine, druge nedjelje u svibnju, obilježavamo Majčin dan – dan posvećen ženama koje nas bezuvjetno vole, koje nas vode i podržavaju kroz sve faze našeg života. Danas je idealna prilika da iznenadite svoju mamu i provedete vrijeme s njom na najljepši mogući način.
Majčin dan
Majčin dan poslužio nam je kao povod za razgovor s četiri poznate hrvatske mame koje su se upustile u emotivno putovanje. Petra Kurtela, Anita Dujić, Ana Bacinger i Paula Sikirić napisale su pismo sebi prije nego što su postale majke. U tim toplim, iskrenim i dirljivim pismima otkrivaju što bi tadašnjoj sebi poručile, o čemu ne trebaju brinuti i u kojim trenucima bi voljele više uživati. Njihove poruke su podsjetnik svim mamama, sadašnjima, budućima i onima koje to tek žele postati, da majčinstvo dolazi u bezbroj oblika, ali u svakom od njih vrijedi biti nježan, hrabar i prisutan.
Petra Kurtela
Rodit ćeš sina.
Porod neće biti onakav kakvom si se nadala, ali to ti neće biti bitno. Kad ga vidiš reći ćeš mu: „Ti nisi moj, ti si svoj!”. Iznenadit ćeš se koliko je autentičan. Ako misliš da ćeš strepiti nad njegovim rastom, nećeš. Strepit ćeš nad svojim, jer ćeš ubrzo shvatiti da tvoje dijete uči gledajući, a ne slušajući.
Rastegnut ćeš se do krajnjih granica, ali to te neće slomiti, dat će ti fleksibilnost. Bit ćeš i umorna, i ljuta, i nezrela, ali uvijek ćete istinski pripadati jedno drugome. Donosit će ideje koje će te oduševljavati. Koračat ćeš svijetom punim boja, njegovim. Bojiš se da će te strah pratiti u stopu, ali kroz svaki korak naći ćeš neku ludu bezbrižnost.
Odjednom ćeš povjerovati životu.
„Ako mi je podario ovakvo dijete”, pomislit ćeš, „gdje mu je onda kraj…”
Anita Dujić
Majčinstvo je jedan cijeli svemir koji ne možeš pojmiti dok ti se to ne dogodi. Ništa te ne može pripremiti na to.
Ono što bih samoj sebi napisala prije nego što sam postala majka bi bilo:
Strahove koje imaš sad nisu ništa. Oni će se pojačati još jedno deset puta i osjetit ćeš strahove za koje nisi ni znala da postoje. Svaki dan će biti izazov, ali i nagrada kada te malene ručice zagrle i kada dobiješ njihov osmijeh koji topi srce.
Rekla bih si: Ustraj. To je možda i najvažnija poruka. Treba moći ustrajati svaki dan. Bit će puno teških dana, ali i onih lijepih, lakih.
Majčinstvo je najveći dar i nezamisliva radost.
Ana Bacinger
Kad sam ostala trudna, dobila sam puno savjeta od brojnih prijateljica i poznanica. Danas, kad na sve to gledam s odmakom, voljela bih da sam u tom trenutku mogla sama sebi reći da slušam sebe, da se opustim i pustim da sve ide svojim prirodnim tokom. Imala sam velikih problema s dojenjem, Lev je rođen kao palčić i nikako se nismo uspjeli ‘uloviti’ oko toga. A, okolina me konstantno ispitivala: „ Dojiš?“, „Kako ide dojenje?“ I tu sam sama sebi napravila velik pritisak, pa su prvi tjedni s bebom bili dosta teški. Zato da mogu, onoj neiskusnoj i emotivnoj Ani od prije tri godine bih rekla – ne opterećuj se s drugima, prati svoju bebu i sebe i sve će biti u redu. Spavaj kad i beba spava (umjesto da se izdajaš po 1.5h kako bi dobila 10 ml mlijeka). Uživaj maksimalno u tim prvim tjednima, pusti da te obitelj mazi i pazi. Beba i ti ste jedini bitni u tom prvom periodu. I nema veze je li beba dojena ili jede formulu. Bitno je da je beba sita i sretna.
Paula Sikirić
Mogu reći da nisam imala nikakve strahove niti brige. Jako sam “lagano” uplovila u majčinstvo i nekako ostala u tome raspoloženju. Ono što bih mlađoj sebi rekla jest da ono što slijedi, je nevjerojatno iskustvo i nemjerljiva ljubav. Da me iza ugla čeka prolazak “sebe” u potpunosti, pronalaženje točno tog jednog djelića koji je nedostajao. Obožavam biti majka i jako sam sretna zapravo što sam “mlada rodila” (s 25) jer sam bila dovoljno zrela za odgovornost, a opet neopterećena stvarima koje me danas more, kako godine dolaze.
