

Filmski maraton: Španjolski filmovi kriju neke od najboljih europskih naslova. Izdvojili smo deset
Iako možda nisu toliko poznati kao svoji susjedi talijanski i francuski, španjolski filmovi kriju neka od najboljih filmskih naslova. Španjolska kinematografija najviše se spominje u kontekstu dva velika redatelja – Luisa Buñuela i Pedra Almodóvara, ali ima tu još imena koji su doprinijeli da Španjolska postane jaka filmska zemlja. Ako vam je dosta američkih produkcija i Hollywooda, volite europske filmove ili samo tražite nešto novo za gledati, u našem filmskom maratonu izdvajamo deset španjolskih filmova koje morate pogledati.

Viridiana (1961)
U anketi španjolskog filmskog magazina Caimán Cuadernos de Cine 2016. godine, film Viridiana je proglašen najboljim španjolskim filmom svih vremena. To je nadrealistični satirični film koji je 1961. kada je izašao zapravo bio zabranjen u Španjolskoj zbog kritiziranja Katoličke Crkve. Film je režirao Luis Buñuel, jedan od najutjecajnijih, ne samo španjolskih redatelja, nego i svjetskih. Inspirirao je mnoge redatelje koji su uslijedili. Viridiana prati naslovnu junakinju, mladu časnu sestru koja će uskoro položiti posljednje zavjete. Posjećuje svog udovičkog ujaka na zahtjev svoje časne majke poglavarice.

The Executioner (1963)
The Executioner se smatra jednim od klasika španjolskog filma. Riječ je o još jednom satiričnom filmu, a režirao ga je Luis García Berlanga. Radnja filma je sljedeća: pogrebnik se ženi kćerkom starog krvnika i mora nastaviti posao svog tasta nakon njegovog umirovljenja, iako mu se to ne sviđa. Unatoč crnom humoru koji se proteže kroz film, posljednje scene su jezive, dok Berlanga sasvim jasno iznosi svoje osjećaje o smrtnoj kazni.

Tristana (1970)
Luis Buñuel je zapravo najpoznatiji po francuskim filmovima koje je stvarao. Tristana predstavlja njegov povratak španjolskim korijenima i bio je nominiran za najbolji međunarodni film na Oscarima 1971. godine. Također je njegov posljednji španjolski film prije smrti 1983. godine. Tristana je španjolsko-francusko-talijanska produkcija, a temeljen je prema istoimenom romanu. Pratimo nevinu i mladu ženu (legendarna Catherine Deneuve) koja ubrzo nakon majčine smrti postaje štićenica sredovječnog plemića koji je želi kontrolirati.

Jamón Jamón (1992)
Sada dolazimo do filma koji je svijetu predstavio sada jednu od najpoznatijih španjolskih glumica – Penélope Cruz. Riječ je o filmu Jamón Jamón u kojem glumi i Javier Bardem, sadašnji suprug Penélope Cruz. Film je romantična tragikomedija koja se usredotočuje na mladu ženu po imenu Silvia (Cruz). Ona ostaje trudna s Jose Luisom (Jordi Mollà), potomkom moćnog carstva tvornice donjeg rublja. Njegova majka Conchita (Stefania Sandrelli) ne odobrava tu vezu te unajmljuje modela donjeg rublja i bivšeg toreadora Raúla (Bardem) da je zavede.

All About My Mother (1999)
Jedan od najpoznatijih filmova redatelja Pedra Almodóvara je All About My Mother. U njemu glavnu ulogu glumi Cecilia Roth, poznata kao ‘Almodóvar cura’ jer su dosta surađivali. Riječ je o zaista sjajnom filmu i dobitniku Oscara za najbolji međunarodni film. Film je dramedija koja prati Roth kao ožalošćenu majku čiji je sin poginuo u automobilskoj nesreći, ali i preopterećenu glumicu, njezinog ljubomornog ljubavnika i trudnoj časnoj sestri. All About My Mother bavi se temama poput AIDS-a, rodnog identiteta, homoseksualnosti, vjere i egzistencijalizma.
Talk to Her (2002)
Još jedan sjajan Almodóvarov film je Talk to Her, mračna mystery romansa. Radnja filma prati dvojicu muškaraca koji dijele neobično prijateljstvo dok se brinu za dvije žene koje su obje u dubokoj komi. Film je također dobitnik Oscara, onog za najbolji originalni scenarij što je jedan od rijetkih puta kada je film koji nije na engleskom jeziku pobijedio u ovoj kategoriji. Film se naveliko smatra kao jednim od najboljih filmova 2000-tih te Almodóvarovim magnumom opusom.

The Orphanage (2007)
J. A. Bayona režirao je sad već poznati horor film The Orphanage koji je njegov redateljski debi. Film prati ženu koja dovodi svoju obitelj natrag u svoj dom iz djetinjstva, koji je nekada bio sirotište za djecu s invaliditetom. Ubrzo njezin sin počinje komunicirati s nevidljivim novim prijateljem. Film je otvorio Filmski festival u Cannesu 2007. gdje je dobio 10-minutni aplauz i univerzalne pozitivne kritike. Danas se smatra modernim klasikom žanra te španjolske i meksičke kinematografije, a postoji i američki remake.

The Skin I Live In (2011)
Ako volite filmove s dobrim plot twistom, onda obavezno morate pogledati The Skin I Live in. Režirao ga je Almodóvar, a glavnu ulogu tumači Antonio Banderas. Riječ je o psihološkom trileru koji prati Banderasa kao briljantnog plastičnog kirurga. Progonjen prošlim tragedijama, stvara vrstu sintetičke kože koja podnosi svaku vrstu oštećenja. Njegov pokusni kunić: tajanstvena i nepredvidljiva žena koja drži ključ njegove opsesije.

Official Competition (2021)
A ako tražite nerazvikanu neobičnu komediju, onda pogledajte Official Competition. Glumačku postavu čine legende – Penélope Cruz, Antonio Banderas i Oscar Martinez. Film prati bogatog poslovnog čovjeka koji angažira poznatog filmaša da mu pomogne snimiti veliki hit. Režirali su ga Mariano Cohn i Gastón Duprat.

Society of the Snow (2023)
I naši španjolski filmovi dolaze kraju s filmom Society of the Snow redatelja J. A. Bayone. Riječ je o Netflixovoj avanturističkoj drami koja prati nevjerojatan istiniti događaj kada se avion koji je prevozio urugvajsku ragbijašku ekipu srušio na ledenjak u Andama. Nekoliko putnika koji su preživjeli pad nađu se u jednom od najtežih okruženja za preživljavanje na svijetu. Film je potresan i dirljiv te odrađen sa senzibilitetom. Bio je nominiran za dva Oscara među kojima je onaj za najbolji međunarodni film. Mi smo ga pogledali kada je izašao, a dojmove možete pročitati ovdje.
Foto: IMDb, Profimedia





