Pogledali smo Kroćenje goropadnice u Kerempuhu. Otkriva dugu povijest ušutkivanja i ‘kroćenja’ žene
U nedjelju, 3. prosinca u Kazalištu Kerempuh održana je premijera predstave Kroćenje goropadnice. Predstava je napravljena prema motivima kontroverzne komedije Ukroćena goropadnica, Williama Shakespearea iz 17. stoljeća. Komedija je smatrana seksističkom zbog teme ‘kroćenja’ neposlušne, glasne i neukrotive žene. U Kerempuhu su odlučili kombinirati različite stilove i diskurse i na zanimljiv način prići temi.
O čemu je riječ?
Shakespeareova komedija odvija se u Padovi gdje se okupljaju prosci lijepe Biance. Međutim, njezin otac ne dopušta da se ona uda dok njezina starija sestra Katarina ne nađe svog prosca. Katarina je poznata po svojoj nezgodnoj i goropadnoj naravi zbog čega je nitko ne želi oženiti. No kada u Padovu stigne Petruccio, on traži bogatu ženu i dobar miraz te odluči ‘ukrotiti’ Katarinu i oženiti je. To mu i uspije, a na kraju oni postanu najskladniji par u komediji.
Predstava Kroćenje goropadnice je pak bazirana na kombiniranju različitih stilova i diskursa. Bavi se pitanjima po čemu je ova komedija satirična, kako se prema njoj treba odnositi danas, čemu su se ljudi u to vrijeme smijali, a čemu se smiju danas i slično. Kroćenje goropadnice zapravo komentira i analizira Shakespeareovu komediju kojem su tada kao inspiracija poslužili folklori koji su pričali priču o neposlušnoj ženi i njezinom jeziku. Ona otkriva dugu povijest ušutkivanja žene. Ova predstava je to prikazala na simboličan i satiričan način. Što je to smiješno u ‘neukroćenoj’ ženi, što se krije u pozadini naizgled nebitnih detalja te koji su se komički obrasci ukorijenili i normalizirali i zašto? Sve to služila je kao nit vodilja autorskog tima.
Spomenute ‘Vještice iz Rija’
Kroz modernu interpretaciju Shakespeareovog djela, Kroćenje goropadnice dotiče se pozicije muškaraca i žena u društvu, odnosa prema seksu i slično. U predstavi Petruccio domišljato pokušava promijeniti Katarininu narav. Koristi psihološke trikove te joj čak uskraćuje hranu i piće. Autorski tim na trenutke je i ‘razbio’ predstavu sa stvarnim pričama o tome kako smo i u Hrvatskoj pokušali ‘ukrotiti’ žene. Kao inspiracija poslužio je poznati medijski i javni progon takozvanih Vještica iz Rija.
Vještice iz Rija bio je kolokvijalni naziv za članak koji je 1992. godine izašao u tjedniku Globus. Članak je naslovljen Hrvatske feministice siluju Hrvatsku. U njemu su književnice i novinarke Slavenka Drakulić, Jelena Lovrić, Dubravka Ugrešić, Rada Iveković i Vesna Kesić optužene da su tijekom kongresa Međunarodnog udruženja književnika lobirale protiv toga da se sljedeći kongres održi u Dubrovniku. Govoreći o silovanjima koja su se odvijala u ratu, one su silovanja smjestila u kontekst zločina muškaraca prema ženama, a zločina Srba nad Hrvaticama. Zbog toga su bile prozvane izdajicama hrvatskog naroda. Njihov zločin je bio da su se usudile razmišljati kao individualke, umjesto kao Hrvatice, u vrijeme kada je nacionalizam bio najveći prioritet države.
Kako je većina tih dama imala ozbiljnih problema da pronađe muškog partnera, pa i stvarno područje intelektualnog interesa, izabrale su feminizam kao vlastitu ”sudbinu”, ideologiju i profesiju, stalo je u Globusovom članku u to vrijeme. Tako se i dandanas gleda na žene koje odluče progovoriti o pravima žena. Vještice iz Rija pak se nisu uspjele ukrotiti, nastavile su sa svojim radom i nizati uspjehe, neke i van Hrvatske. Jedna od njih, Slavenka Drakulić surađivala je s timom predstave te dobila posebnu zahvalu.
