Razgovarali smo s psihologicom koja svakodnevno razbija tabue o važnim psihološkim temama
Razgovarali smo s psihologicom koja svakodnevno razbija tabue o važnim psihološkim temama

Razgovarali smo s psihologicom koja svakodnevno razbija tabue o važnim psihološkim temama

Zanima li i vas psihologija? Iako je kod nas još uvijek to jedan tabu pojam o kojem ne voli svatko pričati, a još manje primjenjivati u svom životu, struka kaže kako smo se pomakli s mrtve točke za što su zaslužni upravo oni. Možemo reći da nas je situacija u svijetu s globalnom pandemijom, prirodnim katastrofama i ratom promijenila. Ne svih, ali jedan veliki broj ljudi svakako da. Kao da smo više postali svjesni sebe i svoje psihe. Kao da smo shvatili da o glavi treba misliti jednako kao i mišićima. Kao da smo si priznali da još uvijek sebe ne poznajemo najbolje i da na tome trebamo raditi. Kao da smo se zainteresirali za proces promjene i rada na sebi kako bi bili bolji, zdraviji i sretniji ljudi. Nije li lijepo kada ti u svemu tome netko pruži ruku i podijeli svoje znanje?

Veliki broj psihologa se baš u tim teškim vremenima uključilo još više u zajednicu kako bi pomogli i pokazali da su dostupni za sve one kojima je pomoć potrebna. Jedna takva je i naša sugovornica Jelena Ćubelić – diplomirana psihologica i osnivačica platforme PSYCRO. Splićanka sa zagrebačkom adresom, psihologiju u Zagrebu završila je prije dvije godine i na leđima ima samo 26 godina.

Iako je poprilično mlada, svoje je iskustvo stjecala volontirajući po raznim udrugama i bolnicama. Praksu je stekla i u velikoj internacionalnoj kompaniji u Turskoj, u kojoj je bila dio ureda za ljudske resurse (HR). Sve to ju je danas dovelo do pozicije voditelja HR-a engleske spinout tvrtke Sveučilišta u Oxfordu, ali i pozicije potpredsjednice udruge Leadership Development Association Croatia. Jelena se paralelno i educira za kognitivno-bihevioralnog terapeuta. Ova simpatična i ambiciozna mlada žena pokazatelj je kako se sve može pa je tako našla vremena i za naš razgovor u kojem nam je otkrila sve detalje o profilu @psycro te kako je došlo do njegovog pokretanja. Koliko su emocije važne, što sa samopouzdanjem i traumama iz prošlosti – sve to i još više otkrila nam je u nastavku.

  • Kako napreduje obrazovanje za  kognitivno – bihevioralnog terapeuta? Kako biste značenje te terapije u praksi približili našim čitateljima?

Trenutno sam na drugom od tri stupnja edukacije za kognitivno-bihevioralnog terapeuta. Iako na prvi pogled izraz kognitivno-bihevioralna terapija zvuči kompleksno većini ljudi koja se prvi put susreće s tim izrazom, zapravo je vrlo jednostavno. Kognicija označava misao ili percepciju, a behavioral je engleska riječ za ponašanje što ukazuje da se radi se o terapiji koja je usmjerena na mijenjanje načina na koji mislimo i tumačimo stvari (naše percepcije). Kao posljedica toga mijenjaju se naše emocije i naše ponašanje, a sve s ciljem da se osjećamo i funkcioniramo bolje u životu. CBT je psihološka, znanstveno zasnovana terapija koja se pokazala najefikasnijom za depresivne poremećaje te većinu emocionalnih problema i poremećaja (strahovi, tjeskoba, ljutnja). Terapija je strukturirana, usmjerena na konkretne i vrlo određene probleme, a bazirana je na aktivnoj suradnji između terapeuta i klijenta.

  • Vaš profil na Instagramu @psycro krenuo je spontano i bez velikih očekivanja. Koja se priča krije iza toga i kako je sve krenulo?

PSYCRO Instagram profil pokrenula sam dok sam boravila u Turskoj. Svjetska pandemija, potresi i socijalna izolacija značajno su negativno utjecali na psihičko stanje ljudi. Osjećala sam odgovornost da kao diplomirani psiholog na neki način doprinesem zajednici. S obzirom da je Instagram najpopularnija društvena mreža među mladima, spontano i bez očekivanja otvorila sam profil, nazvala ga psycro i krenula objavljivati svakog dana.

Kratke i jednostavne objave u vrlo kratkom vremenu pokazale su se vrlo popularnima. U svojim objavama sažimam znanstveno potvrđene informacije iz psiholoških i psihoterapijskih istraživanja u korisne i vrlo primjenjive objave vrlo kratkog formata. Nažalost, ljudi su danas bombardirani informacijama iz različitih izvora, a posljedica toga je smanjen interes za tekstovima dužeg tipa, pogotovo ako im se plasiraju stručnom terminologijom i jezikom znanstvenih istraživanja.

Motivacija za ovim projektom uz posao kojeg radim mi je povratna informacija ljudi koju dobivam svakodnevno. Neke objave spremilo je više od 500 ljudi što je definitivno pokazatelj da je sadržaj koristan i da su mladi zainteresirani za njega. U platformu je tijekom nešto više od godinu ipo dana uloženo stotine sati kreiranja sadržaja i komunikacije s ljudima koji mu se svakodnevno javljaju i povjeravaju. To je najveća vrijednost stranice.

Danas je na @psycro stranici okupljeno više od 4000 duša koje zanima psihologija, psihoterapija i rad na sebi.

  • Feed vam je kao malo umjetničko djelo. Sve je u tonovima i bojama koje se slažu te odmah na prvu pruža osjećaj smirenja i perfektnosti. Smatrate li se perfekcionisticom?

Ja sam po prirodi vizualni i estetski tip osobe, volim estetiku i umjetnost, volim lijepe interijere, prirodu i umirujuće boje, a feed je na neki način povezao umjetnost i psihologiju. Od početka mi je bio cilj da profil izgleda smirujuće i opuštajuće bez da bude pretrpan tekstom na prvi pogled. Pretrpanost tekstom i mene odbija, a Instagram je vizualna društvena mreža tako da sam od samog početka kreirala sada već prepoznatljiv stil objave postova na način da se početku nalazi neka relaksirajuća fotografija prirode, interijera ili umjetničkih skulptura u nježnim nude tonovima, a da iza nje bude skriven psiho-edukativni i koristan sadržaj.

Bez obzira na to što profil izgleda lijepo, ljudi spremaju moje postove zbog sadržaja koji je na njima i koji im koristi i tu se nalazi najveća vrijednost profila. Definitivno nisam perfekcionist, imam visoka očekivanja i spremna sam puno raditi da bih ih ostvarila, ali ništa nije i ne može biti savršeno. Ni ja, ni nitko drugi, to je važno imati na umu posebno u digitalnom svijetu društvenih mreža.

  • Od kuda vučete inspiraciju za sadržaj svih objava? Jesu li to možda ljudi koji vam se javljaju sa svojim problemima?

Inspiraciju za objave najviše crpim iz problema s kojima mi se ljudi javljaju, iz psihoterapije, iz edukacija na koje idem, iz knjiga koje jako puno čitam i nadograđujem svoje znanje. Promoviram čitanje i knjige svakodnevno jer zaista smatram da obogaćuju i pomažu na putovanju osobnog razvoja. Knjiga nam neće i ne može promijeniti život, ali nas mogu inspirirati i motivirati, naučiti nečem novom i korisnom, a na nama samima je odgovornost za bilo kakvu promjenu.

  • Koliko su vaši pratitelji otvoreni? Povjeravaju li vam se na društvenim mrežama bez obzira što vas ne poznaju?

Veseli me činjenica da su ljudi koji me prate zaista otvoreni i bez ustručavanja spremni javiti se i pričati o svojim problemima te krenuti raditi na njima, ali treba uzeti u obzir da to nije reprezentativan uzorak društva nego izdvojen broj ljudi koji pokazuju interes za psihologijom i radom na sebi. Svjesna sam da u našoj kulturi još uvijek postoji određena razina stigmatizacije vezane uz brigu za mentalno zdravlje, održavanje mentalne higijene i traženje stručne pomoći, ali vidi se značajan napredak i zaista vjerujem da idemo u dobrom smjeru po tom pitanju.

  • Prije nekoliko dana pokrenuli ste i svoju web stranicu koja je proširenje rada na društvenim mrežama. Koliko je izazovno bilo raditi na tom projektu s obzirom na vaš posao i što sve možemo tamo očekivati?

Da, prošli tjedan moja web stranica PSYCRO ugledala je svjetlo dana i jako sam sretna i ponosna zbog toga. Ideja i želja su već duže vrijeme u meni, ali s obzirom da sam zaposlena na puno radno vrijeme i da sam aktivna i u drugim projektima trenutno, realizacija se malo odužila. Iako je bilo izazovno uskladiti sve obveze, web je napravljen s velikom ljubavlju i trud se svakako isplatio. To je prirodna nadogradnja mom Instagram profilu i mjesto gdje imam slobodnu pisati nešto duže tekstove.

Na web stranici se svaki zaljubljenik u psihologiju može prijaviti na PSYCRO Premium sadržaj koji će jednom mjesečno dolaziti na email.

  • Bavite se raznim svakodnevnim problemima malog čovjeka. Od toga kako graditi samopouzdanje, kako otpustiti stvari koje nas muče preko toga kako se ispričati na pravi način. Puno je tu još tema koje obrađujete i svaka je zanimljiva i korisna na svoj način. O čemu najviše volite pričati i dijeliti znanje? Ima li neka tema koja je alfa i omega svega?

Najveći broj žena, ali i muškaraca koji me prate ima problem sa samopouzdanjem, samopoštovanjem i slikom o sebi. Iz toga kreće nesigurnost koju pokazuju u različitim životnim poljima i zbog koje se boje izaći i svoje zone komfora i ostvariti svoj potencijal. To je tema o kojoj dosta pišem i o kojoj ljudi vole čitati i tražiti instant rješenja i knjige koje će im izgraditi samopouzdanje. Nažalost, samopouzdanje se ne gradi na taj način i ne postoji instant rješenje. To je put u kojem važnu ulogu igraju vrijeme, duboki rad na sebi, razvijanje samosvijesti i upoznavanje samog sebe. Osim toga, pišem o različitim psihoterapijskim temama i problemima u kojima pomažu tehnike kognitivno-bihevioralne terapije.

  • Često je u narodu emocija okarakterizirana kao znak slabosti. Živimo li u krivom uvjerenju?

Emocija nije znak slabosti. Sposobnost prepoznavanja, procesuiranja i pokazivanja vlastitih emocija je znak snage, emocionalne zrelosti i zdravog odnosa prema svojim emocijama. Uvjerenja iz prošlosti koja smo kulturološki naslijedili ne moraju uvijek biti točna. Potiskivanje vlastitih emocija dugoročno nije održivo i utječe negativno na psihičko zdravlje, a posljedično i na fizičko zdravlje na način da može aktivirati bolest za koju imamo genetsku predispoziciju.

  • Koliko zapravo poznajemo svoje emocije i zašto je važno ne skrivati ih? Koji je najbolji način za istinsko upoznavanje i upravljanje njima?

Emocije imaju vrlo važnu ulogu u našim životima i sastavni su dio našeg postojanja i funkcioniranja. Neki ljudi svoja emocionalna stanja interpretiraju kao slabost i često stvaraju mehanizme kojima žele potisnuti emocije. To je kontraproduktivan način regulacije koji može imati isključivo kratkoročnu korist. Niz je različitih faktora koji doprinose efikasnoj regulaciji emocija.

Na životne izazove najbolje će odgovoriti osobe koje su u stanju prepoznati svoja emocionalna stanja, razumjeti njihovo značenje te iskoristiti ono što im emocije poručuju. Emocije su uvijek praćene određenim promjenama u tijelu pa dobar početak prepoznavanja vlastitih emocija mogu biti prepoznavanje promjena i senzacija u tijelu. Važno je znati da izražavanje emocija nema uvijek funkciju rješavanja problema.

Nerijetko ljudi traže rješenje, bijeg ili neko olakšanje kad su preplavljeni neugodnim emocijama. Međutim, njihovo doživljavanje i uvažavanje umjesto potiskivanja nema za cilj rješavanje problema nego umanjivanje intenziteta emocije kako bi „hladnije glave“ mogli potražiti rješenje.

Ponekad treba samo pustiti da emocije prođu. Prepoznati o čemu se radi i biti s njima bez pokušaja mijenjanja stanja.

  • Čovjeka oblikuju njegova iskustva iz prošlosti – i ona dobra i ona loša. Loša znaju stvoriti traume i rane koje nas na daljnjem putu znaju kočiti. Na koji način ih možemo pretvoriti iz utega u pero?

Točno. Ovisno o vrsti i intenzitetu traume ona može ostaviti određene posljedice na naš život. Od blagih trauma koje se vrlo brzo prorade do onih snažnijeg intenziteta koje izazivaju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) koji dovodi do razvoja niza negativnih emocija i psiholoških odgovora. Radom na traumi cilj je doći do posttraumatskog rasta. Neke vrste otpornosti koja ublažava negativno djelovanje traumatskog događaja i iskustva na psihološku dobrobit osobe.

Cilj posttraumatskog rasta je prihvaćanje traumatskog iskustva kao dijela života. To je ujedno i proces i ishod. Prihvaćanje traume odnosi se na pokušaj pronalaženja osobnog smisla proživljenom iskustvu. Traženje osobnog smisla u proživljenoj traumi doprinosi boljoj subjektivnoj evaluaciji vlastitog života te doprinosi porastu psihološke dobrobiti pojedinca.

Posttraumatski rast ne predstavlja samo otpornost na traumu, već uključuje novu perspektivu i drugačiji način funkcioniranja.

  • I za kraj, gdje se Jelena vidi za pet godina i koje bi ciljeve voljela ostvariti?

Iako postoje okvirni planovi, smjer u kojem idem i ambicija kao pokretač i gorivo koje me vodi, ne želim si stvarati pritisak i imati rigidno zacrtane ciljeve. Učim uživati u ljepoti putovanja i radim najviše što mogu u sadašnjem trenutku. Fokusirana sam na sadašnjost, radim ono što volim, usavršavam se, educiram i uživam u tome. Psihologija je za mene poziv i smatram se nesvakidašnjim psihologom koji je otvoren na različite načine doprijeti i utjecati na mlađe generacije. Snimam videa, izlažem se i izlazim iz svoje zone komfora na svakodnevnoj bazi. Ne znam gdje će me to odvesti za 5 godina, ali sigurna sam da će to biti lijepo mjesto.

Slike: PSYCRO, Instagram

Učitati još
Zatvori