Animafest na Zagreb prideu: Samo ljubav – vidimo se u Art Parku

U sklopu 19. Povorke ponosa LGBTIQ osoba i obitelji (koja je počela u 15 sati na Markovu trgu), u suradnji sa Zagreb Prideom Animafest Zagreb 2020 danas se u Art parku prikazuje cjelovečernji program. On čini pet nagrađivanih animiranih filmova na teme srodne misiji Zagreb Pridea. Projekcije počinju u 20 h i besplatne su!

Purpleboy (Portugal, Francuska, Belgija, 2019)

Priča iz ovogodišnje Svjetske panorame Animafesta o ljudskom djetetu nejasnog biološkog spola koje raste i sazrijeva u vrtu svojih životinjskih roditelja. Ovo je simbolička basna/bajka o individualnoj slobodi. Purpleboy u svojoj fascinantnoj svijetlocrveno-ružičastoj paleti i dovitljivim panoramama krije i snažan politički podtekst. Inspiraciju redatelju pružila je, naime, knjiga o prvoj transseksualnoj operaciji izvedenoj u Brazilu koja ga je senzibilizirala za temu roda u kontekstu nedemokratske suvremene povijesti te zemlje. Usprkos tome, u djelo je ugradio i autobiografske elemente vlastita odnosa s roditeljima. Purpleboy je svejedno jedini film u ovome programu koji ne pripada kategoriji animiranog dokumentarca. On se najizravnije naslanja na posve animiranofilmsku tradiciju metamorfoze, antropomorfizacije i daška groteske.

Ljepotica (Belgija, Nizozemska, 2016)

Ljepotica je film Diëga Nursea iz 2016. Poetski je to dokumentarac o transrodnoj Beyong koji se animacijom služi kako bi ilustrirao i dinamizirao njezina sjećanja na djetinjstvo u Surinamu. Prikazuje odnos s roditeljima, preseljenje u Nizozemsku, iskustva s opijatima i prostitucijom te naposljetku pomirenje sa samom sobom.

Sve te senzacije u mom trbuhu (Hrvatska, Portugal, 2020)

Marko Dješka nudi intimni svijet Matie Anne Pleše prateći je u rasponu od školskih, preko studentskih, do profesionalnih dana u traganju za ljubavlju, prihvaćanjem i sebstvom. Dješkin film, na Zagreb Prideu ima hrvatsku pretpremijeru a njemu je ilustracijama znatno doprinijela Hana Tintor. Film je manje usmjeren na sam čin prijelaza, a više na potragu uokvirenu nasiljem vršnjaka, nastavnice itd. Spas naposljetku nudi okruživanje „dragim ljudima“ i prihvaćanje ženskog rodnog i spolnog identiteta.

Meso (Brazil, Španjolska, 2019)

Camile Kater dolazi nam nakon Locarna, Toronta, Palm Springsa, Leipziga, IDFA-e i Annecyja. Senzacionalno uspješan prvi autorski film u kojemu pet animatorica ilustrira priče pet žena različite dobi, zanimanja, rase, roda i životnih iskustava. Svim segmentima zajedničke su pritom tema odnosa prema ženskom tijelu, metafora mesa i stupnja njegove pečenosti te smećkasto-crvena nijansa. Svaka priča rađena je drukčijom tehnikom. Hibridnom stop-animacijom objekata i gline u kombinaciji s uljanim bojama, izravnim intervencijama u 35-milimetarsku filmsku vrpcu, found footageom, cel animacijom crteža i vodenih boja, digitalnom animacijom s glitchevima. Obraćaju nam se žene stigmatizirane zbog pretilosti, dobi, roda ili karaktera. Nekadašnja filmska muza, transrodna crnkinja, lezbijka u perimenopauzi, mlada djevojka s prvom menstruacijom, aktivistica.

Slučaj muškarac-žena (Francuska, 2017)

Anaïs Caure francuska je kriminalističko-biografska mini-serija o Eugeneu Falleniju, znamenitom transrodnom muškarcu optuženom za okrutno ubojstvo supruge i njegovu životu punom nasilja, fluidnosti i izgubljenosti. Rađena u klasičnim, uglavnom crno-bijelim tehnikama kombiniranima s rotoskopijom i malo boje, serija je nagrađena nagradom žirija na festivalu u Annecyju. Dobila je i priznanje žirija Natjecanja dugometražnog filma Animafesta 2018.

Foto: Animafest

0