Dubrovnik, jedan od najljepših mediteranskih gradova i dragulj hrvatske obale, već desetljećima privlači putnike iz cijelog svijeta svojom bogatom poviješću, očuvanom srednjovjekovnom arhitekturom i neponovljivom atmosferom koju stvaraju uske kamene ulice, monumentalne zidine i plavetnilo Jadranskog mora. U ovom autentičnom i slikovitom okruženju, svega 300 metara od povijesne jezgre i Straduna, na Pilama s pogledom na tvrđavu Lovrijenac i Dubrovačke zidine, smjestio se novi, poseban hotel – Monasteroom.
Riječ je o projektu arhitektonskog ureda NON ARHITEKTURA. Arhitektonski je to ured osnovan 2016. godine, koji se gotovo deset godina bavi projektima različitih mjerila i tipologija. Danas iza imena stoji tim od troje arhitekata, a osnivač ureda je arhitekt Luka Bekavac. Njihov pristup projektiranju temelji se na pažljivoj analizi konteksta, funkcionalnosti i estetike prostora, što je u potpunosti došlo do izražaja i u ovom projektu.
Monasteroom
Monasteroom je smješten unutar kompleksa samostana, a obuhvaća dva međusobno povezana krila koja su rubno postavljena prema postojećoj arhitekturi. Projekt je pažljivo osmišljen kako bi se maksimalno poštovao postojeći ambijent, a iza njegove nove vizije stoji investitor Ante Aračić. Svi radovi bili su ograničeni isključivo na interijer, bez zadiranja u konstrukciju, pročelja ili okoliš, čime je očuvana izvornost zgrade i njezin odnos s povijesnom okolinom.
Niche hotel koji odiše mirom
U prvom krilu smješteni su recepcija, lobby te 11 smještajnih jedinica, dok se u drugom krilu, čije se otvorenje očekuje iduće sezone, nalazi dodatnih 9 jedinica. Ukupna arhitektonska i dizajnerska koncepcija usmjerena je na stvaranje mirnog, suvremenog prostora koji reflektira duh mjesta, ali i zadovoljava visoke standarde suvremenih gostiju.
Monasteroom je već spreman za svoje prve goste, dok je službeno otvorenje planirano na jesen. Spoj povijesti, arhitektonske promišljenosti i suvremenog dizajna čini ovaj hotel jedinstvenim dodatkom dubrovačkoj ponudi. Mjesto je to koje pravi doživljaj prostora, Grada i trenutka. Više o projektu otkrio nam je Luka Bekavac. U nastavku donosimo cijeli razgovor.
Koja je vaša vizija uređenja interijera i što ste sve kombinirali pri uređenju?
Svaki projekt je drugačiji i jedinstven, no pristup ostaje dosljedan. Početak svakog projekta uvijek čini temeljita analiza zatečenog konteksta, a zaključci proizašli iz nje oblikuju daljnju arhitektonsku logiku. Isto je bilo i s ovim projektom. Prilikom prvog obilaska prostora u društvu investitora, u sobama smo otkrili rukom ispisane molitve i zavjete bivših stanara te poseban mir i meditativnu tišinu, za koju vjerujem da je povezana s ranijom upotrebom prostora. Inspiracija, dakle, proizlazi iz slojeva povijesti i tragova života utkanih u zidove objekta. Upravo taj osjećaj postao je okosnica projekta koju smo željeli očuvati i prenijeti u arhitektonski jezik prostora.
Isto je sa zatečenim slojevima; kameni zidovi ostavljeni su vidljivima u svim javnim dijelovima hotela, a memorija na samu namjenu prostora (kao boravišta crkvenih izaslanika, studenata i đaka) utkala se u proces oblikovanja. Iz tog promišljanja proizašlo je i ime Monasteroom – smještaj unutar zidova ispunjenih poviješću, namijenjen gostima koji traže odmak od uobičajenog turističkog iskustva i luksuzom smatraju mir i odvojenost od svakodnevnih podražaja.
Što Vam je bilo najbitnije u uređenju?
Kada radite kao arhitekt i priželjkujete dobru realizaciju, svakom se detalju posveti jednako (mnogo) vremena. Prostor je projektiran bez suvišnih detalja i ornamentacije jer je zamišljen asketski – kao oaza tišine i spokoja. Svi novi slojevi zamišljeni su kao filigranske intervencije u odnosu na grubu zatečenu strukturu. Primjerice, perforirani lim postavljen ispred kamenih zidova u lobbyju ne narušava njihovu materijalnost, već je štiti i istovremeno naglašava njezine nepravilnosti.
Koje ste materijale i boje koristili i zašto?
Prilikom oblikovanja interijera korišteni su prirodni (topli i hladni) materijali, koji se nijansama nadovezuju na tonove lokalnog vapnenca od kojeg su izgrađeni zidovi postojeće zgrade – jednako kao i dubrovačke zidine te većina zgrada u dubrovačkom području. Na svim podovima i zidovima korištena je zaštita od mikrocementa, koji čini glatke i monolitne plohe u kontrastu s nepravilnom i hrapavom teksturom zatečenih kamenih zidova.
Koje biste detalje posebno istaknuli?
Osim korištenja osnovnih materijala (drvo, mikrocement), istaknuo bih korištenje posebne vrste furnira koja aludira na starinski samostanski namještaj i tamne lakirane tonove zatečene u prostoru. Njihovi autori su Ettore Sottsass i Kengo Kuma. Furniri se koriste na površinama koje su u neposrednom kontaktu s ljudskim tijelom – poput radnih ploha unutar smještajnih jedinica i recepcije – radi taktilne ugode i zaštite površina.
Po čemu se ovaj objekt posebno ističe?
Ono što se projektom inače ne može definirati, a ovdje smo posebno željeli naglasiti, je olfaktorni doživljaj. Veliku ulogu imaju prirodni materijali (mirisi drva, kamena), ali i osvještavanje onoga što često zanemarujemo, poput svježeg zraka ili vlage u prostoru. Nažalost, pravilnici propisuju minimalnu opremu koju mora sadržavati svaka smještajna jedinica, pa nismo uspjeli izbjeći posjedovanje telefona i televizora. Ipak, želja nam je potaknuti goste da, umjesto korištenja istih i objava na društvenim mrežama, ovdje pročitaju onu jednu knjigu za koju inače nemaju vremena i izdvoje vrijeme za sebe.
Koliko vremena je bilo potrebno za realizaciju i finalizaciju projekta?
Projekt je realiziran u razdoblju od nešto više od osam mjeseci intenzivnog rada. Početni ambiciozni planovi investitora činili su se teško ostvarivim, no danas s ponosom možemo reći da je ostvaren prostor iznimne kvalitete, na što smo posebno ponosni svi u uredu.
Koje su prednosti ovog objekta?
Osim što je jedinstven po svojoj mikrolokaciji – neposredno uz dubrovačke zidine – ovo je smještaj koji pruža iskustvo tišine i introspekcije.
Foto: NON ARHITEKTURA
