S Marie Wasler iskreno o biljnoj prehrani i zdravom životu

S Marie Wasler iskreno o biljnoj
prehrani i zdravom životu

Austrijanka sa zagrebačkom adresom, yoga trenerica, food blogerica, content i social media kreatorica – sve to je Marie Wasler. Ova svestrana i simpatična 29-godišnja freelancerica vodi život na više različitih polja pa se tako još i  bavi prevođenjem, vodi zagrebačku zajednicu trkača – Adidas Runnerse te je čak i pokrenula svoj Pomalo podcast. U Zagreb je prije devet godina došla iz Graza kako bi na jedan semestar odradila razmjenu u sklopu Erasmus programa, ne sluteći da će Zagreb postati zapravo njen drugi dom. Tu se zaposlila i, kako kaže, jednostavno zaljubila u svoj život.

Njen food blog, koji je spontano pokrenula prije četiri godine, sve je poznatiji i plijeni pažnju kreativnim i neobičnim veganskim receptima. Nastao je kao posljedica oduševljenih reakcija prijatelja na slike obroka koje je spremala za posao i dijelila na društvenim mrežama. Sama Marie kaže kako nije mogla vjerovati da će se iz toga danas stvoriti tolika zajednica ljudi.

Iako bismo s Marie mogli pričati o pregršt tema, s obzirom na njene interese, ovaj put odlučili smo ići u smjeru zdrave prehrane i zdravog načina života koji se sve više nameće u novije vrijeme. Saznali smo kako Marie gleda na biljnu prehranu, kako je uopće odlučila postati vegan te koliko je važno da ona bude u sinergiji s fizičkim i mentalnim zdravljem kako bi se moglo živjeti sretno i zadovoljno!

  • U novije vrijeme sve se više ljudi okreće zdravijoj prehrani. Osvješteniji su što jedu i spremaju. Misliš li da je to naša realna budućnost ili samo prolazni trend?

Ja zaista mislim da to nije trend nego naša budućnost. Istovremeno sam svjesna da pričam iz jako privilegiranog položaja, ali kada shvatimo da je zdrava, održiva prehrana dobra za sve nas i kada se počnemo zalagati da nam svima bude dostupna da će se to u budućnosti podrazumijevati. Prije sam gledala na takve stvari samo crno bijelo, ali danas znam da je i prehrana vrlo multidisciplinarna tema i problematika, vrlo slojevito s jako puno različitih čimbenika, uvjerenja i stavova, ali kao i sa skoro svime u našem društvo znamo već sada da je način na koji se hranimo vrlo neodrživ i za naše zdravlje i za okoliš, tako da će se sigurno sve više i više toga pokrenuti u tom smjeru.

  • Kako je počela tvoja veganska priča? Jesi li je postepeno uvodila preko vegeterijanske prehrane?

Uvijek sam mislila da je veganska hrana dosadna ili previše “zdrava”, a to u lošem smislu. Prije par godina sam slučajno pogledala dokumentarac Cowspiracy na Netflixu bez da sam znala o čemu se točno radi. Nakon filma sam bila baš tužna i zapravo šokirana kako se mi ljudima odnosimo prema našem okruženju i do tada zaista nisam znala da i naša prehrana ima ogroman utjecaj na okoliš. Negdje duboko u sebi sam naravno znala da se moja ljubav prema životinjama i moja prehrana ne slažu baš, ali dugo sam to potiskivala. A ovaj dokumentarac me potaknuo na razmišljanje kako mogu biti bolja osoba prema životinjama, ali i prema okolišu.

Nakon toga sam odlučila da želim isprobati biti 30 dana na veganskoj prehrani, čisto da vidim. U tom razdoblju sam se zaljubila u vegansku kuhinju i uskoro nakon toga sam odlučila da više ne želim jesti životinjske namirnice. Napravila sam rez, odredila datum prestanka i to je to. Naravno to nije pristup za svakog, ali kod mene je funkcioniralo.

  • Smatraš li da je biti vegan skupo za hrvatske standarde života?

Bilo koja prehrana je počela biti skupa u Hrvatskoj. Veganska prehrana je jedino skupa ako ju bazirate na zamjenskim proizvodima (biljni burgeri, salame, sirevi itd.). Uravnotežena biljna prehrana se zapravo bazira na najbazičnijim namirnicama – grahorice, mahunarke, žitarice, povrće i voće. A ako to ne kupujete u specijaliziranim bio dućanima, nije skupo uopće!

  • Ima puno onih koji misle da ne mogu živjeti bez mesa i kako ih jedino meso može nahraniti. Kako njima objasniti da se i bez mesa može biti sit i fino jesti?

Tu moram razočarati mesojede jer i kod mješovite prehrane bi mesni udio trebao biti veoma malen, a većina prehrane bi se trebala bazirati na biljnim namirnicama. Tako npr. Njemačko društvo za prehranu preporučuje da bi se prehrana trebala bazirati 75% na biljnim namirnicama, a samo 25% na životinjskim, a od tih 25% samo 7% na mesnim namirnicama. To je zaista jako malo. Također kažu da se onih 25% bez problema može zamijeniti s biljnim namirnicama ukoliko oni pokrivaju sve, ljudskom organizmu, potrebne hranjive tvari. Ovako bih odgovorila malo stručnije, a ako želimo malo opušteniji ton – samo trebaju baciti oko na moj Instagram profil, mislim da zaista postižem dokazivati kako veganska prehrana može biti fina!

  • Koji bi bili prvi i najvažniji koraci za one koji se žele okrenuti plant based načinu života?

Ja bih rekla da ih je dva, a to su zdravlje i gušt.

Kada gledamo aspekt zdravlja, prednost veganske prehrane je da te svi odmah prepadnu izjavama “ali nećeš dobiti sve nutrijente, nećeš moći dobiti dovoljno proteina, to je nezdravo” itd. Kažem da je to prednost jer smo svi mi koji smo se odlučili za takvu prehranu bili primorani malo dublje uroniti u tematiku i vidjeti je li to zaista tako. Pa vrlo brzo shvatiš da nije. Važno je znati koji su to kritični nutrijenti u veganskoj prehrani (ima ih u svakoj) i kako ih pokriti.

Drugi korak je znati što voliš i što ćeš jesti da budeš zadovoljen prehranom. Svi znamo taj osjećaj kad smo na nekoj dijeti i nama najdraža jela su “zabranjena”. Plant-based način života nije dijeta, nego lifestyle i treba zadovoljavati sve naše potrebe kako ne bismo uskoro odustali od njega, a jedna velika potreba je gušt. Ako volite lazanje, vidite kako ćete ju pripremati bez životinjskih namirnica. Ako volite jesti po restoranima, istražite gdje ima biljnih opcija. Trebate imati akcijski plan kako ne biste bili gladni i nezadovoljni jer ne znate što možete kuhati ili jesti. Nema ništa gore od toga!

  • Koji su neizostavni dodaci prehrani koje i sama koristiš kako bi tijelo imalo sve potrebne nutrijente?

Ovo je jako bitna tema, zato ću i ovdje malo duže odgovoriti.

Svaki način prehrane ima svoje prednosti i nedostatke te potencijalno kritične nutrijente, pa tako i biljna. Ljudi na mješovitoj prehrani često ne znaju da indirektno unose određene tvari jer je i prehrana životinja često obogaćena različitim suplementima, npr. selen. Razlog je što su naša tla jednostavno siromašna selenom. Krivac je u većini slučajeva konvencionalna poljoprivreda (masovna proizvodnja hrane). Dok biljke mogu samostalno proizvesti vitamine dokle god imaju dovoljno vode i sunca, njihov sadržaj minerala prvenstveno ovisi o kvaliteti tla koja je narušena masovnom proizvodnjom hrane. Dakle kada ljudi na biljnoj prehrani suplementiraju, to ne znači da je prehrana kao takva lošija, nego nažalost proizvodnja hrane još uvijek nije optimizirana. Životinjske namirnice nemaju nikakav monopol ni na koji nutrijent jer minerali i vitamini prvenstveno dolaze iz biljaka koje životinje pojedu pa ih mesojedi dobivaju preko konzumacije njih, dakle preko posrednika.

Tako se na biljnoj prehrani treba svakako paziti na B12 koji ja uzimam svaki dan i na vitamin D jer rijetko tko od nas je dovoljno izložen sunca, a upitno je koliko je zdravo biti od 11 – 16 sati na suncu polugol. Ono što može, ali i ne mora biti kritično na biljnoj prehrani su Omega 3 masne kiseline, koje se mogu unositi preko mikroalgi, kalcij, cink i selen. Tako da bi bilo dobro pogledati namirnice koje konzumiramo kroz tjedan i po potrebi uzimati dodatno ono čega manjka.

Nešto što ovdje želim istaknuti je da krajnji cilj nije dugoročna konzumacija suplemenata, nego optimizacija proizvodnje hrane.

  • Reci nam svojih najdražih 5 namirnica od kojih se može složiti fin i nutritivni obrok?

Samo pet? Rekla bih tofu, konopljine sjemenke, brokula, riža i začinsko bilje.

  • Od kuda izvlačiš inspiraciju za svoja veganska jela koja dijeliš na svom blogu i Instagram profilu?

Od divinih drugih ljudi koje pratim na Instagramu kao moja prijateljica Nataša (@burbon_i_borovnice) te kada prošećem najdražim trešnjevačkim placom i gledam te divne namirnice. Odmah mi proradi mašta.

  • Koliko misliš da tvoj profil, ali i slični profili hrvatskih food blogerica pridonose promjeni svijesti ljudi o prehrani?

Mislim da dosta! Zato što pokazujemo da je biljna prehrana fina, zabavna i kreativna, da ne mora biti komplicirana, a da je prepuna okusa. Meni je jako bitno da ljudi vide da nije teško pripremiti si jednostavan, fin, ali hranjiv obrok.

  • U zdravom tijelu, zdrav duh. Svoje zdravo tijelo osim prehranom održavaš i treninzima yoge. Kako se dogodila ta ljubav?

Na jogu sam krenula prije par godina jer sam imala ozljedu koju sam si zaradila u teretani na grupnom treningu. Dva tjedna nakon toga nisam mogla hodati od bolova u leđima, a ti bolovi su se svako malo pojavljivali. Odmagao je i moj posao koji se tada odvijao isključivo u sjedećem položaju pred računalom. S 24 godine, koliko sam tada imala, nije baš normalno da jedva hodaš jer te leđa toliko bole. Zbog toga sam krenula na jogu čisto da smanjim bolove.

Nedugo nakon toga sam se preko ušiju zaljubila u nju jer sam shvatila da je joga puno više od fizičke aktivnosti, nego cijela filozofija koja jako rezonira sa mnom.

  • A sada duh – i sama si osjetila na svojoj koži kako zdrava prehrana i fizička aktivnost nisu dovoljne za potpuno zdravlje. Suočila si se s burn-outom u prošloj godini. Koliko je izazovno bilo vratiti se sebi?

Burn-out je grozna stvar. I ne događa se samo ljudima koji ne vole svoj posao, nego i kada radiš stvari koje voliš, kako je kod mene bilo. Ne mogu opisati taj osjećaj konstantnog stresa, fizičke iscrpljenosti, ali i mentalne. Za najjednostavnije zadatke mi je trebalo više sati jer nisam imala nikakav fokus. Trenutak kad mi je počela trnuti lijeva ruka je bio taj gdje sam rekla da to zaista više nema smisla jer je počelo biti opasno za moje zdravlje i da trebam odmor. Prvih tjedan dana sam isključila mobitel i provela na moru pa sam zatim 2 tjedna sama planinarila. Kad sam se vratila, osjećala sam se super, ali taj osjećaj nije dugo trajao. Brzo sam se vratila u svoju rutinu pa sam se, nedugo nakon predaha, opet slično osjećala. Zato je važno svako malo uzeti si pauzu od svega što se događa oko nas, trebamo redovitije ići na odmore, a ne samo jednom godišnje na 2 tjedna. Trebamo imati periode gdje si dopuštamo ne raditi ništa. Trebamo zdrave navike koji nas ispunjaju. Nekom je to šetnja sa psom, nekom je to crtanje, nekom je to ići na večeru s dragom osobom.

Voljela bih da se i više pozornosti obraća na meditaciju, da poslodavci omogućuju svojim zaposlenicima jogu ili meditaciju na poslu (vodila sam i jedno i drugo za firme) i da se odmaknemo od “work hard or go home” načina razmišljanja. Zaista vjerujem da bez zdravog duha i najzdravija prehrana nema smisla.

  • Na svom profilu javno pričaš o mentalnom zdravlju i njegovoj važnosti. Je li teško otvoriti se tolikom broju ljudi i izložiti svoju ranjivost?

Nije uvijek lako. Često mi bude izazovno da objave o mom mentalnom zdravlju vide i osobe s kojima se ja susrećem i u stvarnom životu, ali podrška koju dobivam od pratitelja je ogromna. Imam baš dobru ekipu na profilu. Stvar je u tome da često mislimo da smo sami s nekim problemima, ali zapravo nas ima još hrpa koji prolazimo isto.

Bitno je pričati i normalizirati takve stvari i odmaknuti se od onog toksično pozitivnog mindseta. Negiranje teških emocija, kao što su tuga ili strah, i prisiljavanje sebe da stalno budemo super može biti stvarno štetno za naše mentalno zdravlje. Zašto je ok javno pričati da smo si slomili nogu, ali ne daj Bože da priznamo da se loše osjećamo? Mozak je isto “samo” organ koji se može jednako razboljeti kao i svi naši drugi organi. Bitno je da normaliziramo priču i o težim temama te smatram da svi mi, koji imamo nekakvi utjecaj na druge, ponekad trebamo preuzeti odgovornost i ukazati na to da je okej ne biti okej. Tako da je meni na kraju dana drago da mogu biti ta osoba, i kad je ponekad teško.

Foto: Marie Wasler, Instagram

Tekst: Dora Olujić

Učitati još
Zatvori