Stara škola na Hvaru dobila je novu funkciju. Sada je nagrađena i za najbolje unutrašnje uređenje
Nagrada Bernardo Bernardi, koju Udruženje hrvatskih arhitekata dodjeljuje za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja ove je godine pripala Vanji Ilić za Vinogradarsku zbirku Pitve. Podsjetimo, Vanja Ilić autorica je i Bijele sobe u Muzeju Apoksiomena na Malom Lošinju te autorica postava i interijera u Muzeju vučedolske kulture kraj Vukovara.
Vinogradarska zbirka muzeja općine Jelsa u hvarskom selu Pitve ušla je u zgradu nekadašnje škole podignute početkom 20. stoljeća, dimenzionirane po mjeri malog mjesta u unutrašnjosti otoka. Prenamijenjena za muzejsku funkciju, a zatim 2012. godine oštećena u požaru, kuća je nakon obnove trebala preuzeti višestruku ulogu.
Prezentacija vinogradarske zbirke
Prema riječima autorice projekta, u trenutku započinjanja projekta zgrada je tek djelomično građevinski sanirana nakon požara, uz preostale znatne statičke nedostatke. U stalnom postavu na katu i galeriji bila je zamišljena prezentacija vinogradarske zbirke, dok je prostor u prizemlju trebao funkcionirati kao prostor za izložbe, prezentacije vina, edukaciju i društveni prostor za lokalnu zajednicu.
Prostorna koncepcija stalnog postava bazira se na integriranju suvremenih interijerskih elemenata tako da se ne mijenja izvorno oblikovanje građevine. Stalni izložbeni postav i popratne namjene integriraju se unutar postojećeg građevnog tkiva kao ‘uneseni’, suvremeni i neovisni prostorni element čelične konstrukcije, koji stvara na prostoru kata dodatnu galeriju u potkrovlju, a ujedno i konstrukcijski učvršćuje građevinu. Kuća-škola u svojem volumenu istovremeno ostaje intaktna, dok je prostor slojevito transformiran.
O uređenju prostora
Izložbeni element je formiran tako da tvori ‘niše’ za izlaganje, a prostor između slobodno teče i prožima se s volumenom zgrade, ostavljajući slobodne vizure na pejzaž i otkrivajući izvorni volumen kuće. Posjetitelj ulazi u prostor dvostruke izložbe: režiranog muzejskog postava kroz niz kontroliranih scena u nišama i slobodnih vizura prema krajoliku.
Budući da je mali prostor predviđen za višestruku funkciju, rješenje interijerskih elemenata predviđa i prostore za spremišta popratnog inventara te opreme koja se koristi u povremenim događanjima, a tijekom funkcioniranja muzeja ostaje jednostavno dostupna i skrivena. Dvorana u prizemlju zahvaljujući sustavu preklopnih panela može biti kompletno zatvorena projekcijska dvorana, polupropulzivan prostor za radionice ili pak potpuno integrirani prostor s okolišem.
