Poznata kazališna redateljica, sveučilišna profesorica i spisateljica Snježana Banović svoje je reminiscencije na život u Zagrebu tijekom 1980-ih svela u Kroniku sretnih trenutaka. Spomenuti naslov njezino je šesto književno djelo.
Tematska odrednica ove kronike već je u startu privukla brojne osobe iz kulturnog života pa su se o njoj u svojim kolumnama oglasila i neka od najvještijih (i najbritkijih) pera domaće književnosti.
No ova osobna pripovijest o osamdesetima kao da je to prestala biti u trenutku kada na scenu stupa Branimir Johnny Štulić. Premda na stvarnu pozornicu ne namjerava zakoračiti, na aktualna događanja odlučio se referirati putem online pozornice, odnosno platforme Scribd.
Ne spominji Johnnyjevo ime uzalud
Vođen manirom Ne spominji Johnnyjevo ime uzalud, nekoć jedan od najpopularnijih glazbenika s ovih prostora putem stihova se obratio autorici. Njegova reakcija proizašla je iz navodno neistinitih tvrdnji koje je Snježana Banović iznijela vezano uz njihov ljubavni odnos.
Kao što je navedeno već u najavi knjige Kronika sretnih trenutaka, intimna je to i razotkrivajuća knjiga na čijim stranicama susrećemo Branimira Johnnyja Štulića, koji osamnaestogodišnjoj Snježani kaže Ti si moja.
Spomenute tvrdnje Štulić je demantirao, a u nastavku svog literarnog izlaganja istaknuo je i sljedeće: Niti sam ja ikada spominjao svoje veze u javnosti, pa ne bih ni sada da ne moram, pošto me ne smeta toliko da drugi prave karijeru na meni, koliko ako se pritom služe neistinama da bi sebi, prostor nalazeći, dali na važnosti.
Kako je jedna knjiga postala javna stvar
I tako je jedna osobna pripovijest nakratko postala javna stvar. Odjednom to nije bilo samo djelo koje privlači samo dionike vremena koji se žele prisjetiti minulih dana ili neke nove aktere koji u njima prepoznaju “neka druga, bolja i sretnija vremena”.
Odjednom su svi o ovome imali nešto za reći, njihova mišljenja nizala su se u komentarima raznih objava na ovu temu, ogledala u forumskim postovima te zauzimanja strana na društvenim mrežama.
Bez da ulazimo u raspravu o tome “Tko je ovdje zapravo u pravu?”, istaknut ćemo, parafrazirajući poznatu poslovicu, kako je slučaj Kronike sretnih trenutaka sjajan primjer kako u domaćoj javnosti – Drama sells everything. Bez obzira bila ona stara četrdeset godina.
Kronika (ne) sretnih trenutaka
Na stranu showbizz efekt koji je polučila ova knjiga. Prvenstveno kulturološki gledano, osim osobne ispovijesti, ona nam može poslužiti i kao generacijska ispovijest te svjedočiti o kolektivnom duhu vremena.
Povijest smo često skloni sažeti na datume i gole činjenice, no djela nalik ovima nam ipak daju mogućnost da u određene kalupe uvrstimo i osobne priče.
Foto: Fraktura, Pexels
