Dobitnik dva Oscara, Zona interesa film je koji bi svatko trebao pogledati, a evo i zašto
Zona interesa (The Zone of Interest) film je koji je na ovogodišnjim Oscarima od pet nominacija pokupio dva kipića. Od početka mu se previđalo kako će osvojiti za Najbolji međunarodni film, što naposljetku i jest, no nas je više razveselio onaj drugi Oscar – za Najbolji zvuk. Upravo zvuk je u Zoni interesa glavni glumac.
O filmu se s vremenom sve više i više priča, čak i nakon što su Oscari već završili. Mi smo ga već pogledali, a evo zašto biste trebali i vi.
O čemu je riječ?
Zona interesa prati obitelj Höss tijekom holokausta. Riječ je o fiktivnom prikazu stvarne obitelji. Rudolf Höss je glavni zapovjednik Auschwitza koji sa svojom obitelji živi u velikoj kući odmah kraj logora. Pratimo njihov život u kući. Dok Rudolf radi, supruga Hedwig brine za vrt, a njihovo petero djece se igraju i kupaju u bazenu. Sve dok se iza zida događaju strahote holokausta.
Film je režirao Jonathan Glazer kojemu je ovo prvi film koji nije na engleskom jeziku. Glazer je poznat po filmovima Sexy Beast i Under the Skin, a ovo mu je zasigurno najveće postignuće dosad. Zona interesa mu je osim nominacije za Najbolji međunarodni film, donijela i nominacije za Najbolji film, Najboljeg redatelja i Najbolji prilagođeni scenarij. Napravljena je prema romanu Martina Amisa kojeg mnogi preporučuju kao odlično štivo.
Drugačiji film o Auschwitzu
Kada je riječ o Auschwitzu i genocidu kojeg su Židovi proživjeli u Drugom svjetskom ratu, teško je napraviti film koji ima nešto drugačije. Zona interesa postigla je upravo to. Zanimljivo je da nikada zapravo ne vidimo logor i što se događa u njemu. No, dok obitelj Höss bezbrižno provodi svoje dane, u pozadini vidimo dim od plinskih komora, čujemo pucnjeve i vriskove zatvorenika. Film zaista na trenutke zbog toga izaziva jezu.
Također, Zona interesa je jedan od prvih filmova o holokaustu koji smo gledali, a u kojem su nacisti prikazani kao samo obične osobe. Vidimo ih kako se kupaju na rijeci, kako se igraju, kako jednostavno žive. Zato se u filmu zapravo ništa veliko ne dogodi. Ako očekujete nekakvu veliku klimaktičnu scenu nećete je dobiti. Bit filma je upravo to kako je jedna njemačka nacistička obitelj živjela u lijepo uređenom domu tik do koncentracijskog logora u kojemu su umrli milijuni ljudi.
Bezbrižan život dok se događa genocid
Moramo posebno pohvaliti miksanje zvuka, jer najupečatljivije su scene u kojima čujemo užase logora dok pratimo te bezbrižne živote obitelji Höss. Tako dok zapovjednik Auschwitza čita priču za laku noć svojoj djeci, čujemo vriskove i zapomaganje koje se događa iza zida, ili dok supruga Hedwig svoju majku, koja je u posjeti, provodi kroz vrt i priča joj što je sve posadila, iza zida čujemo pucnjeve. Nitko od njih ni ne trza na spomenute zvukove, što samo više pokazuje koliko im je bio ispran mozak te koliko im je to bila svakodnevica. No, možda to najviše i dokazuje scena u kojoj se obitelj Höss zabavlja u svom dvorištu na bazenu, a u pozadini vidimo dim plinske komore, nagoviještajući što se upravo događa dok se oni zabavljaju par metara dalje. Zapravo kroz većinu filma, pomni gledatelj može krajičkom oka primijetiti puno takvih scena u pozadini.
Glazer je uspješno ostvario ono što je htio s filmom. Navodno je odlučio ne koristiti puno glazbe u filmu (iako je kompozitorica Mica Levi skladala većinu glazbe za film), nego se umjesto toga odlučio osloniti na dizajn zvuka kako bi prikazao strahote Auschwitza koje se događaju izvan kadrova. Treba pohvaliti i izvrsnu glumu Sandre Hüller koja glumi Hedwig te Christiana Friedela koji glumi Rudolfa. Hüller je osim Zone interesa, prošle godine briljirala i u Anatomiji pada za koji je pokupila i nominaciju za Najbolju glumicu na ovogodišnjim Oscarima. Njezina prisutnost u ta dva filma zaista puno govori o njezinom talentu.
Zona interesa jedan je od onih filmova koji ima snagu ostaviti vas da razmišljate i dugo nakon što film završi.
