Ovaj je dirljivi dokumentarac jedan od onih filmova koje vrijedi pogledati u životu
Ovaj je dirljivi dokumentarac jedan od onih filmova koje vrijedi pogledati u životu

Ovaj je dirljivi dokumentarac jedan od onih filmova koje vrijedi pogledati u životu

Djelo Na Adamantu: nitko nije savršen filmski je dragulj jednog od najglasovitijih europskih dokumentarista, Nicolasa Philiberta, koji ukazuje na krhkost mentalnog zdravlja.

Na prošlogodišnjem Berlinaleu nagrađen je prestižnim Zlatnim medvjedom, nagradom za najbolji film festivala, nominiran je u dokumentarnoj kategoriji Europskih filmskih nagrada (europski pandan Oscaru) te je uvršten među finaliste za nagradu publike LUX u organizaciji Europskog parlamenta i Europske filmske akademije.

Na Adamantu: nitko nije savršen

Jedinstveno mjesto

Adamant je jedinstveni plutajući dnevni centar za skrb osoba s mentalnim poteškoćama, a smješten je na rijeci Seini u samom centru Pariza. Voditelji centra opiru se dehumanizaciji psihijatrije i svojim pacijentima pružaju kombinaciju terapeutskih, edukativnih i kulturnih aktivnosti, kao i bijeg od kapitalističke diktature i kaosa suvremenog metropolisa – utočište u kojem mogu slobodno govoriti, pjevati, plesati ili vikati.

Nagrađen Zlatnim medvjedom,  najvećim priznanjem prošlogodišnjeg izdanja filmskog festivala u Berlinu, ovaj je dokumentarac prema riječima glumice Kristen Stewart, predsjednice međunarodnog žirija 73. Berlinalea ‘filmski dokaz nužnosti ljudskog izražavanja‘.

Ovaj dokumentarac nije samo prikaz psihijatrijskog liječenja koje se provodi s puno topline i entuzijazma, već i portret nekoliko pojedinaca koji su, unatoč svojim primjetnim nedostacima, sposobni proizvesti originalna i dirljiva umjetnička djela.

 

Na Adamantu: nitko nije savršen

Humanistički pristup skrbi za mentalno zdravlje

Film nam predstavlja širok spektar različitih ličnosti, sve redom vibrantnih i upečatljivih. U uvodnom dijelu upoznajemo Françoisa koji izrazito strastveno izvodi pjesmu La Bombe Humaine iz 1979. francuskog benda Téléphone. Evidentan glazbeni talent djelomično je „zasjenjen“ psihičkim smetnjama; no François je zahvalan na art terapiji, kao i na lijekovima: Da nema njih, i dalje bi vjerovao da sam Isus i vjerojatno se bacio u Seinu.

Jedan od pacijenata pak gorljivi je filmofil koji elokventno priča o Jeanu Gabinu i Linu Venturi, a ostale pacijente doživljava kao „nesvjesne izvođače“, tj. glumce. Kino klub na Adamantu uključuje projekcije i rasprave o filmovima Federica Fellinija, Abbasa Kiarostamija i Woodyja Allena. Adamant nam nudi viziju kako bi mogao izgledati humanistički pristup skrbi za mentalno zdravlje.

Gdje ga možete pogledati?

Spomenuti film bit će prikazan u zagrebačkim kinima Dokukinu KIC (od 21. do 23. ožujka, 29. i 30. ožujka, 6. i 7. travnja) i u Kinoteci, kinu Gaj u Varaždinu 22. ožujka, Pop Up kinu u Samoboru  23. i 24. ožujka, pulskom Kinu Valli 26. ožujka, u Baranji 27. ožujka, u Zaboku 5. travnja te u Velikoj Gorici u sklopu Tjedna dokumentarnog filma u travnju.

 

Foto: IMDb

Učitati još
Zatvori