Ana Maras Harmander: “Zaljubila sam se u osjećaj da mogu biti sve što hoću i da me nitko ne sprječava u tome”
Ove subote, 17. prosinca publici će biti predstavljena nova predstava Satiričkog kazališta Kerempuh Tko tu koga? Zona pansiona Borne Vujčića u režiji i adaptaciji Tamare Damjanović. Bio je to sjajan povod da u našoj rubrici S glumicama na kavi ugostimo Anu Maras Harmander, jednu od glavnih akterica nove predstave.
Naš susret zakazali smo u Dežman baru, a što nam je otkrila u zajedničkom razgovoru doznajte u nastavku.
- Pred nama je nova Kerempuhova predstava Tko tu koga? koja će premijeru doživjeti 17. prosinca. U njoj tumačite jedno od naslovnih lica. Možete li nam je ukratko predstaviti?
Moja Živa je svjetska žena koja je podrijetlom miks latino Amerike i Skandinavije, odrasla u Švedskoj, a nakon lutanja po svijetu, skrasila se u Hrvatskoj. Već vam je to dovoljno da shvatite koliko energije, života i ljubavi ta žena ima. Udahnuti život ovom liku, a da je uvjerljivo i iskreno, najveći mi je fokus zadnjih dva mjeseca. Poseban mi je izazov govor u kojem miješam tri jezika.
- Također, uz Ornelu Višticu odigrali ste jedinu žensku ulogu u predstavi Pseće srce koja je također satirična kritika društva. Kako ste vi osobno doživjeli ovu predstavu?
Osobno mi je vrlo značajna predstava i prilika da u životu zaigram Bulgakova. Sam roman je zabranjen i prvo objavljivan izvan Rusije, a tek skoro šezdeset godina nakon nastanka, objavljen je i u Rusiji. Poznate su operne izvedbe teksta, a mi smo jedni od rijetkih koji su napravili predstavu. Kritika je to svakog sistema, ali i propitivanje ljudskosti. Pas kojeg spase i naprave na njemu eksperiment, te ga uspiju presađivanjem hipofize pretvoriti u čovjeka, postaje sve ono od čega zaziru i čega se boje. Gdje je ta granica čovjeka i životinje?
- Kako je započela vaša ljubav prema glumi? Što bi Ana danas poručila Ani s početka karijere?
Moja je ljubav prema glumi počela jako rano, sjećam se prvog odlaska u HNK Split. Sjećam se koju sam odjeću nosila, gdje sam sjedila i koliko sam bila fascinirana svime što se događalo na sceni i oko nje. Onda sam sa šest godina krenula u dramski studio, radila predstave u GKM-u Split, i živjela za subote kad sam na dramskoj mogla biti ja. Zaljubila sam se u osjećaj da mogu biti sve što hoću i da me nitko ne sprječava u tome. Još i dalje imam taj osjećaj svaki put kad sam na sceni. Privilegirana sam i zahvalna svakodnevno.
A sebi bi mlađoj poručila da se sve uvijek odvija onako kako treba biti. Uvijek si tamo gdje trebaš biti, zato udah izdah i živi sada.
- Koji je najveći glumački izazov s kojim ste se susreli?
Uvjerena sam da mi najveći izazov tek slijedi. Dosad sam zaista imala priliku raditi sve što jedna glumica u životu može raditi, igrala i drame i komedije, i glavne i sporedne uloge, i snimala i serije, filmove, radiodrame, sinkronizirala crtiće i sve mi pričinja veliko zadovoljstvo. Stvarno sam svjesna koliko sam privilegirana što mogu iskusiti sve. Ono što nisam znala da mogu je bilo sudjelovanje u showu Tvoje lice zvuči poznato. Tu sam otišla najdalje od svoje zone komfora i potvrdila si da mogu sve.
- Imate li glumačke uzore? S kim biste od njih rado “sjeli na kavu”?
Imala sam sreću raditi s nekim ljudima kojima sam se divila odmalena. Neopisiv je to osjećaj stajati ravnopravno na sceni s nekim tko ti je bio inspiracija. Ali, već dugo nemam neke glumačke uzore, već ljudske, životne. One koji me inspiriraju na ispunjen i svrhovit život. U posljednje vrijeme je to Luka Modrić!
- Na koji ste glumački projekt do sada posebno ponosni?
Ponosna sam na sve što sam dosad radila, na one projekte u kojima sam narasla kao glumica, ali i na one u kojima sam pogriješila smjer. Sve je to učenje bez kojeg ne bih bila ovo što danas jesam. Nije da i dalje ne sumnjam u svaku svoju izvedbu, ali znam da dok god sumnjam imam prostora za napredak i usavršavanje. Najviše volim kad se dogodi taj predivni spoj igre i točnosti, neka sinergija.
Ili, onaj osjećaj kad znam da je u dvorani petsto ljudi, a imam osjećaj da sam sa svojim prijateljima u dnevnom boravku.
- Kojem se glumačkom projektu posebno radujete?
Oduvijek pišem, i moje su se drame već izvodile po raznim kazalištima. Međutim, nikad nisam pisala za sebe, uvijek za druge. Sada tek pripremam nešto i za sebe. Radi se o par projekata koji čekaju svjetlo dana. Imam odličnu ekipu oko sebe koja je spremna na istraživanje i dijele istu ljubav kao i ja. Samo nam nedostaje vremena. Ali, čini se da bi to vrijeme moglo biti uskoro.
A, i trenutno snimam film redatelja Ivana Salaja Žene, luđaci i malo dobrih pedera koji me posebno raduje. Ekipa i scenarij su odlični, redatelj spreman i divan. Jedva čekam gledati film!
- Pred nama je i nova godina, što si priželjkujete u njoj?
Znaš da stariš kad ti je glavna želja da si ti i svi oko tebe zdravi. Eto, ponavljam tu jednu te istu mantru već godinama. Sve ostalo ćemo sami. Priželjkujem si samo prilike da se to i dogodi.
Zahvaljujemo Dežman baru na ustupljenoj lokaciji.
Foto: Sanja Tušek
