Na druženju s Marinom Čilićem – našim teniskim asom i čovjekom velikog srca

Blagdansko vrijeme je vrijeme u kojem smo osjetljiviji na druge nego inače i skloniji pomaganju drugima. Pokazivanju razumijevanja, humanosti i malih znakova pažnje. Pomoći drugome i staviti mu osmijeh na lice ponekad je veće zadovoljstvo nego pokloniti nešto samome sebi. Osobito kada je riječ o najmlađima. U duhu blagdana i humanitarnosti prošli tjedan smo vam pisali o kuglicama za bor s potpisima nogometaša i sportaša. Njih smo pronašli na zagrebačkom Fuliranju i to na kućici Zaklade našeg teniskog asa i velikog humanitarca Marina Čilića. Ideja spajanja Božića, začina za gin i potpisa sportaša jako nam se svidjela pa smo htjeli popričati s tvorcima ove ideje. Marin Čilić i njegova supruga, psihologinja Kristina Milković Čilić, s veseljem su se odazvali našem pozivu za adventsko druženje.

Prekrasno sunčano prijepodne imali smo čast provesti s Čilićima – uz razgovor, smijeh i kuhano vino na kućici Zaklade Marin Čilić. Osim svih detalja vezano uz njihov humanitarni projekt, s Marinom smo razgovarali o sezoni koja je iza njega. Uspjesima u karijeri i u Davis Cup reprezentaciji, ali i uspjesima naših Vatrenih koji su se ovaj tjedan vratili u Lijepu Našu s broncom oko vrata. Izrazito skroman i simpatičan Marin otkrio nam je napada li ponovno svjetski teniski vrh te gdje će provesti blagdane s obitelji. Razgovarati s teniskom zvijezdom koja je prije svega veliki čovjek bilo je iznimno zadovoljstvo. I moramo reći, sreća je bila još veća jer smo kupnjom kuglice i mi dali svoju kap koja će sjati u slapu uspjeha darovite djece iz Zaklade.

•  Tvoja Zaklada koja stipendira darovitu djecu u sportu i glazbi ima kućice na zagrebačkom Fuliranju. Ove godine čak i na dvije lokacije, a mi se danas nalazimo na terasi hotela Esplanade. Znamo da ovo nije vaša prva godina na Adventu, ali zanima nas kako ste došli na ideju spajanja MCF-a i Adventa u Zagrebu te suradnje s brendovima kofer. i Head u vidu božićnih kuglica?

Upravo tako. Drugu godinu zaredom sudjelujemo kao humanitarni partner zagrebačkog fuliranja. Ove godine imamo svoju kućicu na Strossmayerovom trgu, a pokraj Esplanade imamo izložbeni prostor i kuglice u službenom shopu Fuliranja. Ideja je došla od organizatora jer su htjeli svojim posjetiteljima ponuditi nešto više od onoga što se obično nudi na adventskim sajmovima. Vrijeme oko Božića je vrijeme u kojem smo posebno osjetljivi na druge i u kojem smo više skloni pomagati tako da su organizatori našu Zakladu prepoznali kao kredibilnog partnera i hvala im na tome.

Htjeli smo napraviti „proizvod“ koji ćemo ponuditi posjetiteljima uz donaciju pa smo se odmah sjetili autograma poznatih sportaša. Kako bi sve bilo u skladu s adventskom pričom – kuglice su bile idealne.

Brand kofer. volimo i Kike i ja. Njihove svijeće su nam bile zahvalnice na vjenčanju pa je Zakladin tim pristupio kofer. ekipi koja je oduševljeno prihvatila ideju.

• U rujnu su bile otvorene prijave za nove stipendiste Zaklade Marin Čilić. Tim povodom razgovarali smo i s tvojom suprugom Kristinom koja nam je ispričala cijelu priču oko pokretanja Zaklade. Otkrila nam je kako je najteži dio upravo proces selekcije i odabira djece. Kakav je odaziv bio ove godine i jeste li odradili taj najteži dio?

Odaziv je ove godine bio rekordan i jako nam je teško odlučiti kojih 20 mladih, vrijednih i talentiranih ljudi će biti ovogodišnji dobitnici. Čak smo malo i pomaknuli rok do kojeg trebamo javiti jer još prolazimo kroz sve prijave. Kako se stipendije dodjeljuju u sportskoj i glazbenoj kategoriji, a puno kandidata dolazi iz potpuno različitih sportova ili sviraju različite instrumente. Puno je vremena potrebno da se uđe u sustav njihovih natjecanja kako bi se moglo bodovati i na neki način pokušati usporediti različiti sportovi. Naše bodovanje je jako kompleksno, ali vjerujem da je i dosta pravedno. Naravno da na kraju, u puno slučajeva, između sličnih kandidata presudi motivacijsko pismo i emocija koju sam dobio čitajući ga.

Iako je jako teško odlučiti, kada na dodjeli stipendija upoznam sve te mlade ljude bude mi lakše jer vidim koliko su posvećeni onome što rade. S obzirom da svake godine cijeli siječanj budem u Australiji, dodjelu uvijek planiramo negdje u veljači kada je mala pauza od turnira. Svi se tome veselimo, ali posebno ja. Baš sam na prošlogodišnjoj dodjeli stipendija rekao, čitajući njihova pisma i upoznavajući ih kako u njima vidim sebe!

Sjetim se svega što sam prošao i zato sam toliko sretan što sam danas u prilici da pomažem djeci u sklopu Zaklade Marin Čilić.

• U humanitarnu priču na Adventu uključili su se i hrvatski sportaši svojim čestitkama. Osim tvojih potpisa tu su i oni tvojih kolega tenisača, ali i Vatrenih koji su ponovno izazvali ludilo i podsjetili nas na genijalnu 2018. Naši ljudi spremni su potrošiti za iće i piće na Adventu, ali otkrij nam kakvi su pak humanitarci? Je li potražnja za potpisanim kuglicama rasla kako su dečki išli prema borbi za medalju?

Dobro pitanje! Ovo bih trebao pitati naše drage volontere koji se svakodnevno smrzavaju kako bi dali priliku posjetiteljima da svojom donacijom pomognu mladim ljudima u ostvarenju njihovih snova. Prije nekoliko dana sam bio na Fuliranju sa suprugom pa smo bili i na našoj kućici. Najljepše mi je bilo vidjeti kada roditelji kupe djeci kuglicu i ispričaju im priču kako će ta kuglica pomoći nekome da se bavi s onim što voli te da možda jednog dana taj dječak ili djevojčica budu davali svoje autograme jer smo mi vjerovali u njih.

Najbolji su primjer naši Vatreni. Mnogi od njih su prije desetak godina gledali u Luku kao idola i maštali da zaigraju profesionalno nogomet. Danas stoje njemu uz bok i zajedno slave medalju. Svega toga ne bi bilo da nije bilo ljudi koji su vjerovali u njih i omogućili im da sanjaju te snove. Ove godine nam se kao partner stipendija uključio brand Always koji pokriva čak 10 stipendija mladih djevojaka. Sretan sam što kao Zaklada možemo pružiti platformu svima onima koji žele doprinijeti stvaranju hrvatskih talenata.

• Osim s potpisima dečki su se uključili i s dresovima. Trenutno je aktivna i adventska aukcija u sklopu koje se licitira za njihove dresove. Čiji su dresovi bili sve na aukciji i koliko se donacija od njih prikupilo?

Na aukciji smo dosad imali samo dresove Lovre Majera i Dominika Livakovića koji su pokazali cijelom svijetu kakvi su nogometaši, a nama su pokazali kakvi su ljudi. Lovro se sam ponudio da donira svoj match worn dress, a Livija nije trebalo nagovarati. Doslovno je pristao u istom trenu kada smo ga pitali i također dao svoj dres.

Samo od ta dva dresa prikupljeno je 47.000 kn što pokriva gotovo pet godišnjih stipendija, a spremaju se još neki dresovi, ali ne smijem otkriti previše.

• Pretpostavljamo da si i ti vjerno pratio utakmice naših na Svjetskom prvenstvu u Katru. Stresa nas svakako nisu poštedjeli. Je li teža uloga sportaša ili navijača?

Da, apsolutno! Pratio sam sve utakmice naše reprezentacije jer se takav događaj jednostavno ne propušta. Iz svoje perspektive rekao bih da je bolja opcija svakako biti navijač jer “stres” koji mi kao navijači doživimo je minimalan u odnosu kroz što prolaze sportaši, odnosno nogometaši u ovom slučaju. Moraju biti na vrhuncu svoje igre i nemaju pravo na pogrešku. S druge strane su vrhunski protivnici koji svi imaju isti cilj – pobjedu i osvajanje prvenstva. Onaj dio kojeg sam svjestan da su ove emocije koje smo proživljavali – i stres, i tugu i sreću neprocjenjivi jer se događaju tako rijetko, a pamtimo ih cijeli život.

• S našim kapetanom Modrićem imaš poseban odnos – Luka je kršteni kum tvom mlađem sinu. Kako se rodilo prijateljstvo između dva naša kapetana? Kakav osjećaj je bio gledati borbu za broncu koja je vjerojatno bila jedn od njegov posljednjih “plesova” u nacionalnom dresu?

Luku kao sportaša znam jako dugo, ali se i privatno poznajemo otkad je krenuo igrati za Real jer za vrijeme teniskog turnira u Madridu bi se često družili. Uvijek je posebno gledati ga kad igra za reprezentaciju jer se osjeti koliko znači našoj ekipi i svim dečkima. Ono što su postigli u Rusiji i sada u Kataru je san svih snova. Spomenuo je da će svakako igrati i u Ligi Nacija tako da se tome veselim. Dok god ga možemo gledati u nacionalnom dresu je posebno.

Sretan sam što imam privilegiju da je on i moj partner na tenisu, tj. na humanitarnom eventu Gem Set Hrvatska koji organizira moja Zaklada i gušt ga je gledati u drugom sportu kako koristi svoju sportsku inteligenciju da osvoji poen.

Drago mi je da će moja djeca, ali i mnoga djeca u Hrvatskoj Luku i ostale dečke gledati kao idole jer su pokazali zajedništvo, skromnost, ljudskost i vrijednosti koje sve manje možemo vidjeti u javnosti.

• U manje od mjesec dana Hrvatska je igrala čak dva polufinala. Kao kapetan naše teniske reprezentacije u Malagi si poveo ekipu tik pred finale Davis Cupa. Zamalo nam se smiješio još jedan naslov nakon onog povijesnog 2018. Za dlaku smo ga izgubili i prošle godine u finalu protiv Rusije. U čemu je tajna hrvatskog tenisa koji, možemo reći, drži konstantu u svjetskom teniskom vrhu?

Rekao bi da nas krasi jedno lijepo zajedništvo koje nam daje dodatan izvor energije, snage i želje za uspjehom. Nešto slično kao i kod naših nogometaša, rukometaša i vaterpolista. Bez tog zajedništva teško može doći do ogromnog uspjeha bez obzira koliko „jake“ pojedince imali. Povrh toga, imamo sjajnu generaciju tenisača i koristimo plodove toga. Uživam svaki put igrati za repku i veseli me što ćemo nakon nekog vremena igrati i kod kuće, u veljači protiv Austrije.

• Završio si ovu sezonu na 17. mjestu ATP ljestvice. Najbolji ranking u karijeri ostvario si 2018. kada si se popeo na treće mjesto. Misliš li da možeš ponovno napraviti senzaciju i ući u top 10?

Vjerujem da još uvijek imam kvalitetu za ponovni povratak u Top 10. Pitanje je na meni i na mojoj ekipi koliko mogu pronaći konstantu na visokom nivou kroz 11 mjeseci sezone. Konkurencija je velika i postaje još veća, ali jako sam motiviran i spreman na taj izazov pa vjerujem da još uvijek mogu postići rezultate kojih bi se ponosio. Ove godine sam bio nadomak ulaska u finale Roland Garrosa i borbe za još jedan Grand Slam. To mi daje dodatan motiv.

• Kada bi morao odabrati najdraži trenutak svoje dosadašnje karijere, koji bi to bio?

Svakako osvajanje US Opena 2014. godine, ali i doček u svom rodnom Međugorju kojeg neću zaboraviti dok sam živ!

• Dvadeset titula je iza tebe od kojih je jedna Grand Slam – upravo ovaj prije spomenuti US Open. Razveselio si nas i finalima na Wimbledonu i u Melbourneu. Malo je falilo do i ove dvije titule. Kako vidiš ostatak svoje karijere, hoće li Marin podignuti još koji Grand Slam pehar?

Vjerujem da to mogu i da to još uvijek negdje leži u meni. Apsolutni san snova bi bio podignuti još jedan Grand Slam trofej. A onda tko zna. Svjestan sam da sam u kasnom dijelu svoje karijere, ali s druge strane se osjećam jako dobro, pozitivno, motivirano i mislim da mogu još sigurno imati 2-3 kvalitetne, pune sezone. Nakon toga vjerojatno nešto razrjeđeniji raspored s fokusom na veće turnire.

Mislim da imam još nedovršenog posla u ovom sportu i želim to ispuniti.

• Vjerujem da te životni tempo konstantnog putovanja kroz godinu umori. Sada kada je kraj sezone i početak priprema za novu. Jesi li se napokon malo stacionirao u Zagrebu s obitelji? Nadoknađuje li tata sada sve propušteno sa svojim dečkima i kakvi su planovi za ove blagdane?

Da, svakako. Ovaj sport je jako iscrpljujući zbog stalnih putovanja, a opet moram priznati da mi je ova godina bila jedna od najljepših u karijeri jer su Kike i dečki mogli putovati sa mnom veći dio godine. Mogao sam provesti s njima puno vremena i lijepih trenutaka i zbog toga imamo puno obiteljskih uspomena. Kao što kažu – neke se stvari ne mogu kupiti novcem. Sada kada mi je pauza, koristim to vrijeme da budem s njima i da napravimo neke stvari za koje tijekom godine nemamo vremena.

Božić će biti, vjerujem, poseban ove godine jer ćemo ga slaviti u Međugorju kod babe i dide, a to znači puna kuća unuka.

• Za kraj, ispraćamo 2022. godinu i ulazimo u novu 2023. godinu. Na čemu si zahvalan ovoj godini, koju ti je vrijednu lekciju pružila i što bi si zaželio u nadolazećoj?

Zahvalan sam na zdravlju moje obitelji i prekrasnim trenucima koje smo imali tijekom cijele ove godine. Lekcija koju bi izdvojio je da živimo u nevjerojatno užurbanom vremenu, primamo ogroman broj informacija u minuti, razmišljamo o prošlim postupcima, planiramo budućnost i zato uvijek kada imam priliku pokušam izdvojiti bar 10 minuta u danu u svjesnom razmišljanju i prisutnosti u trenutku da se resetiram. Što se tiče nekih želja, privatno je uvijek ista – da mi obitelj prije svega bude zdrava, a sa sportske strane opet zdravlje jer bez njega ništa, ali i da mi se poklope neke stvari kako bi iskoristio što više od svog potencijala.

Posebno hvala hotelu Esplanade na ustupljenom prostoru za snimanje.

Foto: Martina Movrić