Danas je Dan očeva, a mi smo se odlučili prisjetiti najljepših iskustava poznatih hrvatskih tata

Danas slavimo Dan očeva, stoga smo se odlučili prisjetiti što su nam prošle godine naši poznati tate ispričali o najljepšim trenucima u očinskoj ulozi. Neki od njih nažalost više nisu s nama, ali ostavili su ogroman i neizbrisiv trag.

Tata, osoba koja nas je tijekom odrastanja podržavala, usmjeravala, podučavala svim što nas u životu očekuje. Osoba koja je uz nas u svim našim usponima i padovima. Tata je naš prijatelj, naš učitelj i saveznik. Bio je tu kada smo napravili prve korake, kada smo izgovorili prvu riječ. S njime smo naučili voziti bicikl na dva kotača, prošli prve ozlijede, smijali se svim njegovim šalama. Naš zaštitnik i oslonac. Osoba s kojom smo vježbali svoje prve vozačke sposobnosti i od koje smo kriomice noću krali ključeve kako bismo otišli s prijateljima na piće.

Tata… naš prijatelj i učitelj

O specifičnoj vezi između očeva i sinova te očeva i kćeri mnogo se toga piše, ali jedno je uvijek isto – bezgranična ljubav i odnos koji ništa drugo ne može zamijeniti. Uvijek će on biti osoba kojoj ćemo se obratiti za dobar savjet ili samo sjesti i uživati s njim u kavi. Zbog svega toga i mnogo drugih stvari, danas slavim njihov dan. Ovisno o tradiciji, religiji i običajima, datum na koji se obilježava Dan očeva razlikuje se u mnogim zemljama. Uz Hrvatsku, Portugal, Španjolska, Italija, Švicarska, Honduras… slave Dan očeva na dan sv. Josipa, 19. ožujka.

Svakodnevno svjedočimo važnosti uloge očeva i koliko nas je ona oblikovala kroz život, utjecala na naše stavove, uvjerenja i odnos prema svijetu, ali i nama samima. Prava je radost, koja ulijeva povjerenje i vjeru da budućnost ima tako dobar potencijal, prisjetiti se koliko oko nas postoji divnih očeva i očinskih figura koje su uz nas tijekom života.

Dan očeva u najboljem društvu

Svaki od njih ima svoj pristup odgoju i svoj specifični odnos sa djecom. Stoga današnji dan, ali neka ne ostane samo na tom jednom danu, posvetite upravo njima – tatama. Provedite ga najljepše što možete, radite ono što zajednički volite, počastite se sladoledom, popijte kavu, prošećite parkom u kojem ste se igrali kao djeca. Povodom današnjeg dana, razgovarali smo s poznatim očevima na našoj sceni. Kako su se snašli u očinskoj ulozi, koji su im trenuci bili najljepši, što nikada ne bi mijenjali, otkrili su nam u razgovoru.

Kakav ste roditelji mislili da ćete biti, a kakav uistinu jeste?

Marko Babić

Roditeljstvo je definitivno jedna od najkompleksnijih, a zasigurno i najtežih uloga u kojima sam se našao u životu. Naravno, to je i daleko najljepša uloga koju mi je život dao, rekao je Marko.

Rekao bih da sam danas sličan onome kako sam prije nekoliko godina zamišljao da ću biti kao roditelj, naravno uz hipoteku ogromnog neiskustva i nepoznavanja materije koje sam tada imao.

Trudim se biti opušten u odnosu s djecom, tretirati svoje cure kao jednakovrijedne, a ne postavljati odnose u relaciju ja sam roditelj i samim time sam pametniji od tebe. Ta mala bića imaju jako puno osobnosti u sebi i često ih mi odrasli zagušimo sa svojom vizijom svijeta. Važno mi je biti iskren i transparentan, držati se svoje riječi. Zapravo, važno mi je da im neke krovne ideje prenesem prvenstveno kroz vlastiti primjer, a što manje kroz „pametovanje“. Primjerice, neću lagati svojoj Tonki da ne može dobiti čokoladu zato što je tata zaboravio novčanik, nego ću joj objasniti da slatkiši baš i nisu zdravi i da je bolje da novce potrošimo na nešto pametnije. Naravno da takav pristup ne upali baš uvijek, ali kada ga se čovjek dosljedno drži i dijete nauči poštovati postavljenu granicu. Vjerujem da ju time dugoročno učim ono u što zbilja vjerujem, a to je u ovom slučaju da je šećer stvar koja jako šteti našem tijelu. Baš je u zadnje vrijeme počela sve više prihvaćati tu ideju. Naravno, i dalje ona traži slatko i voli se zasladiti, ali negdje u glavi klija joj ideja da su rafinirani šećeri stvar koja čovjeku ne donosi ništa dobro, a i izbjegao sam situaciju da me uhvati u laži i time vidi da laganje može biti način za lakši prolazak kroz život. Ovo je samo jedan od primjera mog, odnosno našeg pristupa odgoju.

Kod roditeljstva me definitivno najviše iznenadila količina stvari koje možemo uzeti i naučiti od tih malih bića. Neki dan me Tonka jako naljutila jer se cijelo jutro ponašala grozno. U nekom trenutku ona je izašla iz tog limba u kojem je bila, ali moja ljutnja je bila postojana. Nakon otprilike sat vremena me pitala ljutim li se i dalje na nju. Rekao sam joj da da. Ona mi je jednostavno odgovorila: „Ali tatuška, to je već prošlo.“

Tada sam zastao i shvatio da je sva mudrost svijeta utkana u te njene riječi. Mi odrasli imamo tendenciju držati stvari puno duže nego što je objektivno potrebno. Tako da je naše posvađano jutro u konačnici rezultiralo divnom lekcijom za mene.

Marko Tolja

Da je roditeljstvo najteži posao na svijetu, stvarno nije floskula. Prepuno je izazova koje možeš shvatiti tek kada dobiješ dijete. Nitko te na to ne može pripremiti. Jednostavno, ideš po feelingu, a mislim da svatko ima taj feeling urođen negdje duboko u sebi. Nastojim biti što opušteniji kao roditelj. Bez puno nerviranja i sve situacije rješavati razgovorom i što smirenije moguće. Makar je to u nekim slučajevima praktički nemoguće. Ali, s druge strane, koliko god nekad klinci znaju biti teški, mislim da nema veće ljubavi i sreće. Sve što sam očekivao od roditeljstva, to sam i dobio, a to je osjećaj ispunjenosti i ogromne sreće i ljubavi, zaključio je Marko.

Vlaho Arbulić

Biti roditelj je puno teže nego što sam očekivao, ali s druge strane i puno ljepše nego što sam ikada mogao zamisliti – kao i sve u životu što dolazi s puno truda i odgovornosti, rekao je Vlaho.

Štošta u životu zamišljamo prema svojim iskustvima i svjetonazoru iz djetinjstva, ali život nas vodi drugim putevima i daje priliku da preispitujemo i mijenjamo transgeneracijske obrasce te otkrivamo sebe odgajajući svoje dijete.

Najteže je što nema pravog i nema pogrešnog puta, svaka generacija daje najbolje što zna i može. Ako dok podižemo svoje dijete nismo spremni raditi na sebi, biti ranjivi i otvoreni da se kroz taj odnos mijenjamo iz temelja – onda i sebi i svom djetetu uskraćujemo vlastiti puni potencijal.

Nekome tko nije roditelj ovo vjerojatno zvuči općenito i pretenciozno, ali biti roditelj – koji ima odgovornost uputiti novo ljudsko biće u život, predstaviti mu svijet u kojem živi, mogućnosti koje ima i načine na koji ga može mijenjati; predstaviti mu različite ljude i njihove priče, životinje i prirodu te načine na koje može sa svima živjeti u skladu – to je najveća i najvažnija uloga koju kao ljudi možemo imati.

Stjepan Lach

Budući da i sam imam tri starija brata te shvaćam koliko je bogatstvo obitelj s više djece, oduvijek sam znao da želim biti roditelj i imati više djece. Ne sjećam se nekih svojih očekivanja o tome kakav ću otac biti, ali sada vidim da mi zapravo ide vrlo dobro. Uključen sam u sva područja njihovog života i trudim se biti što kreativniji kako bih djeci svaki dan učinio zanimljivim. Nisam znao koliko je roditeljstvo zapravo težak i odgovoran “posao”, ali to što sam nekom najveći životni uzor i primjer (barem u ovoj fazi, hehe) tjera me da se i sam izgrađujem kako bih jednog dana mogao s ponosom reći da sam dao sve od sebe. Ali, koliko god dao i ponekad bio iscrpljen od davanja i žrtvovanja, djeca su najdivnija bića na svijetu i svu tu ljubav vraćaju u neograničenim količinama. Baš oni trenuci u kojima zaboravim sebe i svoje potrebe kako bih razveselio njih na kraju postanu najljepše uspomene, zaključio je Stjepan.

Saša Lozar

Roditeljstvo je jedinstvena stvar gdje ti nikad nisi siguran u ispravnost svojih odluka. Nikad ne znaš u kojem smjeru ideš i hoćeš li na kraju biti pozitivac ili negativac. Uvijek vođen ljubavlju koja se kroz period odrastanja od strane djeteta drugačije interpretira. Moja Eva je mlada djevojka s kojom imam doista dobar odnos. Pokušavam joj dati slobodu uz osjećaj povjerenja. Želim da zna da je tata uvijek tu. Važno mi je da poštuje druge jer je to nešto što sam i sam naučio od svojih roditelja.

Fabijan Pavao Medvešek

Uvijek sam mislio kako ću u životu kada jedan dan budem roditelj biti nekako zreo i spreman, odnosno drugačiji nego što jesam… I evo, postao sam roditelj, a osjećam se identično nespremno, no s nekom novom snagom i nekom novom ljubavi kakvu još do sada nisam osjetio.

Sandi Pego

Svatko od nas želi biti super tata. Nisam nešto previše razmišljao kako će to izgledati, ali ono što sam htio je da mu pružim svu ljubav ovog svijeta, a kako stvari trenutno stoje, mislim da to i uspijevamo. Nije lako biti tata, a još teže je biti mama. Skidam kapu svim ženama kojima definitivno nije lako. Ne zato što im tate dovoljno ne pomažu, već jednostavno ovaj prvi period je mama puno aktivnija i kad vidim koliko energije treba dati, stvarno se divim svakoj ženi. Početak je bio kao iz snova – beba spava, jede, spava, jede…

Mislio sam – i nije tako teško. No kako su mjeseci prolazili, kako je svaki dan nosio svoje zadatke i neke nove izazove tako sam počeo shvaćati – ok, ovo nije lako, ali zato je nešto najljepše na svijetu. Učimo svaki dan, roditelji nam pomažu, a i svi prijatelji oko nas koji imaju svoje bebice. Jedno smo zaključili – treba slušati sebe, poslušati druge, ali na kraju učiniti kako misliš da je najbolje, pa makar i bili u krivu, ali da naučimo što je za našeg Iana najbolje. Sad smo u fazi da rastu zubi i spavanja nema, ali to je sve ono što trebamo proći i biti spremni da svaki dan nosi svoje izazove. Ne postoji ništa ljepše od trenutka kad me pogleda i nasmije se, tada sve brige odlaze u zaborav. Lijepo je biti tata. 😊

Foto: Instagram (@ v.l.a.h.o, @markotolja), Pexels