Mistik i duhovni učitelj Osho me naučio da je usamljenost negativno stanje. To je stanje koje ukazuje na nedostatak nekog drugog. Samotnost je pozitivno stanje. To je potpuna prisutnost. Prisutnost samoga sebe.
Kada nismo svjesni vlastite prisutnosti u cjelovitosti, ispunjenje ćemo tražiti u drugima. Tako ćete često čuti da osoba traži svoju drugu polovicu kako bi postala cijela. Imat ćete one koji će glasno govoriti kako obožavaju ljude i društvo i da zbog toga nikada nisu sami, a prava je istina da su iznutra osamljeni i u diskonekciji sa sobom. Tu su i oni treći koji su na neki način izolirani i povučeni od društva, ponekad iz vlastitog mišljenja da ne pripadaju nigdje, ponekad iz doživljaja stvarnosti da ih je okolina odbacila. Koji god scenarij uzeli, suštinski se radi o tome da ljudi ne vole osjećaj osamljenosti i da iskonski kao čovječanstvo tražimo pripadnost.
Da se vratimo na početak, usamljenost i osamljenost se odnose na prekid konekcije sa samim sobom i vlastitim potrebama. Samotnost je s druge strane osjećaj cjelovitosti u jedinstvenosti sebe. Jedna od najvažnijih poruka koju je Buddha ostavio čovječanstvu je – budite svjetlo za sebe. To znači da svatko od nas u konačnici mora razviti svoje unutrašnje svjetlo da si i u vremenima najveće tame osvijetli svoj put.
Vjerujem da nema osobe koja u nekom periodu svog života nije prošla kroz razne faze usamljenosti. Osobno sam ih imala dosta, ali nikada si nisam dopustila ostati u pasivnom stanju, onomu u kojem ne činimo ništa kako bismo napravili promjenu. Ne igram ulogu žrtve pa nisam sklona jadikovati nad teškim životnim situacijama, a bilo ih je. Dopustim si i suze i očaj i bilo kakvu emotivnu reakciju koja se pojavi, a onda se uvijek pitam – čemu me to uči? Što mi to sad govori? Na što trebam obratiti pozornost? Razdoblja usamljenosti su me naučila da se patnja rađa kada osjećaj cjelovitosti tražimo izvan sebe. Dopustimo li da usamljenost otvori vrata u našu nutrinu uvidjet ćemo kako se odnosimo prema sebi, koliko volimo i vrednujemo sebe, ali i shvatit ćemo da je odgovornost na nama. Nitko nam ne može dati osjećaj ispunjenosti, osim nas samih. Sjećate li se kada u Čarobnjaku iz Oza Glinda the Good Witch Dorothy kaže „You´ve always had the power, my dear, you just had to learn it for yourself.“ Nije li to nešto najljepše što nam je dano?
Kako prevladati usamljenost?
Ljudi većinom usamljenost pokušavaju izliječiti brojnim stimulansima, čuvstvenim podražajima, ovisnošću o ljudima, gužvama, bukom od koje ne čuju unutrašnji krik. To nije lijek. Jedini pravi lijek za usamljenost je tišina. Ako se osjećate usamljeno ne tražite vanjsko rješenje, već napravite okretaj unutra, u svoj unutrašnji dom. Poslušajte što vam vaša nutrina govori: jeste li se emotivno odcijepili od sebe, volite li sebe, poštujete li sebe, koliko ste zahvalni? Iz usamljenosti možemo naučiti koliko zaista poznajemo sebe i vlastite potrebe. Ako se osjećate usamljeno, evo nekoliko ideja koje vam mogu pomoći da savladate usamljenost i razvijete zdrav i ispunjen odnos sa sobom.
Dopustite si osjećaje – Nemojte upasti u klopku i misliti da nije u redu osjećati ili pokušati na bilo koji način potisnuti „negativne“ osjećaje koji se rađaju u vama. Što god se događa u našem emotivnom polju ukazuje na nešto što unutar nas treba healing. Ako tom procesu ne dopustite da se izrazi i pokaže nam što je to što nas smeta, boli, gdje nas to pogađa, otvarate vrata za još burnije reakcije. Ako vješto izbjegavate susret sa samim sobom, stvarate procjep unutar sebe koji će s vremenom biti sve teže pokrpati. Dopustite si vrijeme u kojem ćete se u potpunosti posvetiti sebi i onome što osjećate. Maknite misli s puta. One uvijek dirigiraju neki svoj pravac misaonih konstrukcija. Meditacija ili mindfulness uvelike mogu pomoći u ovom procesu.
Podarite si suosjećanje i ljubav – Cijelu jednu kolumnu sam posvetila upravo suosjećanju prema sebi, jer voljeti sebe je glavna i polazišna točka za sve druge zdrave odnose i kreacije u našem životu. Osvijestite da ne trebate čekati nikoga drugoga u životu da biste se osjećali voljenima i posebnima. Ne trebate tražiti partnera da popuni vašu prazninu, jer praznine nema. A ako želite partnera, tražite suputnika. Želite zagrljaj? Kad ste zadnji put zagrlili sebe? Probajte. Osjećaj cjelovitosti i ispunjenosti, zaštite i ljubavi, koji se tada rađa je blagoslov za našu dušu. Poklonite si lijepe stvari, idite sami na putovanje, činite bilo što što vas čini sretnima.
Budite zahvalni na vremenu kojeg imate samo za sebe – U trenucima života kada pored sebe nemamo onog “drugog važnog” možemo biti usamljeni ili izabrati uživati u slobodi koju samoća donosi. Dok nisam postala majka, nisam bila svjesna što znači mogućnost spavati do kad želiš, otići sama na WC ;), čitati knjigu kad se tebi čita ili jednostavno i opušteno ne činiti ništa. Ispunite si dane stvarima i radnjama koje vas nadahnjuju, inspiriraju, učite nove vještine, čitajte, crtajte, slušajte glazbu, što god čini vašu dušu sretnom. Njegujte zahvalnost.
Povežite se s prirodom – Pomoći će također ako se vratite prirodi. Otpustite vezanost za ljude, prostore, ideje, vizije, projekcije. Odite u šumu, u planine, na puste plaže i polja. Divite se svemu što vas okružuje. Udahnite duboko, izdahnite jako. Priroda ima odgovore za sve boljke ljudskog duha.
Tekst: Indira Juratek, Budi Dobro
