Indira Juratek: ‘Imate li osjećaj kao da ste propustili, kao da propuštate i kao da ćete sve propustiti?’

Indira Juratek

Imate li ovih dana osjećaj kao da ste propustili, kao da propuštate i kao da ćete sve propustiti? Osjećate li ljutnju? Bezvoljnost? Zbunjenost? Razočaranje? Tugu? Žaljenje? Vozite li se na dnevnoj bazi roller coasterom emocija? 

Prema psiholozima ovi osjećaji su očekivana reakcija na žalost koju osjećamo za gubitkom naših normalnih života zbog pandemije COVIDA-19. Koronavirus nam mijenja živote i mi tugujemo radi toga. Ta tuga se ne događa samo meni, tebi. Ovo je kolektivna tuga čovječanstva. U ovome smo svi (za)jedno. 

Tuga – reakcija na nenormalne okolnosti naših sadašnjih života

Na početku pandemije mnogo se govorilo o anksioznosti i depresiji zbog lockdowna, ali s vremenom kako se cijela situacija odužila, a sada ponovno i aktivirala, kod mnogih se pojavio novi osjećaj – tuga. Mnogi niti ne mogu imenovati stanja u kojima se nalaze, jer smo naučeni da tugu i žalost osjećamo kad izgubimo voljene ili kad nas netko povrijedi, ali to nisu jedine situacije kada smo žalosni. Tuga je normalna reakcija na nenormalne okolnosti naših sadašnjih života. Ono o čemu danas pišem je onaj osjećaj žaljenja koji imamo jer smo izgubili autonomiju i osobnu slobodu, poznato okruženje i „pravila igre“. 

Ova tuga je povezana s nemogućnošću činjenja stvari koje bismo inače radili. Gubitak slobodnog druženja s prijateljima i obitelji, odlazak na posao bez epidemioloških mjera, odlasci na koncerte i slična okupljanja, propali planovi za vjenčanja, putovanja… – sve su to veliki gubitci na osobnom planu. 

Žaljenje koje je povezano s gubitkom lifestyla nije povezano s društvenim ritualima poput sprovoda pa je još teže procesuirati što se događa i znati kako se nositi s osjećanjima koji nas preplavljuju. Znajte da je sasvim normalno osjećati tugu i žaljenje ako ne možemo činiti što smo inače činili, ako ne možemo doživjeti što smo inače doživljavali, ako su nam dugo planirani događaji kojima smo se radovali odgođeni ili propali. Mnogi ljudi neće niti biti svjesni da je ono što sada osjećaju tuga i žalost pa kad ju kao takvu prepoznaju i deklariraju mnogo će se lakše nositi s njom. Kada nešto imenujemo ono više nije tako strašno. Kada nečemu nepoznatom damo ime gotovo kao da se sprijateljimo. Tada se poznajemo i suštinski vjerujemo da se možemo razumjeti. 

Što možemo naučiti iz tugovanja? 

Tuga nikada nije linearna. Ona prolazi kroz razne faze i stupnjeve koji se međusobno isprepliću i plešu zajednički ples. Tugovanje je proces sačinjen od poricanja, ljutnje, depresije i u konačnici prihvaćanja. 

Možda ste primijetili kako ste nekoliko dana ok i čini vam se da se sasvim solidno nosite sa situacijom, a onda se dogodi da ne možete otići negdje gdje ste inače normalno i bez restrikcija išli pa vas preplavi tuga. Kako bi se umirili i pribrali ono što odmah možete učiniti je vratiti se u sadašnji trenutak i fokusirati se na ono na što možete utjecati, umjesto da se nervirate i žalostite zbog onoga što je izvan vaše kontrole.  

Znajte da emocije nisu niti dobre niti loše, one su naprosto naša reakcija na iskustvo koje proživljavamo. Tuga tako nije tu da bi nas učinila žalosnima, već je samo indikator promjene i mijene u nama. Upravo tuga nudi vrijeme za najdublje transformacije. Represija nam je možda ograničila kretanje, ali s druge strane pritisak oslobađa um i duh. Probudila se kreativnost, spoznaje vlastitih vrijednosti, spoznaje društvenih vrijednosti, želja da budemo bolji prema sebi i drugima i da osjećamo da je to sasvim u redu. Kolektivno želimo stvoriti bolji svijet. Priroda nas uči da su sve velike transformacije bolne. Ima li ljepšeg primjera za to od preobrazbe gusjenice u leptira? 

Kako se nositi s tugovanjem?

Žalovanje i misli da trenutno propuštamo život iscrpljuju nas na mnogo razina i oduzimaju nam osobnu snagu i moć koju bismo inače usmjerili u konstruktivne promjene i aktivnosti u životu. Ako većinu vremena oplakujemo sve što nam je trenutno nedostupno tonemo sve dublje u očaj i osjećaj da nam je nešto u životu oduzeto i uskraćeno. Dugoročno venemo iznutra. Osjećaji žaljenja i gubitka lako nas mogu povući u bespomoćnost, strah, anksioznost. Srećom, postoje brojni načini kojima možemo spriječiti da se to dogodi: 

Prihvaćanje – Prihvatite ova vremena takva kakva jesu. Da čudna su, nestvarna, stresna i gotovo da uopće nemamo kontrolu nad njima. Nitko nam ništa ne može garantirati niti reći što i kako će se razvijati dalje. Pripremite se na mogućnost da se situacija i pogorša. Mnogo je bolje biti pripremljen za najgore nego poricati realnost i nositi ružičaste naočale kada se od nas traži budnost i svjesnost. 

Suosjećanje prema sebi – Prošlu kolumnu sam posvetila upravo suosjećanju prema sebi. Sada živimo u vremenima kada nikada nije bilo važnije prihvatiti sebe, svoju prirodu, narav, osjećaje. Ako živimo s osjećajima blagosti i nježnosti prema sebi lakše ćemo se nositi s neizvjesnošću i gubitcima koje doživljavamo u ovom periodu. Iz te točke moći ćemo i drugima pružiti dobrotu i ljubaznost, koja je sada toliko potrebna. 

Zahvalnost – Njegujte zahvalnost svakodnevno, jer iako nam se čini da nam je koronavirus uzeo mnogo toga, vjerujem da možete svaki dan izdvojiti nešto za što vrijedi biti zahvalan i u ovim vremenima. Ako ste ovih dana zdravi, ne zaboravite se zahvaliti na tome, jer bolesnom čovjeku je sve drugo nevažno.

Strpljenje – Kao biologinja i žena koja živi daleko od grada zaista volim povlačiti paralele s prirodom. Promatrajući život šume naučila sam da cijela priroda čeka pravi trenutak. Baš svako drvo u šumi zna kada je vrijeme da procvate, kada da uživa u ljepoti svojih širokih krošnji, kada da skine haljinu od lišća i najvažnije kada je jedino što preostaje čekati novo proljeće. Imajte povjerenje da dolazi nešto novo i dobro za nas. 

Rutina – Jedino što možemo sigurno tvrditi je da mijena jedina stalna jest. S druge strane mi ljudi baš i ne volimo promjene. Sigurna sam da ste posljednjih godina često čuli da se sve prilike za rast nalaze izvan tzv. comfort zone. U ovim vremenima promjene, kako biste lakše plovili kroz proces mijene, strukturirajte ono što možete i stvorite vlastitu rutinu. Time ćete zasigurno povećati osjećaj sigurnosti nasuprot sveopćem kaosu. Ne treba to biti ništa veliko. Mogu to biti sitni rituali poput jutarnje kave, odluke da svaki dan pročitate par stranica knjige, da meditirate, radite jogu, isprobate neki novi recept. 

Nova radost – Ako se teško nosite s osjećajima da život prolazi pored vas dok vi čekate da se sve vrati u normalu ili da novo normalno postane zaista normalno počnite rekonstruirati svoj život i planove. Razmislite, ok što ovih dana mogu činiti? Što je ono čemu se ovih dana mogu veseliti? Sama spoznaja da možda neke stvari ne možemo sada, ali ćemo moći u budućnosti, zaista može biti od velike pomoći. Život je pun prilika, a mi svaki dan imamo izbor izabrati nešto iz lepeze zvane Postojanje. Ne moramo imati grandiozne događaje i trenutke da bismo platno našeg života obojali ljepšim i veselijim tonovima. Preusmjerite fokus i slikajte to platno bojama koje do sada niste niti primjećivali. Sigurna sam da svi imamo dar napraviti vlastito remekdjelo.

Tekst: Indira JuratekBudi Dobro

Foto: Marina Ćosić, Pexels, Unsplash

0