Indira Juratek: Baby Blues i rađanje majke

Nisam mogla dočekati tren kad ću postati majka. Kad sam prvi put bila trudna i pripremala se za dolazak bebe jedina briga mi je bila kako ću roditi. Govorili su mi da ništa na svijetu ne boli kao porod, da ti se pomaknu sve kosti u tijelu, da se sav rastvoriš. Nisam ni slutila da ću lako roditi, ali da ta beba neće lako roditi svoju majku.

Baby Blues i postajanje majkom

Bila je zima, a noći su bile preduge. Sjećam se kako sam gledala u brdo preko puta nas, u kuće u kojima su se svjetla polako gasila i ljudi odlazili na počinak, a mi smo bdjeli gotovo cijele noći. Beba je bila dosta zahtjevna, a ja se nisam snalazila kako sam očekivala. Stalno je plakala, nije spavala dulje od sat i pol u komadu, mučile smo se s dojenjem, boljelo me, stvorile su mi se ragade, mlijeka je bilo previše, moj fizički oporavak je išao nevjerojatno sporo.

Noćima sam brojala svjetla ulične rasvjete na istom onom brdu i govorila si izdrži, proći će to, možeš ti to. Disala sam duboko, plitko, pravilno, nepravilno, isprekidano suzama i jecajima dok je ona bila na meni ili pored mene. Bila je predivna. Pjevala sam joj. Smješkala bi mi se. Ja bi se malo smješkala, a onda bih počela plakati. Ronila bih suze, a ona me gledala. Onda bi i ona plakala. Pokušala bih ju umiriti, ali na kraju bismo obje plakale još više. Nisam znala zašto plačem. Osjećala sam neopisivu tugu. Nisam ju mogla locirati. Nisam ju mogla imenovati. Nije mi bilo jasno što se događa. Nisam se mogla riješiti osjećaja krivnje. Mislila sam da sam najgora osoba i majka na svijetu, jer ne mogu u sebi pronaći taj smireni i sveobuhvatniosjećaj ljubavi, već samo strah i krivnju što mi je tako teško i što ništa od toga ne razumijem. Gledala sam u dijete i mislila si što da radim. Pitala sam se stalno zašto se ne razumijemo. Mislila sam stoput da želim svoj život nazad, da želim sebe.

Znate li da 8 % majki u Hrvatskoj doživi postporođajnu depresiju?

Prije 8 godina kada se sve to događalo, nije bilo neke literature, knjige ili tekstova koji bi govorili o baby bluesu i postporođajnoj depresiji. Iskreno, tada nisam niti znala za taj pojam. Mlade majke oko mene su govorile kako je sve super, divno, krasno. Zbog toga sam se osjećala još jadnije. Zar je zaista samo meni bilo tako teško? Godinama kasnije, kad se počelo govoriti o ovoj temi, ispalo je da nije bilo ni super ni divno ni krasno većini onih mama, samo su se sramile to priznati. Danas znam da 8 % majki u Hrvatskoj doživi postporođajnu depresiju. To je svaka 12 žena koja je rodila (lele.hr)!

Što majčinstvo jest u odnosu na naša očekivanja mnoge novopečene majke ostavi u šoku. Svi odlasci liječnicima za vrijeme trudnoće, pripreme za dolazak bebe koje najčešće uključuju nabavku (ne)potrebnih stvari bez kojih ne možete podići novorođenče kao i većina stručne literature, bavi se fizičkom i materijalnom pripremom. Na tečajevima za trudnice govorit će vam kako se beba previja, kako se njeguje pupak, kako se vrši masaža dojki. O tome što vas čeka emotivno gotovo nitko ne govori. O njezi babinjače također ćete malo čuti.

Kroz godine sam zaključila da je postporođajna depresija u zapadnom svijetu postala toliko prisutna i zbog gubitka plemena. Nekada se živjelo u zajednicama, obitelji su bile velike i bilo je tu puno generacija. Babinjača je rijetko ili nikada bila prepuštena sama sebi. Danas, sa životom u gradovima, u stanovima, mnoge majke po porodu ostaju same. Gubitak identiteta kojeg majka poznaje prije poroda, fiziološke potrebe poslije poroda, nova hormonalna situacija kao i osjećaj usamljenosti, očekivanja izvana da se brzo morate vratiti u formu, neminovno stavljanje partnerskog odnosa u drugi plan i slično, lako stvaraju plodno tlo za razvoj raznih oblika postporođajne tuge.

Kako možete prepoznati baby blues i postporođajnu depresiju?

Baby blues (kao najblaži oblik postporođajne tuge kojeg osjeti čak 80 % žena) i postporođajna depresija su emocionalni poremećaji koji se javljaju kod dijela majki nakon rođenja djeteta. Poslije rođenja djeteta razine hormona u ženinom tijelu drastično padaju, što dovodi do kemijskih promjena u mozgu, koje lako uzrokuju promjene raspoloženja. Evo nekoliko najčešćih simptoma po kojima možete ih možete prepoznati:

  • tuga, beznađe, ispraznost, anksioznost, zabrinutost, depresija
  • često plakanje i plakanje bez nekog očitog razloga
  • konstantne promjene raspoloženja
  • osjećaj bijesa, ljutnje, iziritiranosti
  • neispavanost, konstantan umor, glavobolje, somatizacijski bolovi
  • gubitak apetita ili prejedanje
  • gubitak interesa za stvari i aktivnosti koje su vas prije veselile
  • povlačenje od obitelji, prijatelja, partnera, osjećaj usamljenosti
  • problemi s emocionalnim povezivanjem s djetetom
  • osjećaj da niste u stanju brinuti se za dijete
  • misli o tome da želite nauditi sebi ili bebi.

Što sam naučila iz svog baby bluesa, a možda baš vama može pomoći

Ako vam se nakon poroda pojave osjećaji tuge, krivnje, beznađa i slično, nemojte misliti da ste grozna osoba i da to ne smijete nikome reći. Mnoge majke iz straha od osude ili da im ne uzmu bebu šute o ovome i same se u tišini bore s novim emocionalnim stanjima. U tim razdobljima najvažnija je podrška partnera, majke, sestre, prijateljica koje prolaze ili su prošle slično. Važno je bez straha od osuđivanja i nerazumijevanja iskreno reći brige, dvojbe, probleme. Nemojte dopustiti da vas se ušutkava, da vam se govori da pretjerujete, da ste preemocionalne.

Ako pored sebe nemate nikoga tko vam može pomoći da razumijete neke od izazova s kojima se novopečene majke susreću potražite stručnu osobu, a i dobra knjiga može biti pravi saveznik. Preporučila bih svim ženama koje se spremaju postati majke ili su to nedavno postale da pročitaju knjigu Zvjezdane Debić „Majka u meni“, koja je posve iskreno, izravno i mudro napisala kako pomiriti vlastiti ideal o majčinstvu s onim što nam se događa u svakodnevnom životu i kako prihvatiti sebe ako ne ispunjavamo vlastita očekivanja.

Zapamtite da niste loša osoba niti majka ako ste doživjele baby blues ili postporođajnu depresiju. Rođenjem bebe zaista se događa i potpuna transformacija žene – rađa se majka, a ona prije toga nije postojala. Dajte si puno nježnosti, ljubavi i razumijevanja u ovom razdoblju.

Prihvatite svu pomoć. Sve mi želimo dokazati i sebi i svima oko nas kako sve to možemo i znamo same. Prava istina je, a mogu to posvjedočiti iz svoja dva poroda, da ništa ne znamo dok ne prođemo kroz to iskustvo. Ako vam žele pomoći mama, svekrva, sestra, prijateljica, sve prihvatite! Ako je ikako moguće pokušajte barem prvih mjesec dana kućanske poslove i kuhanje prepustiti nekome drugome. Dopustite svome tijelu da se oporavi i da polako dođe u harmoniju. Vama je i briga oko bebe sasvim dovoljna. U vrijeme kad sam rodila prvo dijete suprug je bio doma i doslovno me spasio. Bio je angažiran oko svega što je mogao i pomagao mi svakodnevno.

Jasno ograničite posjete. U tom kaosu neispavanosti, stresa i brige za bebu kao i za svoje psihofizičko zdravlje, zaista vam ne treba konstantno puna kuća ljudi. Jako je lijepo što vas ljudi žele posjetiti i vidjeti bebu, ali dajte im do znanja kad vam odgovora i koliko taj posjet može trajati. Nevjerojatni su mi bili posjeti od preko 3 sata s očekivanjem da pripremam još i nekakve gozbe. Jedna moja prijateljica kaže da je nepisano pravilo posjeta rodilji br. 2: ponesi hranu, a nepisano pravilo br. 1: ne pojavljuj se dok te mama ne pozove i zaista bih se složila s time. Dodala bih i pravilo br. 3: nakon sat vremena polako se spremaj za odlazak.

Ma koliko god bilo teško i djelovalo kao da nikada neće proći, zapamtite da sve prolazi i svakim danom kako dijete raste ono vas sve manje treba. Bez obzira na početne izazove majčinstva, trudite se svakodnevno uživati u tom malom biću kojeg ste dobili na dar, jer “biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate“.– Linda Wooten

Tekst: Indira JuratekBudi Dobro

Foto: Unsplash

1