Vježbanje suosjećanja nova je predstava Nikoline Komljenović koja postavlja važna pitanja
Ovaj izvedbeni rad nije samo predstava, to je poziv na dijalog. Inspiriran desetom obljetnicom migracijske krize iz 2015. godine, projekt nas vraća u srž pitanja koja i danas odzvanjaju: Što znači biti izbjeglica, tko je Drugi i gdje prestaje, a gdje počinje naša odgovornost?
Prostor između pogleda i stvarnosti
U središtu izvedbe nalazi se zastor od flaksa, tankog, gotovo nevidljivog materijala koji razdvaja prostor, ali ga istovremeno i povezuje. On postaje metafora granice, fizičke i emocionalne, koja titra pod težinom svjetla, zvuka i tijela. Kroz njega, publika ne ostaje promatrač, već aktivni sudionik, uključena u iskustvo koje se odvija na razmeđu vidljivog i skrivenog. U formi koja briše hijerarhije i stvara zajednički ritam, Vježbanje suosjećanja postavlja pitanje: Kako izgleda susret s Drugim u vremenu sveopćeg razdvajanja? Odgovor ne pronalazimo riječima, već tijelom – kroz tišinu, dodir i prisutnost.
Tanka linija kao čin suosjećanja
Nikolina Komljenović i u ovom radu ostaje vjerna svojoj inovativnoj autorskoj poetici u kojoj cirkuski alati prestaju biti samo sredstva akrobatike, postaju jezik. Umjesto tradicionalnih rekvizita, koristi ribarski najlon, materijal iz svakodnevice koji u kontekstu izvedbe poprima iznimnu poetsku snagu. Tanka linija na kojoj akrobatkinje lete, zadržavaju se i balansiraju, postaje čin sam po sebi – čin suosjećanja koje nije spektakl, već intimno prepoznavanje.
Fragmenti intervjua iz projekta Fencing borders, stvarna svjedočanstva ljudi koji svakodnevno žive uz migrantske rute, upisuju dodatnu slojevitost u prostor izvedbe. Zvuk i svjetlo, koje oblikuju Jasmin Dasović te Sanja Gergorić i Sara Salamon, nisu pozadina – oni su puls, živo tkivo predstave koje odzvanja iščezlim domovima, tišinom gubitaka i neizvjesnošću budućnosti.
Između umjetnosti i zajednice
Ovaj projekt ne pokušava nadvladati stvarnost – on ju ne zaobilazi, ne uljepšava, već s njom ulazi u otvoren, ranjiv odnos. Kroz kolektivno iskustvo izvedbe stvara se mikrozajednica – prostor u kojem se brišu granice između publike i izvođača, u kojem se suosjećanje vježba ne kao emocija, već kao konkretna, tjelesna praksa.
Autorski tim čine Nikolina Komljenović (ideja, koreografija, izvedba), Ivana Pedljo i Jadranka Žinić Mijatović (ko-koreografija i izvedba), dramaturginja Tena Bošnjaković, te dizajnerski i produkcijski tim koji zajednički oblikuje ovo kompleksno i dirljivo djelo.
Predstava je drugi dio projekta Tanka linija, a realizirana je u produkciji Ekscene, uz koprodukciju S.vile i udruge Domino u sklopu europskog projekta Otočke veze. Su-financirana je sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH, te Zaklade Kultura nova, uz rezidencijalnu podršku Centra za kulturu Sesvete.
Foto: Nina Đurđević
