O metaverseu, umjetnoj inteligenciji i budućnosti komuniciranja razgovarali smo s futurologinjom Sofie Hvited
Future Tense je prva hrvatska poslovna konferencija usmjerena prema budućnosti poslovanja. U Zagreb 10. i 11. svibnja ponovno dovodi vodeće svjetske stručnjake iz područja futurologije u Zagreb. Ovdje ćemo moći doznati koji su trendovi u obrazovanju, tehnologiji, zdravlju i medicini, leadershipu, metaverseu, medijima te kulturi i zabavi. Jedna od govornica kojoj se posebno veselimo je Sofie Hvited – futurologinja, viša savjetnica i voditeljica medija na kopenhagenskom Institutu za studije budućnosti.
Istražuje dodirne točke medija, tehnologije i zabave te ima stratešku pozadinu u medijskoj industriji. Trenutačno joj je u fokusu kako će budućnost metaversea utjecati na naše živote i poslovanje. Ususret konferenciji razgovarali smo s njom i otkrila nam je sve o temama o kojima će govoriti, a koje su itekako zanimljive u vremenu u kojem živimo, ali i onome koje je ispred nas.
- Živimo u digitalnoj eri koja nam predstavlja mnoge izazove, a pritom očekuje našu prilagodbu. Komunikacija se brzo mijenja, a koju vrstu komunikacije i interakcije možemo očekivati u narednim godinama?
Mislim da smo svjesni samo djelića tih promjena, a događaju se velike promjene koje se kao tektonske ploče razmiču i to najviše vidimo u poslovanju tzv. velikih tech igrača. Imali smo „velikih 5“ koji su držali gotovo cijelo tržite, ali sad Apple dominira, a Meta ima mali dio kolačića kada pogledamo cjelokupnu mapu onih koji će kontrolirati kako će se komunicirati. Moramo obratiti pažnju ne samo na činjenicu da drugačiji i novi igrači dolaze, već i da se kreiraju naši digitalni blizanci koji će se moći premještati u naše virtualne „živote“ i koji će biti od velikog značaja u budućnosti.
Način na koji smo komunicirali tijekom i nakon pandemije – imali smo više online komunikacije preko Zooma, Teamsa te interakcija preko različitih društvenih mreža – dovest će do novih načina komunikacije koji će biti sve imerzivniji. Što zbog korištenja novih filtera, što zbog toga što ćemo moći postati avatari ili imati osobnosti koje nemamo u stvarnim životima. Te će mogućnosti promijeniti tijek i način komunikacije.
Postoji pregršt izazova u novim načinima komuniciranja, pa ako mogu naglasiti jedan kojeg smatram najvećim to je prepoznavanje istinitih informacija. Ne mislim pri tome da naši virtualni životi nisu stvarni, već da moramo prestati razmišljati tako da promatramo stvarno i virtualno kao oprečne pojmove.
Prikladnije je da ih promatramo kao fizičko nasuprot virtualnom. Moramo shvatiti koje virtualne stvarnosti predstavljaju nešto neistinito. Primjerice, korištenje DeepFakea samog po sebi ne smatram problemom jer je to samo novi način kreiranja stvarnosti, ali kada se on namjerno koristi kako bi ljudi pomislili da je riječ o nečem drugačijem – onda imamo problem.
- Slijedi li čovječanstvu scenarij iz sci-fi filmova koji implicira preklapanje online i offline stvarnosti?
Kratki je odgovor da. Često u Institutu radimo na seciranju sci-fija kao inspiracije. Znanstvena fantastika odličan je kanal za inspiraciju, ali zbog svojih narativa i priča najčešće je u distopijskom obliku. Najviše sci-fi filmova i serija poput Black Mirror imaju distopijsku perspektivu. Čak i ako guglate sci-fi kao pojam dobit ćete u rezultatima mnogo metalnih i staklenih zgrada, a ne previše prirode, što zapravo prikazuje mjesto kojeg nikako nećete željeti biti dio. Tko želi takvu budućnost?
Zato taj pojam trebamo prenamijeniti i promisliti što zapravo želimo i kako ćemo takvo okruženje sagraditi. Metaverse sam po sebi naziv je iz sci-fi knjige Neala Stephensona iz 1992. Zašto bi ga onda kao takvog željeli koristiti? Razumijem koncept konverzije i inspiracije, ali moramo pripaziti da se ne preselimo u njegov distopijski dio.
- Kako metaverse utječe na komunikaciju, naše živote i poslovanje sada, a kako će na njih utjecati za deset godina?
Metaverse već sad utječe na način kojim komuniciramo u smislu da možemo sjesti i pričati zajedno, raditi intervjue međusobno, iako fizički nismo u istom prostoru. Fleksibilnost selidbe u druge „globalne prostore“ već je ovdje i zbog toga 66 % stručnjaka u našoj studiji kaže da je metaverse već stigao. Kao i zbog činjenice da već imamo konverziju naših fizičkih i online života. Ako pogledate ljude u podzemnim željeznicama ili djecu kojima je lice zalijepljeno za ekrane – također biste rekli da je metaverse ovdje već sada. Zbog toga ćemo morati smisliti način na koji radimo i otkud radimo te kako će naši hyper stilovi života funkcionirati.
Neki poslodavci žele da im se zaposlenici nakon pandemije ponovno vrate u urede što dokazuje da ćemo svjedočiti raznim valovima promjena u kojima će se sve mijenjati. Sve ovisi kako će se metaverse razvijati, ali definitivno će imati velikog utjecaja kako god da se razvije. Zašto? Jednostavno, ne vidim scenarij u kojem digitalizacija, imerzija i konvergencija naših fizičkih i online života ide u drugom smjeru. Nećemo se vraćati natrag, čak i ako ćemo ponovno htjeti biti nadomak analogiji.
- Metaverse je trenutno u svojim začetcima. Što mislite koje su trenutno njegove dobre, a koje loše strane?
Diskutira se hoćemo li kreirati betterverse ili badderverse; odnosno mjesto u kojem nije ugodno nalaziti se. U ovom je trenutku to svojevrsni Divlji Zapad jer vidimo kako u polju Blockchaina i Web3 tehnologija nema regulacija i ljudi ne znaju kako su u njemu snalaziti. Npr. možete se osjećati nesigurno u prostoru virtualne stvarnosti ako se ne znate kretati u njemu. Postoje mnogi problemi koji se javljaju i kod djece koja teško osvještavaju postojanje svog fizičkog tijela jednom kada uđu u virtualni svijet. Mislim da ne razumijemo što sve ova imerzija donosi sa sobom. Sada vidimo implikacije po kojima dugo vrijeme provedeno pred ekranima nije dobro, što samo dokazuje da ćemo morati podesiti pravila igre za nove načine komuniciranja i interakcije u metaverseu.
- Hoće li umjetna inteligencija zamijeniti ljude kada pričamo o kreativnim industrijama? Vidimo da sve polako ide prema tom smjeru.
Prije deset do petnaest godina pojavilo se mišljenje kako zbog umjetne inteligencije ljudi više neće biti korisni u ovom smislu. Ja ipak vjerujem da postoje načini po kojima možemo koristiti umjetnu inteligenciju kako bismo postali kreativniji. Smatram da će uvijek postojati neka vrsta potrebe za ljudskom umiješanosti. Never ending Seinfeld epizoda s konstantnom petljom (eng. loop) jedan je od boljih primjera. Ili još jedan primjer – razgovor između primjerice Midjourneya i alata DALL-E.
Zapravo, u mnogim ćemo medijskim, ali i drugim industrijama vidjeti ljude koji su dobri u promptingu. To je prikaz kolaboracije između ljudi i kompjutera jer kada se umjetnoj inteligenciji stavi prompt (brza akcija koja se treba obaviti) onda više nema prostora ni ljudskoj umiješanosti, a što se onda dogodilo u beskrajnoj Seinfeld epizodi? Nakon tri dana emitiranja dogodio se prijelaz preko tzv. filtera nakon čega je epizoda postala prepuna rasističkih, homofobnih i transseksualnih šala koje Seinfeld na pozornici izvodi.
- Hoće li nas umjetna inteligencija zamijeniti kao ljude?
Prije godinu dana napisala sam članak naslova What if 99% of the metaverse is created by AI?, u kojem pretpostavljam veliku količinu sadržaja koju stvara AI, ali je pitanje koliko će ljudi biti zaduženo za stvaranje tog sadržaja. Definitivno mislim kako ćemo još biti potrebni u nekoj vrsti moderacije, ali i vodstva. Morat ćemo redefinirati našu ulogu kreativaca jer su mnogi od njih trenutno s razlogom uplašeni. Trebali bismo početi razmišljati o AI kao suradniku te o tome kako koristiti takve alate za naše benefite. Uloga umjetnika nije sveta i stalno se mijenja u digitalnom smjeru, baš kao što se već dogodilo s dolaskom fotografije, digitalne kamere ili Photoshopa.
Neki kreativci nemaju bojazni da će umjetna inteligencija preuzeti kreativne industrije ili umjetnost jer misle da će u radovima ona jedino moći gledati prema prošlosti, a ne budućnosti. U najboljem slučaju može biti u sadašnjosti.
Što Vi mislite o tome?
Ne volim takav način razmišljanja jer ako gledamo tako, onda je jasno da se svi konzultiram s prošlosti kako bismo kreirali nove stvari. Ako pogledate što umjetna inteligencija može kreirati, ona može na nove načine promišljati o stvarima koje nismo vidjeli prije. Svaka nova stvar je kombinacija nečega otprije te nitko ne može stvoriti ništa što nije bilo nečime inspirirano ili je barem kombinacija stvari. Nisam sigurna, ali ne dijelim ovaj način razmišljanja.
