

Vjerojatno ste već čuli za postblagdansku depresiju poznatu i kao siječanjska depresija. No, je li ona stvarna ili je samo marketinški trik? Idemo istražiti ovaj fenomen i zašto se on javlja.
Prosinac – mjesec u kojem se najviše trošimo
Potpuno je normalno da se mnogi od nas osjećaju malo lošije ili tužnije s prolaskom blagdana. Prosinac je mjesec čuda, sve je blještavo i veselo, očekujemo Božić i proslavu nove godine, mnogi čekaju godišnje odmore, nekako je sve obojano određenim očekivanjima i postavljanjem ciljeva, veselimo se kuhanju i druženju s obitelji i prijateljima, veselimo se putovanjima, a u mnogim gradovima sada postoje i adventska druženja što cijeli taj mjesec čini samo još više užurbanijim.
U takvom jednom periodu nekako je prirodno da smo fokusirani prema van. Primjećujemo što se događa oko nas, ali često zanemarujemo ono što je unutar nas.

Zimski san
Dolaskom siječnja i prolaskom blagdanskog ludila često usporavamo. Sve je sporije. Vraćamo se u rutinu – škola, vrtić, posao, hobiji, kuća. Nakon jednog takvog perioda gdje je sve fokusirano na van odjednom sve staje i polako konačno možemo čuti ono što se događa unutar nas. I često nas to malo rastuži ili se osjećamo malo tjeskobnije jer je ponovno sve isto.

Siječanj je mjesec u kojemu se vraćaju rutine, grad opet izgleda sasvim obično i osjećamo se kao da nam je netko ukrao veselje. Upravo radi toga siječanj je proglašen kao jedan od najdepresivnijih mjeseca u godini, ali, mora li to biti baš tako?

Postoji li siječanjska depresija?
Siječanjska depresija kao takva ne postoji. No ono što postoji je jedan tip depresije koji se zove sezonski afektivni poremećaj i koji se uobičajeno javlja s dolaskom zime i traje do proljeća. Ovaj tip depresije je karakterističan za period zime i opisuje se kao depresivni poremećaj sa sezonskim obilježjima. Od ovog poremećaja pak ne obolijevamo svi samim dolaskom siječnja i to je ono što je potrebno znati.

Ovaj tip depresije može biti blažeg ili težeg karaktera, a obojan je raznim simptomima kao što su osjećaj tuge ili tužnog raspoloženja, gubitak interesa za uobičajene aktivnosti, promjene u apetitu, promjene u ritmu spavanja (uobičajeno previše spavanja), gubitak energije ili smanjena energija unatoč dovoljnom broju sna, osjećaj besmisla ili krivnje, problemi u koncentraciji, fokusiranju i pamćenju i drugi.

Za dijagnozu ovog tipa depresije potreban je susret s liječnikom psihijatrom.
Ako se pak osjećamo malo tužnije ili tjeskobnije u siječnju, ali zapravo dobro funkcioniramo, dobro je stati i zapitati se zašto je to tako. Ono što često možemo otkriti je da smo se tako osjećali i u prosincu pa i studenom, a možda i puno prije, ali nam je čarolija blagdana i prosinca zamaskirala uobičajene osjećaje jer smo se orijentirali na veselje, proslave, izlaske, druženja, kupovinu poklona i slično. Ako je tako, onda je dobro zapitati se zašto sam ignorirala te osjećaje i prije i kako da to sada više ne radim.

Kako da pronađem veselje i u ovoj rutini? Što je to što me ispunjava i kako da se tome posvetim?
Za borbu protiv siječanjskog bluesa dobro je naći znatiželju, zainteresiranost i sreću u malim stvarima. Sagledati svoj raspored, osobe koje me okružuju, interese i hobije i pokušati pronaći što je to što čini moj život smislenim. Što sve volim raditi i kako da se ponovno tome vratim i zaista uživam u tom usporavanju.

Siječanj je nepravedno opisan kao najdepresivniji mjesec u godini samo zato što dolazi iza blještavog prosinca. Ali to ne mora biti tako za svakoga. On isto tako može biti mjesec usporavanja, fokusiranja na sebe, na ono što je unutar nas samih. On može biti mjesec upoznavanja sebe, laganih i sporijih dana i primjećivanja polaganog buđenja prirode.
Svako godišnje doba, pa tako i zima, može imati svoje čari ako naučimo kako to napraviti. Zima je mjesec koji nas tjera na to usporavanje i na orijentiranje prema unutra, a siječanj i veljača su idealni za to naučiti. Siječanj može biti mjesec preispitivanja sebe i svojih vrijednosti i učenja nečeg novog o samima sebi.
Zašto to ne iskoristiti?
*za dijagnozu depresije potrebno je javiti se liječniku psihijatru. Sve što je napisano u članku ne služi za samodijagnosticiranje.
Autorica: Dina Drozdek, psihoterapeutkinja
Foto: Dupe