#allaboutchange: Koliko smo spremni na ulaganje u naše obrazovanje? 
#allaboutchange: Koliko smo spremni na ulaganje u naše obrazovanje? 

#allaboutchange: Koliko smo spremni na
ulaganje u naše obrazovanje? 

Rujan je mjesec obrazovanja. Novih početaka. Klinci kreću u školu i i pogotovo ako se sve to događa prvi put može biti stresno i za jednu i za drugu stranu. No što kada škola prođe, završimo fakultete i zaposlimo se? Prestaje li tada naše obrazovanje? Možda je nekada percepcija stvarnosti počivala na tome. Danas, ako se ne obrazujemo, konstantno unaprjeđujemo i obnavljamo ono što smo naučili, vrlo brzo vrijeme će nas pregaziti. Koliko smo kao nacija svjesni važnosti obrazovanja i koliko nas se uopće odlučuje naučiti nešto novo nakon svih onih već prijeđenih “školskih stepenica”?

Promjena dolazi iz obrazovanja, okretanja sebi i usvajanja novih navika i obrazaca ponašanja koji cjelokupno društvo mogu dovesti do društva u kakvom doista želimo živjeti. Društva lišenog zastarjelih sustava u kojima prave vrijednosti kreću iz promjena. Zato se kroz naš projekt #allaboutchange konstantno trudimo ukazati na bitno, potaknuti one promjene u društvu koje su nužne kako bismo se kretali naprijed. Otvaranjem važnih pitanja, kao što je tema obrazovanje guramo naprijed u neprestanom traženju za idealnim receptom koji će dovesti do boljeg sutra.

Obrazovanje kao pretpostavka zdravog društva

“Obrazovanje ili edukacija je najmoćnije oružje koje možete koristiti da promijenite svijet”, izjavio je Nelson Mandela, južnoafrički političar, predsjednik i borac za ljudska prava. Oduvijek je bila i oduvijek će biti, možemo se složiti. Jer u vremenima kada kao civilizacija dosežemo vrhunac i dalje apsolutno imamo problema na svim razinama ljudskih prava od onih osnovnih do onih kompleksnijih. Povelja EU o temeljnim pravima u Glavi 2 – slobode, drži članak 14 koji među ostalim kaže da Svatko ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom usavršavanju.

Ipak, u praksi je situacija nažalost drugačija. To se itekako moglo vidjeti u 2020. i 2021. kada se sva nastava prebacila online, a brojni učenici slabijeg socioekonomskog statusa imali su nepostojan ili ograničen pristup tehnologiji što je znatno utjecalo na kvalitetu njihova obrazovanja.

Pravo na obrazovanje – osnovno ljudsko pravo

Kuća ljudskih prava Zagreb svake godine izrađuje i objavljuje izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, koji daje uvid u kršenja, probleme i izazove u području zaštite i promicanja ljudskih prava u Hrvatskoj tijekom prošle godine koja su zabilježena temeljem sustavnog cjelogodišnjeg praćenja i prikupljanja informacija od civilnog društva i akademske zajednice. GOOD inicijativa (Građanski odgoj i obrazovanje) donosi pregled poglavlja “Pravo na obrazovanje” koje detektira probleme i izazove u dostupnosti, pristupačnosti, prihvatljivosti i prilagodljivosti obrazovanja u Hrvatskoj koja nam kaže da je epidemija znatno utjecala na dostupnost i kvalitetu obrazovanja, a pristup nastavi na daljinu bio je otežan pojedinim učenicima pripadnicima ranjivih skupina.*

Iako se stopa sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju djece od njihove četvrte godine do početka obveznog obrazovanja u Hrvatskoj povećava, i dalje je među najnižima u EU-u. Prepreke sudjelovanju djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju su nedostatak stručnog osoblja, nedostaci i manjkavosti infrastrukture, kao i nedovoljna svjesnost i edukacija roditelja o važnosti predškolskog odgoja. S obzirom na to da je financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u domeni lokalne uprave, na njegovu dostupnost i kvalitetu znatno utječu i velike regionalne razlike između bogatijih i siromašnijih regija.*

 

*http://goo.hr/pravo-na-obrazovanje-pregled-stanja-za-2020-godinu/

Što je onda s nama odraslima?

Ako u Hrvatskoj muku mučimo s osnovnim obrazovanjem djece, teško je govoriti i o obrazovanju nas odraslih. Zbog ustaljenih navika, ukorijenjenih u ove prostore, velika većina od onih koji imaju završen neki stupanj visokog obrazovanja s istim i prestaju pri pronalasku posla. Taj trend se unazad nekoliko godina mijenja, kako se mijenja tržište rada, ali i navike zaposlenika i poslodavaca.

Naime, ubrzanim rastom tehnologije i svakodnevnim kretanjima tržišta, konstantno usavršavanje, dodatna edukacija i istraživanje postali su neizbježni, ako želimo napredovati. U suprotnom stagniramo, što postupno dovodi i do nazadovanja. Samo restrukturiranje i modernizacija školstva, uvođenje novih predmeta, ali i otvaranje prema novim zanimanjima i digitalnim tehnologijama, mogu postupno pomoći u vraćanje poimanja obrazovanja na pravi put. Jer ono ne staje s dobivenom diplomom ili svjedodžbom, ono tada tek počinje, a kako će se tržište rada sve više mijenjati, možda će i sve nas zahvatiti val prekvalifikacija, specijalizacija i nadogradnji dosad usvojenog znanja koji već poprilično dobro funkcionira u Europi. Jedino znanjem možemo utjecati na to kako ćemo oblikovati našu sudbinu i budućnost, jer su jedino to pravi temelji na kojima se gradi zdravo građansko društvo.

Koliko smo spremni ulagati u edukaciju?

Poplava brojnih novootvorenih veleučilišta, učilišta, tečajeva, pa čak i studijskih programa, dodatnih predmeta te uvođenje novih u osnovne i srednje škole, mogu nam reći da se cijeli sustav okreće polako prema bolje. Dodatna edukacija, sada postaje nešto što ljudi sve više vide kao imperativ da bi napredovali u dosadašnjem poslu ili pak kao sredstvo kojim bi pripomogli u mijenjanju profesija s ciljem boljih životnih i radnih uvjeta. Prekvalifikacije, razni državni i gradski programi, pa i potpore za otvaranje i osnivanje poduzeća, velik su korak naprijed u ostvarivanju vlastitih poslovnih preferencija koje se bitno razlikuju od onih “za to si se školovao to ćeš raditi do kraja života”.

Sve se više mladih kreće upravo u tom smjeru, sljedeći trendove drugih zemalja koje su takav način rada i ulaganja u vlastitu edukaciju već dobrano prihvatile. Kako će to utjecati na širu sliku hrvatskog društva, gospodarstvo, poduzetništvo pa u konačnici i na sam razvoj zajednice ostaje nam vidjeti, ali ono što definitivno možemo riječi je to da se svijet mijenja i da ako ne budemo sami pokretači vlastitih promjena, ista bi nas mogla potpuno restartati. Kako krenuti? Za početak, od sebe.

 

*Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

Foto: Unsplash

Učitati još
Zatvori