Katarini je samopregled spasio život. Zato smo liječnicu pitali za detaljan vodič kako on treba izgledati
Katarini je samopregled spasio život. Zato smo liječnicu pitali za detaljan vodič kako on treba izgledati

Katarini je samopregled spasio život. Zato smo liječnicu pitali za detaljan vodič kako on treba izgledati

Katarina Peica 2021. godine pripremala se za sasvim uobičajen Božić s obitelji, no život je tada odlučio pomrsiti planove. Tog božićnog jutra odlučila je napraviti samopregled dojki pod tušem, kaže, nešto ju je taj da vuklo da baš to napravi.

“Samopregled kao i godišnji odlazak na ultrazvuk sam prakticirala inače jer mi je baka (tatina majka) imala karcinom dojke. Uvijek mi je govorila kako se moram paziti i kontrolirati pa mi je nekako to ostalo u glavi, no nikada ga nisam radila pod tušem. Taj dan jednostavno kao da me nešto vodilo da napravim to”, priča nam ova simpatična 34-godišnjakinja.

Pod tušem se dogodilo ono od čeg svaka žena strahuje – napipala je kvržicu na desnoj dojci.

“Kada sam napipala kvržicu prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je da odmah moram na ultrazvuk. Kako sam dobila koronu, pregled sam morala odgoditi tako da je to bilo 10 dana konstantnog razmišljanja što je i što će biti dalje. Samo dečku sam rekla za to, druge nisam htjela opterećivati dok ne obavim pregled. On je bio siguran kako će sve biti dobro, a ja sam nekako imala osjećaj da nije dobro jer poznajem svoje tijelo. Od prvog opipa sam nekako slutila da je u pitanju karcinom”, priča nam.

samopregled dojki_katarina
Katarina Peica

“Mislila sam da sam premlada za tako nešto”

“Dan kada sam išla na ultrazvuk neću nikada zaboraviti jer kao da sam imala predosjećaj. Noge su me jedva vodile do tamo. Kada sam došla, objasnila sam liječniku zbog čega sam tu i on je odmah krenuo s pregledom. Po njegovom izrazu lica i tišini koja mi je parala uši, znala sam da nije dobro. Napokon je i doktor progovorio, a ta rečenica vrti mi se i danas po glavi: ‘Neki vrag je, ne želim trčati pred rudo, ali svakako treba biopsija i napravite je što prije, nemojte čekati’.

Srce mi je lupalo sto na sat i osjećala sam veliki strah. Nakon toga, sljedeća na redu bila je biopsija u KBC-u Zagreb. Moram priznati da nisam imala nikakav strah, nije bilo bolno i doktor je bio jako susretljiv i ljubazan. Uslijedilo je tjedan dana čekanja nalaza. Bilo je to jako dugih tjedan dana, a onda mi je jedno jutro zazvonio mobitel. Čim sam vidjela broj, znala sam da zovu iz bolnice i da su nalazi gotovi. Doktor koji mi je radio biopsiju rekao je da nalazi nažalost nisu dobri i da dođem na razgovor.

Sljedeće je bio razgovor kod onkologice. Sjedeći u čekaonici postala sam svjesna svoje dijagnoze. Gledala sam oko sebe žene koje su bile bez kose, neke jako mršave i iscrpljene i pitala se hoću li i ja tako. Bila sam preplašena i izgubljena jer sam mislila da sam premlada za tako nešto”, priča nam Katarina.

samopregled dojki_katarina

“Radim i živim kao i prije dijagnoze”

Iako zastrašujuće, Katarina nam kaže kako ju je razgovor s onkologicom umirio.

“Jako je pristupačna, direktna, ali puna empatije što mi je tada zaista trebalo. Rekla je kako je moj karcinom hormonski ovisan te da je sreća u nesreći što imam naviku samopregleda i što sam ga otkrila na vrijeme. Bio je mali tako da je plan liječenja bila poštedna operacija te nakon oporavka terapije zračenjem. Uz to dobila sam hormonske tablete koje moram piti narednih pet godina”, objašnjava nam.

Operacija je uslijedila 10. ožujka i prošla je dobro kao i oporavaka. Tri mjeseca kasnije krenula je na zračenja i odradila 21, a kaže puno joj je značilo što je liječnički tim na odjelu radioterapije bio jako ljubazan i stručan. “Prošlo je sedam mjeseci od operacije i četiri mjeseca od zračenja i osjećam se odlično. Radim i živim život kao što sam i prije dijagnoze i liječenja. Čak nemam izraženijih tegoba od tableta koje pijem”, govori nam.

samopregled dojki_katarina

“Najteže je bilo reći mami…”

Inače, Katarina radi kao dadilja jednog malenog dječačića. Kaže, puno joj je značila podrška poslodavaca, odnosno njegovih roditelja, koji joj ni u jednom trenu nisu okrenuli leđa. Naprotiv, radila je gotovo cijelo vrijeme dok se istovremeno borila s rakom dojke. Bio je to njezin izbor, rekla je da će vidjeti koliko će moći i da će raditi sve dok ne postane preteško.

Katarinu smo pitali i kako se točno osjećala u trenutku kada je čula dijagnozu te što joj je zapravo bilo najteže. “Osjetila sam strah, pitala sam se što me čeka i što će biti dalje samnom. Najteže mi je bilo kako to reći svojoj obitelji i najbližima”, govori nam i ističe kako joj je ipak najteže bilo reći mami. Naime, Katarinin otac preminuo je od karcinoma malo prije njezine dijagnoze.

samopregled dojki_katarina
samopregled dojki_katarina

“Naučila sam tko su mi pravi prijatelji”

Dijagnoza raka dojke, odnosno karcinoma općenitno, jedna koju nitko ne želi čuti. Ona dijagnoza koje se svi užasavaju i to s razlogom. Stoga, ne čudi što ljudi nakon nje često promijene pogled na život i preslože prioritete.

“Nakon same dijagnoze i liječenja puno toga sam promijenila, a najviše pogled na svijet. Shvatila sam da treba smanjiti stres i da se ne vrijedi živcirati oko stvari koje nisu u našoj moći te da je zdravlje najveće bogatstvo koje nam je dano. Shvatila sam da dijagnoza ne mora biti nužno kraj svijeta, da se jako puno dobroga može naučiti iz toga. Iz toga je izašlo jedno divno prijateljstvo s mojom cimericom iz bolnice. Međusobno hrabrenje nam je objema pomoglo. Naučila sam koliko znači jaka psiha jer bez nje bi borba bila sigurno puno teža. Također naučila sam tko su mi pravi prijatelji i koliko znači podrška obitelji i bližnjih”, govori nam i nastavlja:

“Tijekom liječenja najviše mi je značila podrška moje obitelji i prijatelja jer bez njih sve bi bilo puno teže. Također pomoglo mi je čitanje iskustava drugih žena jer iz toga sam vidjela da ima i puno gorih dijagnoza sa sretnim završetkom. Jako puno znače i udruge kao što su Nismo same i Sve za nju jer pružaju podršku oboljelima i njihovim obiteljima što jako puno znači. Nasreću ja sam imala podršku sa svih strana i u svim oblicima i zaista mi je nije nedostajalo”.

samopregled dojki_katarina

“Ja sam njih morala tješiti”

Dijagnoza karcinoma nije dijagnoza koja utječe samo na osobu koja ju je dobila. Ona često duboko pogađa i okolinu, a to se dogodilo i u Katarininom slučaju.

“Moja obitelj, kao i prijatelji bili su u šoku kada su čuli dijagnozu. Pojedini su se nosili teže s time nego ja, u smislu da sam ja njih morala tješiti. Svi su bili uz mene od otkrivanja dijagnoze, preko liječenja pa i danas i to je nešto što me podizalo i davalo mi vjetar u leđa”.

samopregled dojki_katarina

“Ako ne radite samopregled dojki, krenite s time”

Na kraju, pitali smo Katarinu što bi poručila ženama koje će pročitati ovaj tekst.

“Svim ženama koje pročitaju ovaj tekst poručila bih da ako nemaju naviku raditi samopregled dojki, krenu s time. Zaista je jednostavno, a može značiti jako puno što se vidi iz mog primjera. Također potaknula bi ih na godišnji pregled i ultrazvuk dojki ili mamografiju. To je najmanje što svatko može učiniti za sebe. Također mislim da je važno reći da ukoliko i otkrijete nešto, ne znači nužno da je u pitanju karcinom i jako je važno da se ide na daljnju obradu, što pojedine žene ne učine zbog straha.

A svim lavicama koje se i dalje bore s ovom bolešću ili će se nažalost tek susresti s time poručujem: ‘Samo hrabro!’. Normalno je imati loše dane kao i misli, normalno je osjećati strah, ali kao što sam rekla dijagnoza nije kraj svijeta, okružite se pozitivnim ljudima s kojima se dobro osjećate, živite dan po dan, radite što volite i što vas čini sretnima i samo nebo je granica”.

samopregled dojki

Što kaže liječnica?

Pozitivnost i optimizam kojim Katarina zrači nakon što je pobijedila u takvoj borbi, naprosto su zarazni. Da se nije napravila samopregled dojki, a onda i brzo regirala, možda ne bismo na ovim fotografijama imali zabilježen njezin široki osmjeh koji sam od sebe zove druge na smijeh. Upravo zato želimo potaknuti i vas da krenete redovito raditi samopregled dojki, tako same sebi možete spasiti život. Ako ne znate otkud krenuti, donosimo detaljnje upute liječnice Vesne Ramljak, koja radi na Institutu za tumore.

vesna ramljak

“Žene su uglavnom više fokusirane na sve oko sebe a najmanje na sebe tj. svoje zdravlje. Prilično površno doživljavaju upozorenja i savjete vezane kako za zdravlje općenito, tako i za zdravlje dojki. Većina, nakon upita zašto se nije ranije javila odgovara da nije imala vremena ili što je još gore, da je mislila da se to njoj nikako ne može dogoditi. Iako se većini žena smrači na samu pomisao o samopregledu, njime preuzimamo kontrolu nad svojim tijelom. U 60-80 posto slučajeva raka dojke žena kvržicu otkriva sama, a ako to otkrije u ranoj fazi, šanse za izlječenjem iznimno su velike”, kaže nam na početk dr. Vesna.

“Upravo je stoga važno samopregled dojki obavljati svaki mjesec. Prvi pregled trebao bi se obaviti već u doba puberteta, u prvom dijelu ciklusa zato što su tada dojke najmekše. U reproduktivnoj dobi žene bi također trebale obavljati samopregled u prvom dijelu ciklusa, tj. do 10.dana ciklusa. Žene koje su ušle u menopauzu pregled moraju samopregled dojki obavezno obavljati jednom mjesečno nevezano za dio ciklusa jer ga više nemaju. Preporuča se da se odredi bilo koji dan u mjesecu i da samopregled obave svaki mjesec. Rak dojke kod žena se najčešće otkriva nakon 50. godine, ali sve su češće dijagnoze i kod žena u dvadesetim godinama”, dodaje.

vesna ramljak
doc.dr.sc.Vesna Ramljak, prim.

Kako treba izgledati samopregled?

Samopregled dojki je bitan zato što nitko naše tijelo ne pozaje bolje od nas samih. Naravno, on nije zamjena za specijalistički pregled, ultrazvuk ili mamografiju, ali može biti prvi korak u spasonosom liječenju.

“Svaka žena može sama najbolje ocijeniti trenutak kada se dojke opuste i tako ih pipati u idealnom trenutku. Kod nekih žena razlika je u strukturi dojki prije i poslije menstruacije tolika da tvrde kako se toliko mijenja da je nikako ne mogu zapamtiti. Ali ako se pipaju uvijek u istom, pravom terminu, vremenom će uočiti da je najveći dio kvržica stalnog rasporeda i iste strukture.

Svaka je žena kod pipanja u velikoj prednosti pred liječnikom jer jedino ona stvarno osjeća svoju dojku i u dubini, dok je liječnik pipa i osjeća samo izvana. Bit samopregleda je zapamtiti strukturu svoje dojke. Upornim pipanjem i pretraživanjem dojki svaka žena treba postići da zna točan raspored svih struktura u njima, da dobro upozna sve kvržice kako bi među njima mogla napipati svaku novu promjenu. Iako većina novih promjena, srećom, nije karcinom nego najčešće cista ili drugi oblici fibrocističnih promjena, svaka novootkrivena promjena zahtijeva daljnju specijalističku obradu (UZV, mamografija, citopunkcija…)”, objašnjava liječnica.

vesna ramljak

Samopregled dojki se sastoji od nekoliko dijelova. Pritom, naglašava liječnica, ne treba žuriti nego treba odvojiti desetak minuta za sebe i sve učiniti polako i precizno.  U nastavku donosimo vodič za samopregled dojki, raščlanjen po koracima, koje je dr. Vesna detaljno objasnila.

INSPEKCIJA

“Najprije treba dobro pogledati dojke u ogledalu – izgled kože i bradavica, pomičnost dojki pri podizanju obiju ruku, posebno pomičnost i izgled kože kada pojedinu dojku pomičemo u raznim smjerovima. Kod pregleda desne dojke desna je ruka podignuta iznad glave, a lijevom, koja je postavljena iznad bradavice da ne zaklonimo kožu od pogleda, pomičemo donje dijelove desne dojke u raznim smjerovima i pratimo hoće li se bilo gdje na koži pokazati nekakva promjena, postoji li nešto što povlači ili gura dojku ili kožu i napinje li se kože preko nečega. Istu radnju zatim ponovimo s lijevom dojkom”.

samopregled dojki

PALPACIJA

“Drugi je dio samopregleda pipanje dojki. Dojke treba pipati i sjedeći i ležeći, jer se neke promjene bolje uočavaju sjedeći, a druge ležeći. Osnovno je pravilo da desna ruka uvijek pipa lijevu dojku, a lijeva ruka desnu. Pritom je jako važno spojiti jagodice dva ili još bolje tri prsta kako bi povećali površinu pipanja i izbjegli mogućnost da male kvržice ‘pobjegnu’ pred (raširenim) prstima. Iznimno je važno maksimalno poboljšati kontakt između prstiju i kože na dojci, i to tako da se nikada ne pipa na suho nego je obvezno, ako ste u kadi, dojke nasapunati ili namazati gelom za kupanje, a izvan kade namazati ih nekim mlijekom ili uljem za tijelo.

Kod sjedećeg (ili stojećeg) pregleda uobičajeno je da se pri samopregledu desne dojke desna ruka najprije postavi bočno uz tijelo, a nakon toga se podigne iznad glave kako bi se i dojka podigla, eventualne kvržice pomaknule i tako postale bolje pipljive. Pregled pokušajte poboljšati tako da dojku podijelimo na četvrtine (kvadrante) vukući okomice kroz bradavicu, pa tako razlikujemo gornji unutarnji, gornji vanjski, donji unutarnji i donji vanjski kvadrant. Ne žurite nego svaku četvrtinu dojke precizno i temeljito opipajte, a tek nakon pregleda svih kvadranata opipajte cijelu dojku, i to u smjeru kazaljke na satu i u suprotnom smjeru.

Zašto? Žljezdani kanali iz svih dijelova dojke usmjereni su prema bradavici, dakle međusobno su postavljeni u različitim smjerovima, a žljezdani režnjevi postavljeni su oko tih kanala. Zato jedan smjer nikako nije dovoljan da bi ovako različito raspoređene strukture dobro opipali, osjetili i zapamtili njihov trodimenzionalni raspored. Upravo je to razlog zašto svaki dio dojke morate pipati iz najmanje dva, a još bolje iz što više smjerova kao bi vam svaka struktura došla pod prste iz što više smjerova”.

samopregled dojki

PALPACIJA LIMFNIH ČVOROVA

“Osim pregleda obiju dojki, samopregled treba uključiti i palpaciju limfnih čvorova, odnosno kontrolu eventualnog iscjetka iz dojki, dva naizgled jednostavna dijela koji se često ne izvode na pravi način. Pregled limfnih čvorova mora obuhvatiti pazušnu i supraklavikularnu jamu (onu iznad ključne kosti). Pregled je najbolje raditi prilikom kupanja”.

samopregled dojki

ISCJEDAK

“Pojava iscjetka moguće je znak ozbiljnih bolesti dojke. Kada je spontan, obostran i mliječan, najčešće je znak hormonalnih poremećaja. Ali, u to se ne treba pouzdati, nego svaku pojavu iscjetka signalizirati liječniku kako bi se napravila osnovna obrada. U sklopu samopregleda treba povremeno, svakih nekoliko mjeseci, provjeriti postoji li iscjedak”.

Journal-Dr-Vesna-Ramljak-4

Koliko često treba ići na ultrazvuk?

Ako napipate kvržicu ili bilo kakvu promjenu na dojkama, odmah se javite liječniku. Nemojte da vas strah od ptencijalne dijagnoze odvrati od toga. Rano otkrivanje i terapija spašavaju život, naglašava to i liječnica, a i Katarina koja se susrela sa ženama koje su čekale jer su se bojale dijagnoze i nadale se da nije ništa.

Liječnicu Vesnu Ramljak pitali smo i koliko često treba ići na ultrazvuk.

“U zadnjih desetak i više godina ultrazvuk sve više dobiva na značenju zahvaljujući sve savršenijim ultrazvučnim uređajima koji se koriste sondama visokih frekvencija i sofisticiranim softverima. S točnošću od preko 90% ultrazvuk je odlična dijagnostička metoda i ne samo u otkrivanju raka dojke. Osobito ima veliko značenje u tumačenju dobroćudnih promjena u dojkama i njihovom razlikovanju od zloćudnih tvorbi. To mamografijom vrlo često nije moguće, poglavito u dojkama s gustim žljezdanim tkivom.

Zato je u žena mlađih od 40 godina, ali i u onih starijih koje imaju gusto žljezdano tkivo, ultrazvučni pregled dojki metoda prvog izbora. UZ pregled je bezbolan, ne zrači i nije štetan. Pruža dosta važnih informacija, koje su od koristi za eventualnu dalju dijagnostiku i liječenje. Najbolje je početi sa ultrazvukom od 25. do 30. godine života, naravno i ranije ukoliko žena prilikom samopregleda napipa sama neku promjenu. Ultrazvuk se može raditi i češće od jednom godišnje ukoliko žena sama primijeti promjene na dojci (napipa kvržicu, primijeti iscjedak pritiskom na bradavice, primijeti bolnost jedne ili obje dojke)”, kaže nam dr. Vesna.

Kvržice su najčešći, ali nisu jedini simptom

Na kraju, važno je naglasiti da se na dojkama ne pojavljuju samo kvržice kao znak raka dojke, to mogu biti i druge promjene.

“Najčešće je prvi simptom bolesti kvržica koja je na opip jasno drugačija od okolnog tkiva. Simptomi koji također mogu upućivati na rak dojke su promjene na bradavici, uvučena koža, čvorovi u području pazuha, uočljiva asimetrija dojki, sukrvavi, krvavi ili jantarni iscjedak, a u kasnijim fazama i nateknuće te toplina dojke”, zaključuje doktorica.

Ako ste među onima koje su rak dojke pobijedile poput Katarine, ali su morale proći mastektomiju, i za vas imamo tekst. Priča je to o Simoni, koja je također pobijedila i nakon toga je odlučila pomoći svojim suborkinjama. Pokrenula je vlastitu trgovinu s grudnjacima za žene koje su prošle mastektomiju. Za razliku od običnih ortopedskih, njezini grudnjaci su lijepi, funkcionlani i dostupni preko HZZO-a. Osim toga, pokrenula je i udrugu kako bi ženama oboljelima od raka dojke pružila podršku.

Zahvaljujemo Drama baru na ustupljenom prostoru za fotografiranje. 

FOTO: Sanja Tušek
Ilustracije: Mateja Sučević

Učitati još
Zatvori