Psihologinja Anđela Jelić otkrila nam je kako preživjeti blagdane bez straha od debljanja
Psihologinja Anđela Jelić otkrila nam je kako preživjeti blagdane bez straha od debljanja

Psihologinja Anđela Jelić otkrila nam je kako preživjeti blagdane bez straha od debljanja

Nalazimo se u najljepšem dobu godine kada nazdravljamo svim svojim uspjesima i lekcijama. Slavimo ljubav, obitelj, prijatelje, bliskost i sve na čemu smo zahvalni. Rijetki su oni koji u ovo vrijeme iznimne topline oko srca, unatoč vanjskim minusima, nisu sretni i raspoloženi. Uvijek prisutni stres sada je možda i na svome vrhuncu, ali sve ono lijepo što prosinac nosi uspije ga iskompenzirati. Zajedničko vrijeme uz obitelj i prijatelje za blagdanskim stolom ili na adventskim kućicama uključuje čašćenje hranom i pićem za dušu. Pa iako smo možda na vani bezbrižni po tom pitanju, duboko u nama hrani se strah od debljanja. Svjesni da u doba Adventa jedemo više nego inače, često i manje zdravo. Sve to dovodi nas do osjećaja krivnje zbog kojeg ulazimo u začarani krug. Kako pravilno pristupiti ovim blagdanima i zadržati mentalnu snagu otkrila nam je Anđela Jelić.

S mladom psihologinjom i doktoricom znanosti proveli smo ugodno jutro uz kavu i priču o važnim aktualnim temama. Anđelu smo priupitali o svemu što nas potencijalno muči i s čime se borimo u ovo vrijeme. Sa smiješkom na licu, ova 29-godišnja psihologinja sve nam je nedoumice strpljivo objasnila i smirila nam glavu prije okupljanja za blagdanskim stolom. Što nam je sve otkrila o sebi, svom radu i zdravom pristupu hrani, otkrijte u nastavku.

  • Zagrabili smo u prosinac kada je kombinacija stresa na poslu i druženja na adventskim kućicama gdje konzumiramo dosta masne i ne tako zdrave hrane. Pijemo i više alkohola nego inače. Zbog toga se osjećamo loše i kao da se debljamo. Kako pronaći dobar balans, mirnu glavu i zdravo tijelo?

Na početku bih rekla da je važno hranu gledati kao izvor energije, zadovoljstva i zajedništva. Prestati dijeliti na „zdravu“ i „nezdravu“, „dobru“ ili „lošu“. Crno bijelim načinom razmišljanja o hrani nerijetko se dovedemo u situaciju da hrani dajemo moralne vrijednosti koje onda pripisujemo sebi. U prijevodu, ako jedemo „lošu“ hranu, počinjemo se smatrati „lošom“ osobom. To može biti plodno tlo za kažnjavanje hranom ili pronalazak utjehe upravo u toj hrani. Njeno konzumiranje u velikim količinama može imati negativan učinak na naš osjećaj u vlastitom tijelu, na raspoloženje i u konačnici na zdravlje.

Jedan od načina za pronalazak ravnoteže jest da u ovo blagdansko vrijeme težimo održati zdravu rutinu. To ćemo postići hraneći se uravnoteženo, raznovrsno i redovno. Ne preskačući obroke te vodeći računa o higijeni spavanja i fizičkoj aktivnosti.

  • Uvijek mislimo da su stručnjaci nepogrešivi i da oni rade sve po pravilima. Kako se ti nosiš s ovim predblagdanskim razdobljem? Na koji način kompenziraš svo iće i piće Adventa i Božića?

Jako volim predblagdansko vrijeme. Za mene je to period obiteljskog druženja s prijateljima koje ne viđam često tijekom godine. Zato se tada vrijeme provodi opuštenije. Naravno, sve to biva i popraćeno blagdanskom hranom koja uveliča ta druženja. Uz održavanje zdrave rutine koju sam prethodno spomenula, kompenzacije zapravo nema. Hrana je nerijetko u središtu blagdanskih druženja, ali bi zapravo u središtu trebalo biti uživanje u njoj. Rekla bih da baš u blagdansko vrijeme nekako još više osvijestim važnost hrane u svom životu. Ona tada „oživi“ i neke tople uspomene iz djetinjstva, kao što su bakini kolači, priprema tradicionalnih blagdanskih jela uz obiteljsko druženje…

  • Kako preživjeti blagdane ako smo u strahu od debljanja, a istovremeno umorni od dijeta, detoxa i „novih početaka“?

Prije svega važno je razumjeti od kuda taj strah dolazi i zašto je prisutan. Često je njegova prisutnost uzrokovana upravo zabranjivanjem konzumiranja određene blagdanske hrane, dijetama i/ili restriktivnim načinom razmišljanja.

Istina je da raznovrsnost okusa i dostupnost hrane povećava konzumaciju hrane. Istraživanja ističu kako da u tim situacijama konzumiramo čak i do 70% više hrane. Uzrok tomu je dijelom inzulinska reakcija, a dijelom i emocionalna. Da bi izbjegli prejedanja i pretjerivanja u hrani važno je pridržavati se redovne konzumacije nutritivno uravnoteženih obroka. Tako smanjujemo prisutnost straha od hrane jer mozgu dajemo potvrdu da može izabrati kad i što želi. Uzeti onda kada mu treba, a ne da uzima bez osjećaja kontrole i svjesnosti u situaciji kada je ponuda hrane velika.

Dodala bih k tomu da je važno je poznavati i potencijalne okidače koji nas mogu potaknuti na pretjerivanje u hrani. U ovo blagdansko vrijeme to je zasigurno već spomenuta dostupnost hrane, posebna blagdanska hrana koju imamo priliku jesti samo u ovo vrijeme, ali i asocijacije na neke događaje iz prošlosti (pozitivne ili negativne). Tu su i stres, umor, perfekcionizam i međuljudski odnosi. Ne zaboravimo da nije hrana krivac zašto je jedemo (pre)više. Osvijestimo sebi prvo kako se osjećamo i možemo li te osjećaje poboljšati na druge načine: razgovorom, vođenjem mentalne higijene, kvalitetnim snom, kroz neku aktivnost ili hobi.

Pozitivna strana u cijeloj priči je da mi odlučujemo što ćemo i koliko pojesti, ali trebamo osvijestiti što sve utječe na naše odluke i malo više slušati svoje tijelo.

  • Uz tebe imamo priliku vidjeti da je psihologija toliko široka. Volimo, pratimo i radimo razgovore s psiholozima, ali uz tebe smo prvi put čuli za psihologiju prehrane. Prehranu često vezujemo samo uz nutricioniste. Koji je posao psihologa u prehrani?

Krenula bih od definicije psihologije primijenjene u prehrani. Ona je opet sama po sebi dosta široka, no pruža uvid u to što kao psihologinja u ovom području radim.

Naime, psihologija primijenjena u prehrani proizlazi iz socijalne i zdravstvene psihologije te nastoji odgovoriti na pitanja zašto jedemo ono što jedemo te kako to utječe na naše mentalno zdravlje. Kako psihosocijalni i kulturološki čimbenici utječu na ono što biramo jesti i kako jedemo. Uzmimo primjer utjecaja fotografija na društvenim mrežama ili reklama za hranu. Sve one na neki način oblikuju naše stavove, uvjerenja i u konačnici naša ponašanja prema hrani. Utječu i na naše emocije koje sudjeluju u odabiru hrane i procesu odlučivanja što ćemo pripremiti za jelo, kupiti ili naručiti. Također i kako u određenim okolnostima zdravstvenih problema prihvatiti činjenicu da treba promijeniti svoj način življenja i usvojiti nove obrasce ponašanja.

  • Možeš li nam dati primjer konkretnih pitanja kojima se baviš?

Konkretna pitanja kojima se bavim jesu zašto jedemo (pre)više kad smo pod stresom ili kad smo u društvu. Zašto pronalazimo utjehu u hrani, zašto ne možemo pogledati film bez kokica te kako se riješiti loših prehrambenih navika. U svom radu često se dotičem i tema poput prevencije i liječenja debljine i pretilosti te narušenog odnosa prema hrani i poremećaja hranjenja. Oni su danas, nažalost, sve češći. No, fokus je i na poticanju i izgradnji zdravog odnosa prema hrani, zdravim i održivim navikama. Njega gradimo putem određenih tehnika kao što su svjesno jedenje, persuazivna komunikacija, definiranje ciljeva, osnaživanje intrinzične motivacije i slično.

Ono što osobno primjenjujem u svom radu je jedan inovativan i personaliziran pristup svakom klijentu u skladu s njegovim trenutačnim životnim navikama i mogućnostima. Taj pristup uključuje i edukativne susrete, zadatke i personalizirane poticajne poruke te online podršku između naših susreta.

Vjerujem da samo s empatičnim razumijevanjem klijenta i njegovih potreba možemo napraviti prve korake prema promjeni.

Istaknula bih kako prema potrebi uvijek rado preporučim i  uključivanje drugih stručnjaka (nutricionista, liječnika, kineziologa) u pružanje podrške kako bi se poteškoća uistinu riješila na učinkovit način.

  • Kako si odlučila specijalizirati se u ovom području psihologije te doktorirati?

Priča o tome seže još iz studentskih dana. Točnije sa samog početka mog preddiplomskog studija. Bila sam uvijek otvorena za istraživanja i otkrivanja gdje se sve psihologija može primijeniti. Znala sam okvirno koja me područja psihologije zanimaju i da bih htjela ići u smjeru znanosti. Htjela sam u svemu tome dodati i pokoji inovativni element. Moja snažna želja za usavršavanjem me na mojoj posljednjoj godini preddiplomskog studija dovela do ljetne škole u Nizozemskoj na temu zdravog starenja. Nešto nakon toga i osobno sam posvjedočila snažnoj povezanosti i utjecaju prehrane na zdravlje.

U isto to vrijeme rezultati istraživanja iznosili su  poražavajuće statistike o debljini i pretilosti u zemljama mediteranske prehrane. One za koju znamo da je svjetski poznata i čiji benefiti na zdravlje jesu znanstveno utemeljeni. U toj pomalo paradoksalnoj situaciji, zapitala sam se mogu li psiholozi na neki način pridonijeti smanjenju tog negativnog trenda. Mogu li pokušati vratiti Mediteransku prehranu u našu svakodnevicu.

Istražujući shvaćam da je jedan od puteva educiranje i komunikacija, ali ne porukama „one size fits all“, već personalizirana komunikacija prema psihološkim odrednicama sugovornika.

Tema komunikacije probudila je u meni poseban interes i iz razloga što sam primijetila kako smo počeli kupovati određenu hranu samo jer nosi etiketu „zdravo“ što nas je počelo udaljavati od zdravog užitka u hrani. Onog koji naše tijelo i um uistinu hrani te nas povezuje s drugima. 

  • Zalažeš se za mindfulness Što to točno znači, na koji način nam ona pomaže i koje ključne korake poduzeti za jednu takvu promjenu?

Svjesno jedenje je tehnika koja nas potiče na izgradnju zdravog odnosa prema hrani. Ključni koraci su da bez osuđivanja, u sadašnjem trenutku, namjerno i sa znatiželjom pristupamo hrani. Primjena je to svjesnosti na našu interakciju s hranom koja počinje u trenutku kupovine namirnica ili naručivanja hrane. Ako sami ne pripremamo hranu, svjesno jedenje započinje već prije prvog zalogaja na temelju vida, mirisa, boje i oblika. Zatim s prvim zalogajem, na temelju okusa i teksture.

Postoji niz dobrobiti svjesnog jedenja, a jedna od najvažnijih jest da utišamo sve vanjske distrakcije, vratimo se k sebi i ponovno naučimo osluškivati vlastito tijelo i njegove potrebe. Taj kontakt smo pomalo izgubili trčeći za pomodnim dijetama, brojanju kalorija i restrikcijama. Osim toga i ne dajući dovoljno važnosti kvalitetnoj, uravnoteženoj i redovnoj prehrani. Dakle, uči nas kako jesti do umjerene sitosti koja nam pruža osjećaj zadovoljstva i dobrog osjećaja u vlastitom tijelu.

Za to je ključno promijeniti uobičajene obrasce jedenja ispred laptopa, na kauču ispred televizora ili s mobitelom u ruci. Kada ovo uspijemo ukloniti iz naših navika, krećemo prema zdravom uživanju u hrani.

  • Vidjeli smo da organiziraš individualna savjetovanja, ali i razne radionice. Možeš li nam malo pobliže objasniti kako izgledaju ti sati? Radiš li samo s ljudima koji imaju poremećaje u prehrani ili pomoć traže i oni koji nemaju problema s tjelesnom težinom?

Radionice su psihoedukativnog karaktera. Na temu osvještavanja načina života u koji ubrajamo tri glavne odrednice psihofizičkog zdravlja – san, prehranu, kretanje te emocionalno zdravlje i stres. Sadržaj uvijek nastojim prilagoditi potrebama sudionika kako bi oni iz toga izvukli maksimum. Cilj radionica je da kroz aktivno sudjelovanje sudionici nauče usvojeno znanje primijeniti u svojoj svakodnevici.

Za podršku i pomoć se javljaju osobe koje žele napraviti promjenu na bolje u svom životu. Ona se može ticati odnosa s hranom, slikom o tijelu, međuljudskih odnosa ili učinkovitijeg nošenja sa životnim promjenama, stresom ili zdravstvenim dijagnozama.

Odnedavno, imam i tu čast da sam članica stručnog tima u Centru za crijevni mikrobiom. Tamo u suradnji s liječnicima i nutricionistima, klijentima dajemo cjelokupnu sliku o njihovom zdravlju. Moja uloga je podrška klijentima u osvještavanju obrazaca ponašanja i reagiranja na stresne situacije. Vođenje kroz proces promjene i usvajanje novih zdravih i održivih životnih navika koje vode do zdravijeg i kvalitetnijeg života.

  • Osim individualnim savjetovanjima, svoje znanje širiš na Instagram profilu @lifestyle_psychology_. Kako si došla na tu ideju, je li teško doprijeti do ljudi i koje teme ih najviše zanimaju i muče?

Ideja o pokretanju Instagram profila rodila se još tijekom studija, no stalno su bili neki drugi prioriteti. Bile su prisutne i nedoumice – na kojem jeziku pisati i o kojim točno temama pa sam to nekako odgađala. U jeku pandemije i lockdowna, kada sam došla u Hrvatsku, jedno nedjeljno popodne ideja je „ sazrila“. Otvorila sam profil i napisala prvu objavu. Cilj profila je prvenstveno osvijestiti ljudima poveznicu između prehrane i mentalnog zdravlja te pružiti korisne savjete temeljene na znanstveno dokazanim činjenicama.

 S obzirom da je profil psihoedukativnog karaktera interakcija s pratiteljima je kroz objave koje imaju za cilj potaknuti ih na razmišljanje o vlastitim navikama i o njihovom utjecaju na psihofizičko zdravlje. Mogu reći da su ljudi poprilično zainteresirani i otvoreni za sadržaj koji nudim. To me raduje jer se napokon i kod nas počinje razmišljati i razgovarati o ovoj vrlo važnoj temi. Teme koje imaju najbolje reakcije od strane pratitelja jesu one koje su predstavljene jednostavnim jezikom i koje rezoniraju s njihovim potrebama.

  • Živimo u društvu gdje se nameće određeni sustav ljepote u kojem je važno biti što mršaviji, vitkiji, što manje kilaže… Kako se najbolje nositi s nametnutim idealima koje neprestano naganjamo u potrazi za fizičkim savršenstvom? Slažeš li se s onom da je idealna težina ona s kojom se dobro osjećamo u svome tijelu?

Povijest nam svjedoči da svako vrijeme nosi svoje trendove pa tako i one koji se tiču izgleda. No, važno je znati da se naš izgled i oblik tijela, koji jesu genetski predodređeni, tijekom života stalno mijenja. Slika koju imamo o vlastitom tijelu ima veliku važnost za naše zdravlje. Kada je ona narušena to može biti jedan od faktora za nisko samopouzdanje, manjak samopoštovanje te za razvoj poremećaja hranjenja. Dobar osjećaj u vlastitom tijelu ne dolazi u mršavom tijelu niti tijelu s oblinama. Takva percepcija je rezultat društveno nametnutih utjecaja u koje povjerujemo jer nam se tako kroz medije nameće. Ili smo možda sami generaliziranjem došli do zaključka da samo ako smo mršavi možemo ostvariti određeni uspjeh.

Ne zaboravimo da je naš tjelesni izgled samo jedna od karakteristika naše osobnosti.

  • Kao narod smo sve više i više skloni debljanju. Sve više se jedne nezdrava hrana, a i ono što je zdravo pitanje je podrijetla i kvalitete. Jasno, sve manje se i krećemo. U kojem grmu leži zec i koje je tvoje mišljenje za dugoročne promjene?

Smatram da se radi o ozbiljnom, slojevitom problemu kojih se tiče cijelog društva i da to trebamo prihvatiti te početi činiti konkretne stvari po tom pitanju. Debljina nije problem koji se tiče samo fizičkog izgleda. On uvelike utječe na tjelesno i mentalno zdravlje. Prema istraživanjima, obično su pretila djeca u većoj mjeri izložena i izrugivanju na račun vlastitog izgleda. To ostavlja cjeloživotne emotivne rane koje dodatno otežavaju zdravstveno stanje osobe.

Na pitanja o pretilosti i debljini uvijek kažem da su problem ponašanja koja su dovela do toga. Debljina može biti genetski predodređena. Po trenutačnim znanstvenim saznanjima odnosi 25 %. To znači da nam genetika ne bi trebala biti opravdanje, već bismo se trebali čim prije uhvatiti u koštac s ovim izazovom svjesnijim pristupom hrani i općenito načinu života.

  • I za kraj, kako znati granicu zdrave brige o svom tijelu i one gdje to preraste u svakodnevnu zabrinutost za debljanje?

Ako počnemo odgađati ili izbjegavati društvene kontakte, povlačiti se u sebe i svoja četiri zida radi izgleda, manipulirati prehranom i kretanjem ili tretmanima, tada je to jedan od konkretnih znakova za potražiti podršku i razgovor. Ne zaboravimo da je naša percepcija nas samih subjektivna i da ovisi s kim se uspoređujemo. Danas usporedbe nisu realne, a oku nam je nešto „ugodno“ jer izgleda „savršeno“ i ima veliki broj „likeova“. Mi prečesto takve pojave percipiramo kao poželjne i društveno prihvatljive te onda tome i težimo. Sve kako bismo i sami bili prihvaćeni, odnosno, osjećali se prihvaćenima.

 

Posebno hvala Caffe bar Finajku na ustupljenom prostoru za snimanje

Foto: Sanja Ebip Jagatić

Učitati još
Zatvori