- Za nas koji ga još nismo imali priliku posjetili, otkrij nam iz prve ruke, što ne smijemo propustiti?
Za Vis je teško reći što se ne smije propustiti, jer je zapravo cijeli otok jedno veliko “ne smiješ propustiti” mjesto. Gdje god da poželiš otići, ne možeš pogriješiti. Možeš svaki dan ići na istu gradsku plažu u Komiži i svejedno će ti biti predivno. Opustit ćeš se, preuzet će te neki poseban mir, živjet ćeš jednostavno i s lakoćom, s užitkom promatrati ljude oko sebe.
Naravno, postoje i neka poznatija mjesta poput plaža Stiniva, Pritišćina i Srebrena, koja svakako vrijedi doživjeti uživo. No ono što bih svakome preporučila jest da posjete Komižu. Teško ju je opisati riječima; ondje vlada neka tišina, sve je usporeno, opušteno, gotovo magično.
- Omiljena mjesta koja si posjetila na otoku su ti…?
Budući da sam bila osoba koja je svaki dan htjela obići nešto novo, vidjeti neku drugu plažu, stvarno smo posjetili mnogo toga. No najviše smo se vraćali na plažu Srebrena, blizu mjesta Rukavac. Iako je jedna od popularnijih, nije prenapučena, velika je i ima mjesta za svakoga. Možeš pronaći kutak koji ti najviše odgovara, objesiti hammock u obližnjoj šumi i lagano prošetati do mora. Ironično, to je plaža na kojoj sam najviše uživala i najmanje fotkala.
Jedne večeri ostali smo ondje do kasno u noć gledati Suze sv. Lovre, a ta noć mi je donijela neke od najdražih fotografija s Visa.
Osim Srebrene, posjetili smo i Stinivu te Pritišćinu. Stiniva je zaista spektakularna, ono što vidiš na internetu i društvenim mrežama nije ni približno stvarnosti, uživo je još ljepša. Ako želite najbolji doživljaj, preporučujem dolazak u zoru. Mi smo već oko 6 ujutro krenuli pješke, što je bilo zahtjevno jer je put strm i treba biti oprezan. Ostali smo do ranog podneva, a zatim se opet popeli prema parkingu. Za one koji ne žele pješačiti, dostupni su taxi boatovi i brodske ture.
Velika Pritišćina je također divna, nije bila prepuna ljudi, ali mi smo željeli doći i do Male Pritišćine, koja je dostupna samo brodom ili plivanjem iz velike uvale. Mi smo se odlučili za plivanje s wet bagovima u kojima smo nosili stvari. Ostatak dana proveli smo u toj maloj, skrovitoj uvali, ronili, fotkali i sunčali se.
- Je li Vis stvarno tako miran i „netaknut“ kako ga ljudi opisuju?
Rekla bih da jest. Vis je miran, netaknut, ali istovremeno i vrlo živ. Taj mir nije tišina bez života, nego tišina s dušom. Ljudi su opušteni, sve se događa polako, bez žurbe.
Nema buke, nema pretjeranog turizma, sve je skladno i povezano s prirodom. Ujutro se budiš uz zvuk galebova i miris borova, popodne provodiš na plaži gdje čuješ samo valove i cvrčke. Navečer šećeš ulicama dok se u daljini čuju tihi razgovori. Vis te prisili da staneš, da dišeš, da živiš polako, i meni je baš zbog toga neprocjenjiv.
- Koje ti je mjesto na otoku bilo fotografski najzanimljivije – i zašto?
Kao netko tko najviše voli uličnu fotografiju i najviše se u njoj osjeća “doma”, definitivno bih izdvojila Komižu. Njene uske ulice, starinske fasade, lokalci koji sjede pred kućama, gradska plaža na kojoj se miješaju mještani i turisti, jutarnje i večernje svjetlo koje baca zlatne tonove po kamenu, sve to čini Komižu meni neiscrpnom inspiracijom.
Osim toga, Komiža je živo mjesto. Ribari se rano ujutro vraćaju iz ribolova, iskrcavaju svoj ulov na rivi, stariji mještani komentiraju vrijeme i što se kuhalo za ručak, djeca trče bosa po kalama. Taj spoj svakodnevice i ljepote čini Komižu jedinstvenom i izuzetno fotogeničnom.
- Koja ti je fotografija s Visa najdraža? Koja je njezina priča?
Najdraža mi je fotografija nastala blizu plaže Kamenica u Komiži, gdje sam kroz grane agava uhvatila pogled na horizont s kojega se vidi Biševo. Na prvi pogled, možda se čini da se na toj fotografiji “ništa ne događa”, ali upravo zbog toga mi je toliko posebna. Plava boja mora u toj fotografiji daje mi osjećaj mira i često joj se vraćam. Nije spektakularna, ali je duboko osobna.
- Da se danas vratiš na Vis, što bi prvo napravila?
Ne bih si zadavala nikakve obveze, popise mjesta koja „moram“ obići. Prošlog puta sam svaki dan planirala neku novu plažu, što je na Visu fizički dosta zahtjevno jer do mnogih mjesta ne možeš doći autom, ima puno hodanja po makadamu i uskih staza. Da se danas vratim, samo bih se prepustila ritmu otoka.
- Kako bi izgledao tvoj savršen dan na otoku?
Bila bih u Komiži. Probudila bih se rano, uzela knjigu i fotić i lagano se prošetala do gradske plaže. Jela bih nektarine, plivala i ronila dok ne osjetim umor. Ručala bih manistru na pome, popodne odrijemala. U kasnijim satima otišla bih na Srebrenu i tamo ostala do večeri, plivala, spavala na plaži, gledala kako sunce zalazi.
Vratila bih se u Komižu, večerala na rivi, pojela sladoled i išla spavati.
Foto: Martina Movrić
