Hrvati u inozemstvu: Petra nam je ispričala kakav je život u Irskoj i čime ju je Dublin osvojio
U našoj novoj rubrici “Hrvati u inozemstvu” odlučili smo porazgovarati s mladim ljudima koji su svoju sreću grade u drugim državama. Neki odlaze na studije, neki odlaze zbog posla, neki se vraćaju, a neki pak trajno ostaju vani. Naša prva sugovornica, Petra Urban, rođena je na Visu, u Zagreb se preselila zbog studija, a poslovnu karijeru i novi život već nekoliko godina gradi u Dublinu. Dublin sada smatra svojim domom, pa nema osobe koja bi nas bolje, barem virtualno, provela gradom.
Hrvati u inozemstvu: Petrina priča o Dublinu
Počeci u novoj sredini
- Već si 6 godina u Irskoj, kako je izgledao sam početak? Što su najveći izazovi kada si nov u stranoj zemlji?
Početak je bio nadasve zabavan. Bila sam užasno sretna i nestrpljiva što sam se odvažila i kupila jednosmjernu kartu za Dublin da jednostavno nisam mogla dočekati da sjednem u avion i sletim. Olakotna okolnost je bila ta da je moja sestrična već bila tu, tako da nisam morala brinuti o tome gdje ću živjeti za početak. Svatko tko je živio u Dublinu zna koliko je teško, da ne kažem nemoguće naći smještaj.
Dublin je osvojio moje srce na prvu i ta ljubav i dalje traje i vjerujem da nikada neće prestati. Možda će ovo zvučati smiješno, ali najveći izazov na prvu mi je bio irski naglasak haha. Čitav život, štoviše od vrtića sam učila engleski i vjerovala da super pričam i mogu se bez greške sporazumjeti. Onda sletim u Dublin i nemam pojma što mi taxi vozač pokušava objasniti. Trebalo mi je dobrih 6 mjeseci da se naviknem i pohvatam njihov slang. Ljudi bi mi prišli i rekli “Let’s go to our gaff” i ja mutava pitam “Who is Gaff?” misleći da pričaju o nekom čovjeku. Ma kakvi, gaff je stan haha. Da ne pričam o odlasku na wc, kod njih je to “loo” pa se ja satrala pokušavajući shvatit tko je Lu i gdje ja to idem da ja tu Lu nađem haha.
Osim toga, mislim da je najveći izazov činjenica da što god radiš i pokušavaš, sve je na tebi. Nemaš obitelj i poznanike da ti pomognu kada si nov u stranoj državi. Nitko neće okrenuti neki broj, nazvati frenda i preporučiti te za neki posao. Jednostavno sve moraš napraviti i ostvariti sam sa svoje dvije ruke i noge. Prijaviti se na 100 poslova, odraditi 50 intervjua, dobiti 45 odbijenica da bi konačno završio u zadnjoj rundi intervjua i dobio posao.
Meni pak to nije bio nikakav problem, štoviše shvatila sam to kao priliku da samoj sebi dokažem da nije teško krenuti od nule. Ja sam bila presretna da konačno imam priliku biti daleko od svih i raditi ono što ja želim. Po prirodi sam ekstrovert i bila sam jako sretna da sam u veoma kratkom roku upoznala nevjerojatne ljude koji su postali moja obitelj i pomogli mi da ostvarim svoj život baš onako kako sam oduvijek htjela i zamišljala.
- Jesi li odmah po preseljenju u Dublin planirala ostati ovako dugo? Smatraš li Dublin sada svojim domom?
Kada sam se preselila u Dublin imala sam samo jedan plan, ne vraćati se u Hrvatsku. Razlog tome je oduvijek bio moja radnoznalost i činjenica da se ja baš ničega ne bojim. Ponekad mislim da bi bilo bolje da imam neki strah, ali to se još nije dogodilo. Nisam znala koliko ću se zadržati u Dublinu, ali sam znala da sam započela putovanje življenja u inozemstvu i da će to moje putovanje trajati dokle god radoznalost živi u meni. Sada, nakon 6 godina, definitivno znam da se u Hrvatsku neću vratiti i da je Dublin zaista moj dom. Život ovdje mi beskrajno paše.
Ljudi se ovdje nigdje ne žure. Irci su najdivniji i najsrdačniji ljudi i jednostavno energija koja ovdje vlada je veoma opuštena, što meni kao djetetu sa otoka, neizmjerno odgovara haha. Isto tako, ne bih mogla zamisliti sada da živim veoma daleko od svojih prijatelja i partnera. Najuži krug moji najmilijih puštaju svoje korijene tu u Dublinu i ne vidim se negdje, u nekom drugom gradu, veoma daleko od njih na duži period. Osim toga, ja radim u tech sales korporaciji i Dublin je trenutno centar tech sales-a u Europi, prema tome imam neograničene i fantastične prilike za napredovanje i gradnju svoje karijere.
- S 18 godina otišla si s rodnog Visa u Zagreb, a potom s 24 iz Zagreba u Dublin. Možeš li usporediti Vis, Zagreb i Dublin kao mjesta za život mladih? Što bi izdvojila kao najveće prednosti života u Dublinu?
Vis, Zagreb i Dublin nemaju baš ništa zajedničko. Vis je otok, kao i Irska – eto tu ih mogu usporediti haha. Dublin i Zagreb su dva jako različita grada, ali to je ponajviše moj subjektivan dojam. Sve što ću napisati je ono kako sam se ja osjećala dok sam odrastala – i još uvijek rastem.
Život na Visu nije niti malo jednostavan. Ljudi uvijek misle da je život na otoku ono što vide i dožive ljeti, ali u stvarnosti, to nema nikakve veze s ostatkom godine. Ljeto je idilično, ne postoji ljepše mjesto na svijetu od mog Visa u lipnju, srpnju i kolovozu. Otočko stanje uma, pomalo, nije priša, nigdi. Fjaka mi je i pusti me na miru. Ali zima, zima je kaotična, da ne kažem depresivna. Bura i tramontana pušu svaki dan, na cesti nema žive duše, cijeli otok doslovno utihne na 8 mjeseci, što je meni kao veoma radoznalom djetetu bilo jako teško shvatiti. Međutim, imala sam beskrajnu sreću da je ostatak moje obitelji bio u Zagrebu, pa su me roditelji znali poslati teti i teku, čak i na vikend. Svake praznike i duže raspuste sam provodila kod tete na Malešnici. U jednom sam trenutku imala više prijatelja u Zagrebu, nego na Visu. Sjećam se da sam znala u školu dolaziti u Dinamovom dresu samo da bi provocirala Hajdukovce haha, baš nikad nisam imala mira.
Baš zbog toga, kada sam se preselila u Zagreb na faks, za mene to nije bio nikakav šok, jer Zagreb je bio drugi dom. Čak sam i na prvoj godini faksa živjela s jednom od najboljih frendica i mogu najiskrenije reći da je ta prva godina faksa bila najzabavnija i najbolja godina mog života u Zagrebu. Daleko od roditelja, prvi put živim sama s frendicom, ja sam bila kao puštena s lanca. Izlazila sam i partijala kao i svaki normalan student na prvoj godini faksa. Čak se i danas nekad zapitam kako sam uspjela položiti ispite na prvoj godini, sjećam se da bi iz Sidra išla ravno na predavanja sa kebabom i litrom Jane u ruci haha.
Taj Zagreb će uvijek imati posebno mjestu u mom srcu, međutim ja sam i dalje htjela više. Stoga nakon što sam završila faks, odlučila sam slijediti svoju radoznalost i preseliti se u Dublin. Moja sestrična i ja smo odgojene kao sestre, užasno mi je falila, stoga je Dublin bio prvi izbor.
Život mladih u Dublinu je fantastičan. Razlog? Tu možeš biti što želiš, kada želiš, u kojoj mjeri želiš, bez da te itko osuđuje kako izgledaš i odakle dolaziš. Zašto je tako? Zato što kao prvo, grad je multikulturalan i sada već postoje generacije i generacije imigranata koji žive tu. Kao drugo, ljudi su jako otvoreni i pristupačni. Generalno nikog nije briga što ti radiš dokle god si sretan i dobar čovjek. Isto tako, s obzirom na to da toliko različitih nacija živi u Dublinu, vrlo je jednostavno istražiti druge kulture i običaje. U bilo kojem danu u tjednu možeš pronaći tradicionalnu irsku live muziku u pubu, a ako ti se ide plesati Reggaeton naći ćeš i kolumbijski party u roku od 20 minuta. Nakon toga možeš otići slušati jazz do 4 ujutro ako ti to odgovara. Meni je ta različitost predivna.
- Nedostaje li ti nešto iz Hrvatske (osim dragih ljudi, naravno)?
Ono sto mi najviše fali su mama i tata. Oni su oduvijek bili moji najbolji prijatelji i najveća potpora. Oni su ujedno i razlog zašto sam se odselila – oduvijek su mi govorili da ako osjećam da je Hrvatska premala za mene, da moram otići i putovati po svijetu, živjeti i istraživati život u drugim gradovima. Što sam starija sve smo bliži, iako nisam mislila da možemo biti bliži više nego što već jesmo. Mama je uvijek prva koja pogleda sve moje Insta storije, čak i ako ih objavim u 4 ujutro, s nekog aftera haha. Obožavam sjediti i pričati sa svojim roditeljima jer su imali takav nevjerojatan život, da ne postoji situacija u kojoj mi mama ne može dati neki savjet ili potporu. Upoznala sam toliko nevjerojatnih ljudi u zadnjih 6 godina, ali i dalje nitko se ne može mjeriti s njih dvoje.
Nisam jedna od onih kojoj fali hrana, vrijeme i te neke sitne stvari. Bar za mene su to sitnice. Ako mi zafali sunca, sjednem na avion i odem u Barcelonu na vikend – to je isto jedna od prednosti života u Dublinu, avioni lete svaki dan svugdje. Gdje god poželiš odletjeti, možeš.
Slobodno vrijeme u Dublinu
- Kako najviše voliš provoditi slobodno vrijeme u Dublinu (i okolici)? Imaš li neka omiljena mjesta za vikend izlete, boravak u prirodi, izlaske?
Eh da si me ovo pitanje pitala prije jedno 2 godine, odgovor bi bio puno drugačiji hahaha. Prvih par godina u Dublinu su bile moje party godine. Svaki dan smo znali gdje je party u gradu i koga moramo nazvati da nas ubaci. Zato me sad svi bounceri u Dublinu znaju, majka je vjerujem ponosna na tu informaciju!
Međutim, nakon nekog se vremena zasitiš partijanja i shvatiš da 28 nije 24, i da je vrijeme za neke nove hobije. Stoga sam prije 2 godine pronašla Bryana, mog osobnog trenera, koji je ujedno i profesionalni body builder. Od tada sam se zaljubila u teretanu. Bryan je u potpunosti promijenio moj način razmišljanja o teretani i vježbanju generalno i pomogao mi da se dovedem u stanje gdje bih mogla ići i na body building natjecanja da želim.
Vikendima odlazim u prirodu i planinarenje kada god vrijeme to dopusti. Svaki drugi vikend pokupim psa od frendice pa odemo na plažu, on se obožava kupati, a ja obožavam sjesti na žalo, gledati valove i ne razmišljati ni o ničemu. Priroda u okolici Dublina je divna i sam grad ima jako puno parkova. Tako da vikende pokušavam provesti u prirodi na sve moguće načine.
Petrina omiljena mjesta u Dublinu
- Možeš li s nama podijeliti svoje najdraže kafiće, restorane, barove, galerije ili knjižare, mjesta za shopping?
Ako se ikada bude dijelio doktorat iz poznavanja noćnog i zabavnog života u Dublinu, ja ću biti među najkvalificiranijim kandidatima! Uh, lista bi mogla bit povelika, ali napisat ću 5 za svaku kategoriju.
Kafići (gdje se služi super kava i hrana):
– Food Game
– Two Fifty Square
– One Kinda Folk
– Two Boys Brew
– Alma
Restorani:
– Uno Mas (vjerojatno jedan od, ako ne i najbolji restač u Dublinu)
– Port House (španjolski tapas bar)
– NoMo (ramen)
– Pickle (Indijski restoran)
– Beof (steak house)
Barovi (većina njih se pretvori u noćni klub nakon 11):
– Cafe en Seine
– Farrier & Draper
– House Dublin
– NoLita
– Camden
Pubovi:
– The Brazen Head
– Toners
– Gingerman
– Palace Bar
– O’Donohues Bar
Shopping:
– Brown Thomas
– Arnotts
– Dundrum Shopping Center
– Kildare Village
– Grafton St
- Za sve nas koji u Dublin dolazimo turistički – što još ne smijemo zaobići?
Nikako nemojte preskočiti guided tours po gradu, jer ima nekoliko njih koje su užasno zabavne i “drugačije”. Moja najdraža tura je Dublin Mythology and Folklore walking tour, priče koje čuješ su nevjerojatne i nije preduga, oko 2 sata ako se dobro sjećam. Ghost bus tour je zabavna, ali ima creepy trenutaka, tako da ne bih preporučila svima haha.
Definitivno posjetite Guinness i Jameson store house, ali ručajte prije jer oni ne štede na alkoholu! U Guinnessu na vrhu imaju bar sa 360 pogledom, a u Jamesonu imaju turu na kojoj vas uče kako raditi koktele s viskijem i prezabavno je.
Od muzeja meni najdraži su Little Museum of Dublin, 14 Henrietta, EPIC i National Museum of Ireland.
Osim toga, centar i okolica Dublina imaju jako puno parkova u kojima svi samo chillaju i druže se. Jedino na što morate paziti jest hrana jer galebovi u Dublinu nisu normalni, toliko su pohlepni i bezobrazni da će vam iskopati oči za komad kruha haha. U centru grada definitivno vrijedi prošetati po St Stephen’s Greenu, Iveagh Gardens, Herbert Park, St Patricks Park, a malo van grada je predivni Phoenix Park, Bushy Park i National Memorial Park.
Ako pak ostajete duže i imate vremena prođirati se van Dublina, sjedite na vlak i posjetite obalna predgrađa gdje su restorani fantastični i priroda je prekrasna – Howth, Dun Laoghaire, Bray, Graystones, Dalkey, Malahide. Za one koji su više avanturističkog duha, Wicklow Mountains imaju odlične trek staze i razne aktivnosti tipa zipline.
- Čest je slučaj da se Hrvati i izvan Hrvatske vole držati zajedno – imaš li u svom dublinskom društvu i Hrvate? Osjećaš li se prihvaćeno od strane Iraca?
Ja sam se emotivno i prijateljski najviše povezala s prijateljima iz Brazila. Mislim da je to ponajviše zbog moje vedre osobnosti i činjenice da sam dijete s otoka, i da su mi sunce, plaža i more u krvi, kao i Brazilcima. Definitivno ne bih bila osoba koja jesam danas da nije bilo njih, oni su mi pomogli da izađem iz neke svoje školjke i zavolim se zbog onoga što jesam – vedra, pozitivna, užasno glasna, emotivna, energetična i beskrajno iskrena Petra.
Moj krug prijatelja je jako mali, i zbog toga je neizmjerno značajan, svi smo povezani kao obitelj. Mog kolegu Ivana iz Osijeka sam upoznala kroz posao, radili smo u istom timu i volim ga kao da mi je brat. Svaki put kad putujem iz Bosne moja mama spremi svježi burek da mu ponesem! Isto tako, jedna od mojih najboljih prijateljica je Anastazija koja je rodom iz Makedonije, nju sam isto upoznala na poslu. Sada dijelimo psa, zlatnog retrivera Phila haha – on živi s Anastasijom i njenim partnerom Ryanom, a ja ga babysitam kad god poželim i kada su oni na putu.
Što se tiče Iraca, mislim da nisam upoznala srdačnije i ljubaznije ljude. Vjerojatno je to razlog zašto je Dublin zaista postao moj dom. Ono što najviše volim kod njih je što ih apsolutno boli briga tko si i odakle dolaziš. Jedino što je bitno jest da si dobar čovjek, imaš iskreno srce i da ljude oko sebe tretiraš s ljubavlju i poštenjem.
Foto: Pexels, Unsplash, privatna arhiva
