Moderna mama: Nana Nadarević

Nova gošća naše rubrike Moderna mama je Nana Nadarević. Kći legendarnog glumca Mustafe Nadarevića prije pet mjeseci postala je majka preslatke Rumi uz koju joj se život preko noći promijenio. Iako u struci radi kao regionalna PR menadžerica MAC Cosmetics, Nana nas svakodnevno zabavlja svojim sadržajem na društvenim mrežama. Nekada je na njima dijelila slike svojih putovanja po svijetu, dok danas dijeli nešto drugačiji sadržaj – majčinsku realnost.

Detaljan uvid u tu realnost odlučila je podijeliti s nama pa nas je u tu svrhu ugostila u toplini svog doma u kojem živi sa svojim partnerom Silvijem Pleštinom. Nana, Rumi i Silve (kako ga Nana od milja zove) dočekali su nas s osmijehom na licu. Iako dan nije krenuo Nani na ruku jer je u cijelom kvartu nestalo struje, sve je bilo na mjestu pa smo ugodno prijepodne proveli uz kavicu i razgovor. I moramo napomenuti uz minimalan plač male Rumi koja je vrlo mirna i zahvalna beba. Dok smo mi pričali o izazovima majčinstva, iskustvima trudnoće, poroda, dojenja i prvih dana majčinstva, Rumi nas je u maminom naručju sa zanimanjem promatrala. Da je majčinstvo nepresušan izvor ljubavi potvrđuje i Nana, ali ona nam je otkrila i onu malo manje lijepu stranu. Što je sve s nama podijelila saznajte u današnjem intervjuu.

• Za početak moramo priznati da je Rumi jako neobično i slatko ime. Od kuda ideja i kako su ga ljudi oko tebe prihvatili s obzirom da nije mainstream?

Hvala vam. Rumi ime dijeli s velikim perzijskim pjesnikom i filozofom, a prije nekoliko godina smo u Japanu saznali kako to ime znači „ljepota i protok“. Iako značenje postoji, na kraju dana  nazvali smo je tako jer nam se svidjelo kako lijepo zvuči, čak i u našem podneblju.

• Krenimo od početka. Kako si se nosila s trudnoćom? Jesi li imala mučnine, neke probleme ili samo trudničke želje?

Imala sam stvarno sreće s tim. Osjećala sam se dobro i svidjela mi se trudnoća. Mučnine i umor bili su kratkog vijeka pa smo tako uspjeli uživati, putovati po Europi i čak dovršiti obnovu kućice na moru. Možda je trudnoća i pogurala radove na kući, jer sam s majstorima igrala na kartu „beba samo što nije stigla“. Što se cravingsa tiče imam ih cijeli život, tako da se u trudnoći ništa nije promijenilo.

• Porod je nešto čega se većina žena najviše boji. Jesi li i kod tebe vladao strah, jesi li se možda na neki poseban način pripremala te je li ti na kraju bilo dobro ili traumatično iskustvo?

Naravno, kao i mnoge žene i mene je bilo strah poroda. Međutim biologija to nekako napravi da se u tih devet mjeseci ipak suočiš sa strahom i porod kreneš doživljavati kao pozitivnu stvar. Ipak on označava upoznavanje sa svojom bebicom.

Veliku prekretnicu u doživljaju poroda je označio i tečaj koji sam prošla s doulom Unom Pašić Gregović koja je bila nepresušan izvor informacija i pozitive. Sam porod je prošao odlično, a moj Silve mi je bio najveća potpora.

Moram biti iskrena i napomenuti kako je sigurno i Gospođa Epiduralna učinila da mi ovaj dan ostane u divnom pamćenju.

• Kako ti se život mijenjao od trenutka kada si saznala da ćeš postati mama do danas? Koji period bi rekla da je bio psihički najteži za tebe?

U početku trudnoće mi se dolazak bebe učinio dalekim – devet mjeseci je zaista dug period i s uzbuđenjem smo planirali sve što još želimo odraditi prije nego stigne Rumi. Za mene se sam finiš trudnoće pokazao najizazovnijim jer tada nam je stan već bio spreman za bebu i postalo je potpuno jasno kako će nam se u par dana život potpuno promijeniti. Bilo me strah hoćemo li se znati dobro brinuti za nju, kako će biti s dojenjem, itd. Odjednom se pojavila sumnja u vlastite sposobnosti i silni strahovi za Rumi.

• Ne nose se sve majke jednako s novom ulogom – postoje one koje se osjećaju kao da su stvorene za to kada prvi put ugledaju svoju bebu i one koje se preplaše te uloge i ne znaju što i gdje. Kojoj skupini više naginješ?

Kad se Rumi ukazala imala sam strašnu navalu adrenalina pa smo Silve i ja bili euforični. Još smo se u rađaoni u nevjerici smijali kako odjednom nas dvoje imamo kćerkicu. Napokon, nakon 9 mjeseci, vidjeli smo dijete koje smo iščekivali i zamišljali. Čim sam vidjela to malo krhko, nezaštićeno biće javili su mi se majčinski instinkti. Međutim, ono što mogu reći je da se (bar kod mene) ta ljubav svakim danom množi. Ono što sam osjetila u početku je nemjerljivo s ovom ljubavlju koju osjećam sad, nekoliko mjeseci kasnije. Mogu samo zamisliti kako će biti nakon par godina. Barem do puberteta, uvjeravaju me.

• Kakva je Rumi beba i što te svemu naučila u ovih pet mjeseci?

Naša Rumi je dobra beba. Ako je sita i čista možete je mirna srca odvesti i na Mjesec. Uči me strpljivosti, nečemu što mi je prijeko nedostajalo. Nestrpljivost je jedna od mnogih mojih mana, pa se to trudim maksimalno osvijestiti. Ne želim da Rumi ima nervoznu mamu, želim biti zen.

• Iako si regionalna PR menadžerica za MAC cosmetics, možemo reći da si i domaća influencerica. Čime misliš da si privukla toliku zajednicu ljudi koji te prate i stigneš li se baviti s društvenim mrežama kao prije?

Oh, „influencer“ ta omražena riječ u Hrvata! Moje „influesanje“ se dogodilo potpuno spontano. Zbog prirode posla imala sam pristup divnim događanjima i putovanjima koje sam dijelila na svom Instagram profilu. Mislim da se tu rodio interes. S vremenom sam dijelila i neke druge projekte, poput renovacije stare kamene kućice, koji su privukli moje istomišljenice. Trenutno se ne stignem baviti društvenim mrežama koliko i prije, ali doći će opet moje vrijeme!

• Biti mama nije lako i sve se preko noći podredi djeci, ali važno je i ne prestati misliti na sebe. Stigneš li si priuštiti neko vrijeme koje je samo za tebe?

U početku nisam, ali sada stignem. Zato mi ponekad uleti pedikura, večera s prijateljicama ili omiljeno „gljivljenje“ na Netflixu.

• Vidimo da ti partner Silvije puno pomaže u svakodnevnim izazovima. Uspijevate li sve sami ili imate pomoć baka servisa? Općenito kako ste se snašli i podijelili u ovim počecima?

Silve i ja smo tim i to se s dolaskom Rumi nije promijenilo, štoviše čak se učvrstilo. Kad je jedan na izmaku snaga, drugi preuzme i obrnuto. S obzirom na to da Silve ima svoj posao i fleksibilnije radno vrijeme zaista je prisutan tata. Često u šali kažem da radi sve osim dojenja, ali to je zaista tako – u svemu smo partneri. Bake su tu za sad kao potpora ili kad nam treba klopa, ali uzdam se u njih kad Rumi malo stasa.

• Daju li ti bližnji neke savjete? Koji od njih su ti se pokazali kao dragocjeni, a koji kao potpuni promašaj?

Savjetovati trudnici da „spava dok može“ je apsolutni promašaj. Moja frendica je dobro rekla kako spavanje ne funkcionira kao neki fond u kojem možeš sačuvati sate pa ih koristiti po potrebi. Dobila sam mnogo dobrih savjeta, ali najdragocjenija mi je ipak bila utjeha žena u mom krugu kad mi je bilo teško. Znati da nisam sama i uvjeravanje kako će teški period proći bili su mi od najveće koristi.

• Majčinstvo je u isto vrijeme i najteža i najljepša uloga. Lijepe stvari uvijek rado ističemo pa nam otkrij što je to što te napunilo, ali i što bi istaknula da te iscrpilo najviše?

Drago mi je da me to pitate jer imam osjećaj kako sam do sada opisala jednu ružičastu sliku majčinstva. Sretna sam što sam imala dobre okolnosti trudnoće i poroda, kao i podršku partnera, ali bilo je tu i teških dana. Pa da krenemo… Za početak Rumi je imala grčeve koji su bili iscrpljujući svima uključenima, ali dojenje je bilo još izazovnije. Kod grčeva sam bila svjesna kako nema puno toga što mogu učiniti, dok sam se kod dojenja gurala do granica mentalne i fizičke izdržljivosti. Imala sam osjećaj odgovornosti i htjela sam uspjeti svim silama.

Taj perfekcionizam je još jedna moja mana za koju se nadam da Rumi neće naslijediti.

Na kraju smo nas dvije uspješno izvele „projekt dojenje“, ali zaista nije bilo lako. A kad na grčeve i probleme s dojenjem dodate i baby blues dobijete potpuno sluđenu ženu. Kad me nakon dva tjedna baby blues prošao imala sam osjećaj kao da sam prodisala. Bila sam zahvalna da me više ne tišti grud i objeručke prihvatila samo bolne grudi. Ne želim plašiti buduće mame pričama o dojenju, grčevima i baby bluesom, ali isto tako mislim da je bitno o tome govoriti javno kako bi znale da nisu same i kako postoji cijela zajednica (što privatno, što profesionalno) koja će im pomoći.

• Znanost kaže da je potrebno godinu, nekad i više od godine dana da se žene dobiju nakon što rode. Osjećaš li se da si se potpuno adaptirala – kako na fizičkom tako i na mentalnom polju ili je ipak potrebno još vremena?

Potrebno mi je još vremena, ali začuđujuće kao netko tko nikad nije bio zadovoljan svojim tijelom, čak sam dobro prihvatila sve promjene. U trudnoći sam se osjećala lijepo, a moje novo tijelo danas me podsjeća na taj period. Mi žene smo nažalost često grube i stroge prema vlastitom tijelu. Voljela bih da Rumi i njena generacija nemaju te brige. Imat će oni dovoljno briga oko bitcoina i električnih automobila, neka konfekcijski broj ne bude među njima.

Foto: Martina Movrić