Vodimo vas iza kulise genijalne zagrebačke izložbe sa kustosicom Koraljkom Vlajo

Kraj ljetnih mjeseci i povratak u grad uvijek donose nešto posebno. Gradske se ulice polako pune i Zagreb sve intenzivnije vrvi događanjima, a mnogima je od nas nedostajalo ‘šaranje’ po omiljenim muzejima, gradskim kazalištima i galerijama. Upravo ta kulturna nota čini jesen nerijetko najuzbudljivijom sezonom, a na repertoaru za rujan i listopad ove smo godine posebice podcrtali Muzej za umjetnost i obrt.

MUO, kako ga znamo skraćeno, oduvijek je bio središnje mjesto umjetnosti u Zagrebu i odredište brojnih impresivnih izložbi koje neprestano variraju; od stalnog postava preko specijalnih izložbi o, primjerice, povijesti mode, Orašaru i baletu, sve do jedinstvenih izložbi koje predstavljaju najveća hrvatska umjetnička imena.

Jedno je takvo upravo Milan Vulpe, jedan od najpoznatijih hrvatskih grafičkih dizajnera za čija ste upečatljiva djela zasigurno čuli. Međutim, izložba u MUO-u donosi novi pogled na njegove genijalne radove, a postavila ju je upravo kustosica Koraljka Vlajo. U pitanju je trenutno najuzbudljivija zagrebačka izložba koja traje sve do 17. listopada, a danas vas s kustosicom vodimo iza njenih kulisa.

Koraljka svijet umjetnosti ima u malom prstu, a posebno onaj grafičkog dizajna. Osoba je iza nevjerojatno zabavne i poučne izložbe Milan Vulpe: Dekodiranje, ali i izložbe kultnog Miltona Glasera koja se tek otvara u Zagrebu. Bogato iskustvo, rad na brojnim projektima (kako u Hrvatskoj, tako i izvan naših granica) te neprestano istraživanje razlog su zašto smo odlučili porazgovarati s ovom otkačenom kustosicom o njezinom poslu, izložbama koje se ne propuštaju i umjetnosti.

Muzej za umjetnost i obrt svake sezone donosi raznolike izložbe – od onih koje nude uvid u  djela hrvatskih i domaćih umjetnika i dizajnera do kultnih internacionalnih imena. Kustosi su pritom ključne osobe iza kulisa, zar ne? Možete li nam malo približiti svoj svakodnevni rad u MUO-u i proces pripremanja velikih izložbi kakva je ova Milana Vulpea koju ste upravo produljili?

Ono što se smatra uobičajenim kustoskim radnim danom može se podijeliti na izuzetno užurban rad na trenutnim projektima – što god oni bili (izložbe, EU projekti), i onaj staloženiji dio kustoskog posla koji nikada ne prestaje: bavljenje zbirkom za koju sam odgovorna. To prvenstveno znači uporno istraživanje predmeta koje već posjedujemo, nabavku novih predmeta koji zavrjeđuju biti u zbirkama grafičkog i produkt dizajna, suradnju s kolegama izvan muzeja oko uvida u zbirku ili potencijalnih posudbi naših predmeta za vanjske izložbe. Međutim, moram priznati da je nakon potresa teško pričati o tipičnom radnom danu u Muzeju, prioriteti su se naglo promijenili. Posljednjih godinu dana bavimo se prvenstveno spašavanjem muzejskih predmeta i pripremama za obnovu muzeja. I ova izložba pripremana je u teškim uvjetima, usred velike selidbe. 

Što se samog procesa pripreme izložbe tiče, veliki i najduži dio posla na samom početku svakog projekta je prilično usamljen jer je riječ o istraživanju i prikupljanju informacija. Nakon toga slijedi onaj kolektivni dio posla – osmišljavanje koncepcije postava izložbe u dogovoru s postavljačima, pisanje tekstova za izložbu, izrada pratećeg programa. Poput kazališne produkcije, puno je ljudi uključeno u produkciju jedne veće izložbe – kustosi, restauratori, arhitekti, dizajneri, pedagozi, lektori, prevoditelji, informatičari, snimatelji, tehničari… Ja imam sreće da u MUO imamo jako iskusne, spretne i entuzijastične suradnike. Iskreno sam im zahvalna što smo paralelno sa selidbom 100.000 predmeta iz Muzeja uspjeli postaviti i izložbu.

Imate bogato iskustvo, radili ste izvan Hrvatske na velikim projektima, na katalozima i bijenalnim izložbama. Zasigurno dio posla već možete obavljati automatizmom zahvaljujući znanju, ali koliko i sami učite povodom svake nove izložbe koju postavljate, koliko si vremena dajete da istražite i koncipirate kako dojmljivo prepričati lik i djelo nekog već proslavljenog autora? Što je u tom cijelom procesu nešto zbog čega ste se zaljubili u posao kustosa, generalno u industriju u kojoj radite?

Ha, ja bih si uvijek dala više vremena za istraživanje, ali deadline te uvijek zakoči i natjera da pređeš na onu drugu fazu rada tj. koncipiranja izložbe. Izložbu Milana Vulpea, recimo, pripremam – s povremenim dužim pauzama zbog nekih drugih projekata koji uvijek uskoče – već šest godina. Ali riječ je ogromnoj arhivi s oko 4.000 predmeta koje je sve trebalo detaljno pregledati, fotografirati ili skenirati, identificirati, zapisati i smjestiti u neki kontekst.

“Najviše volim iskopati iz zaborava neki rad i nepravedno zapostavljenog dizajnera ili dizajnericu”

Naravno, s vremenom puno toga naučiš, no mislim da sa svakim predmetom kojeg uzmem u ruku saznajem nešto novo. Najviše me veseli kad iskopam iz zaborava neki rad ili nekog nepravedno zapostavljenog dizajnera ili dizajnericu, taj detektivski dio kustoskog posla je zaista uzbudljiv. Povijest domaćeg dizajna kao područje istraživanja je beskrajno zanimljivo, među ostalim i zato što je toliko dugo bilo potpuno zapostavljeno. S jedne strane može biti frustrirajuće jer je mnogo podataka i predmeta nepovratno izgubljeno. S druge strane – ima još toliko toga za otkriti! Imam i sreće što radim u trenutku kada je moje područje rada zanimljivo drugima. Dizajn, povijest domaćeg dizajna – postala je u posljednjih desetak godina jako popularna među publikom. Dijelom je to, dakako, nostalgija, ali dijelom i naknadno razumijevanje da su neki, jednom nedovoljno cijenjeni, proizvodi bile zaista dobri i važni

Ponekad nam se čini da lik i djelo Milana Vulpea relativno dobro poznaje i široka publika – možda upravo zbog slavnog neonskog dizajna Chromosa i masu drugih primjera koje vežemo uz tvornice prošloga stoljeća. Što nam novo izložba predstavlja o slikaru i dizajneru? Zašto biste ju preporučili i laiku i ljubitelju umjetnosti odnosno dizajna?

Vulpe je, istina, po obrazovanju bio akademski slikar, međutim tijekom svoje profesionalne karijere bavio se isključivo dizajnom. I to izuzetno aktivno. Iza njega je ostao golem opus: na izložbi je predstavljeno oko 850 radova. Chromosov ličilac sigurno je Vulpeov najpoznatiji rad još uvijek mnogima svjež u pamćenju, međutim na izložbi se može vidjeti gotovo čitava Vulpeova produkcija za Chromos tijekom te desetogodišnje suradnje. Iz današnje perspektive, gotovo je nevjerojatno da je tu količinu raznolikih materijala proizveo jedan čovjek (i to „analognim“ putem, ne koristeći računalo).

“Ako ste živjeli u Jugoslaviji do 1990., Vulpe vam je sigurno mnogo puta prostrujao kroz svakodnevicu”

Pliva je drugi iznimno značajan klijent za kojeg je Vulpe tijekom 30-godišnje suradnje izradio više od 1000 brošura, deplijana i oglasa – na izložbi ih predstavljamo oko 300. Međutim, mnogo je radova koji su publici poznati, a za koje vjerojatno ni ne znaju da ih je radio Vulpe. Recimo, Opće enciklopedije JLZ koje su osamdesetih bile dio svake bolje kućne biblioteke, ambalaža deterdženata za Saponiju iz šezdesetih godina, ambalaže za olovke TOZ, logotipovi i znakovi brojnih tvrtki s kojima smo svi živjeli, i za koje su mnogi i radili. Pobrojala sam da je tijekom svoje karijere Vulpe surađivao s više od 380 tvornica, institucija i manifestacija. Ako ste živjeli u Jugoslaviji do 1990., Vulpe vam je sigurno mnogo puta prostrujao kroz svakodnevicu.

Zahvaljujući društvenim mrežama, pristup umjetnicima čini nam se veći nego ikad. Kako sami danas gledate na suvremeni grafički dizajn u Hrvatskoj i na koja bi nam eventualna imena rado skrenuli pažnju?

Mislim da je ovo izuzetno uzbudljivo vrijeme za hrvatski dizajn. Domaći dizajneri i dizajnerice rade sjajne stvari, i na svjetskoj razini. Ono što me još više veseli, domaća dizajnerska zajednica je izuzetno aktivna, zaista pokušava doprinijeti društvu u kojem živi i radi. A to je, po meni, srž dizajnerskog djelovanja. Još jedan zanimljiv trend u posljednjih desetak godina – sve je više umjetničkih kolektiva u kojima surađuju autori različitih profila – umjetnici, dizajneri svih disciplina i drugi stručnjaci, te svojim projektima prelaze nekad čvrsto utvrđene granice disciplina. Mislim da će se upravo u ovim pravcima i u budućnosti razvijati najuzbudljiviji projekti.

Bliži nam se izložba Miltona Glasera koja se otvara 22. rujna. Još jedan velikan grafičkog dizajna kojeg doista izjednačavamo s američkom pop kulturom zahvaljujući logotipu I <3 NY, posteru Boba Dylana i slično…Možete li nam otkriti kako će funkcionirati, kakve sve eksponate i što možemo očekivati od nove izložbe?

Gotovo pa možemo govoriti o Glaserovoj „okupaciji Zagreba“, koja je već počela izložbom Glaserovih plakata ispred Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. MUO se nadovezuje 22.9. izložbom Glaserovih vizualnih identiteta, a zatim nam se pridružuje i MSU gdje će biti postavljena izložba Glaserovih plakata u vlasništvu MSU i MUO. Izložba vizualnih identiteta u MUO će publici predstaviti manje poznati aspekt Glaserove produkcije. No, izuzetno zanimljiv dio – primjerice, pokazani primjeri znakova, logotipa, memoranduma i posjetnica pružaju neočekivani uvid u javni život New Yorka od šezdesetih godina do danas.

“Glaserova izložba pruža neočekivani uvid u javni život New Yorka od šezdesetih godina do danas”

  Inače veliki ljubitelj hrane, Glaser je dizajnirao neke od najvažnijih njujorških restorana, poput Tratoria dell’ Arte i The Rainbow u Rockfeller Centru. Izradio je sve promotivne materijale svjetski poznatog restorana Windows on the World, kasnije uništenog u napadu na Twinse. Oblikovao je njujoršku muzičku industriju šezdesetih godina – od dizajna za kultnu radio stanicu WOR -FM 98,7 do diskografskih kuća Poppy Records, Tomato Records, Bearsville. Radio je za Francisa Forda Coppolu, Fondaciju Marshalla McLuhana, Supermana (redizajnirao je logo DC Comics)…    

Kao kustosica, kako komentirate generalno postave odnosno ponudu hrvatskih muzeja trenutno? Postoje li umjetnički projekti kojima se i sami posebno veselite narednih mjeseci?

Čeka nas jako uzbudljiva dizajnerska jesen. Izložba Milana Vulpe nastavlja se do 17. 10. Spomenula sam već izložbe Miltona Glasera. Sve ove radove u ime fondacije AIC donirali su Krešimir Penavić i Mirko Ilić, a Galerija HDD 9.9. otvara izložbu radova Mirka Ilića. Dodatno, tu je Design Week, a u organizaciji HDD priprema se uvijek sjajna Plan D konferencija od 23. do 25.9., gdje se već tradicionalno mogu čuti predavanja zanimljivih stranih dizajnera i teoretičara. I konačno, da ne zanemarimo domaći produkt dizajn, krajem rujna poznati hrvatski proizvođač namještaja Prostorija otvara izložbu povodom svoje 10. obljetnice u Meštrovićevom paviljonu.

Ispred Muzeja za umjetnost i obrt je period obnove – hoćemo li dio postava ili izložbe moći gledati na nekoj drugoj lokaciji ili u drugom obliku? Što očekuje muzej narednih mjeseci?

Nažalost, koliko znam, nakon što se zatvore Vulpe i Glaser, naše izložbe nećete moći vidjeti nigdje, osim ako je riječ o ponekoj gostujućoj izložbi. Iskreno se nadam da će nam grad Zagreb osigurati neki prostor za izložbe jer bi potpuno zatvaranje Muzeja za javnost bili apsolutno katastrofično za kulturni život Zagreba, pa i Hrvatske. Muzej za umjetnost i obrt najveći je hrvatski umjetnički muzej, tako da mi je teško vjerovati da bi se moglo dogoditi njegovo potpuno i višegodišnje zatvaranje. Da preselimo stvar u svjetske relacije, to bi bilo otprilike kao da Pariz ostavi Louvre na cjedilu.

Foto: Tatjana Bukvić

0