Sve o novom Journal Summer Boxu kojeg je oslikala Ana Tevšić Nauković

Vrući ljetni dani donijeli su još jedan Journal Summer Box koji je već na putu prema prvim adresama. Već smo u proljeće odlučili da je vrijeme da krenemo korak naprijed i kutiju izdvojimo iz mase nekom novom karakteristikom, a rješenje smo pronašli u hrvatskim dizajnerima i ilustratorima koji našoj priči mogu dati još jedan osobniji pečat i drugu dimenziju.

Prva ilustratorica s kojom smo ostvarili suradnju bila je Mateja Sučević čija je proljetna cvjetna priča zasjala na Journal Spring Boxu, a ljeto inspirirano mediteranskom lakoćom življenja našlo se oslikano na Journal Summer Boxu zahvaljujući dizajnerici Ani Tevšić Nauković. Ideju talijanskog ljeta o kojem maštamo iz prve je prenijela na plave stranice kutije u njoj svojstvenom stilu, sa svim motivima koji su nam tako dobro poznati – vino, kava, pasta, pizza, sunce, more i neizostavni aperitivo.

Journal Summer Box by Ana Tevšić Nauković

Svi smo se odmah složili da je to to – la dolce vita na Journal način i da taj dizajn mora ugledati svjetlo dana. Ana je u paru s boxom ilustrirala i zahvalnicu te poštanske markice za našu kutiju uspomena, a ako upišete journalhr u Instagram GIF tražilicu možete koristiti i našu custom made .gif ikonicu. Ljeto kakvo smo zamislili može početi!

Anu smo posjetili u njenom studiju u Dežmanovom prolazu 4 i porazgovarali o dizajnerskoj evoluciji, brojnim uspješnim projektima, majčinstvu i nastajanju Journal Summer Boxa na kojeg smo svi neizmjerno ponosni.

• Stalno rasteš, evoluiraš, mijenjaš se. Što te najviše gura na neke nove početke?

Mislim da mi to zaista dolazi prirodno; kako se i sama mijenjam s vremenom – tako se mijenja i moj studio. To su definitivno prednosti svih kreativnih poslova – imaju prostora za promjenu. Objeručke ju prihvaćam zato što mislim svako vrijeme nosi svoje i uvijek treba težiti tome da naučiš nešto novo, a to mi daje neke nove spoznaje i nov način poslovanja. Neke stvari su se prilagodile tome što sam u međuvremenu tri puta postala mama, neke su se naprosto morale prilagoditi zadnjoj godini koja je svima poremetila planove.

Općenito mislim da sam toliko povezana s poslom da se neizbježno mijenja i raste sa mnom.

Moj studio je dio mene i volim gledati njegov rast, a posebno mi je drago što se zapravo to i vidi “na van”. Drugim riječima, sretna sam što si me baš to pitala. 🙂

• Kako bi danas opisala svoj dizajnerski put u odnosu na prve dane brenda? A stil?

Rekla bih da se cijelo vrijeme povlači ta moja težnja minimalizmu, samo je način na koji to komuniciram potpuno drugačiji. Krenula sam koncentirana na samoinicirane projekte vezane isključivo uz industrijski dizajn – pohađala sam izložbe, slala radove, razvijala prototipove. U međuvremenu sam počela raditi za druge, ostvarila zaista divne suradnje s dragim ljudima i to me dosta oblikovalo te donijelo neprocjenjivo iskustvo. Otvaranje studija u Dežmanovom me usmjerilo na prodaju i izlaganje vlastitih radova, pa je utjecalo i na način rada. U prostoru sam držala radionice, upoznala brojne ljude – direktno komunicirala s kupcima, što je jedan dio posla na koji nisam bila spremna. Uvijek mi je bilo ugodno komunicirati s ljudima i pričati im čime se bavim, no sama prodaja me znala često iscrpiti zato što nisam za to obučena. U tom sam periodu imala divnu kolegicu koja je radila u studiju i ona je preuzela taj dio posla, što mi je puno značilo. Mogla sam se posvetiti projektiranju i razvijanju projekata. Recentniji period je, kao posljedicu svega što se nedavno događalo u Zagrebu, doveo do toga da studio više nije prodajni nego isključivo prostor za rad. Proizvode sam preusmjerila samo na veleprodaju – znači dostupni su za poslovne poklone, tematske narudžbe, za prodaju u drugim dućanima. Upisala sam tečaj keramike i ilustracije, htjela sam se dotaknuti novih medija i vidjeti kamo će me odnijeti. U međuvremenu sam sve više radila grafički dizajn i web, ambalaže i dizajn po narudžbi.

Imala sam nevjerojatne projekte, suradnje koje su mi dale elana i nekako me potaknule da razmišljam što i kako želim dalje raditi. Zapravo svi projekti koje sam radila imaju zajedničko to da sam angažirana zbog “svog stila” koji je cijelo vrijeme prisutan.

To mi je, dakako, neizmjerno drago – znači da sam s vremenom uspjela izgraditi svoj potpis i na njega se fokusiram. Nikad prije se nisam toliko osjećala “svoja” kao sada, sve što radim i kako to predstavljam je napokon popratilo i taj novi moment u kojem sam se našla. Pokriva svu raznolikost mog posla, produkt dizajn – grafički dizajn – ilustracije – sve je pod nekim zajedničkim nazivnikom. Nakon dugo vremena sam se napokon dohvatila izrade i vlastitog weba – koji će najbolje to sve objediniti. 

• Budući da si danas mama troje djece, i kreativni proces vjerojatno izgleda drugačije nego prije, barem što se vremenskih ograničenja tiče. Kako miriš privatno i poslovno? Kad sad najčešće radiš?

Iskreno, ima dana kad jedva išta stignem. Nekad me pokose obaveze, najviše zbog toga što više nemam vrijeme koje mi je potrebno za onaj kreativni razvoj ideje u miru i tišini, kad ti treba i da ne radiš ništa jer mozak u pozadini smišlja rješenje. To zna biti frustrirajuće, jer tu najviše osjetim promjenu otkad sam postala majka. Osim toga sam iznimno zahvalna što imam priliku raditi, što uopće dobivam poslove koji mi nose radost i doma imam neizmjernu podršku. Suprug mi je glavni partner u svemu, bez njegove podrške ne bih mogla ništa. Kad mislim da nemam više snage, on je taj koji mi kaže da nema toga što ja ne mogu – i to mi je dovoljno da se ponovno pokrenem. Mama mi pomaže s čuvanjem djece svaki dan, što se toga tiče bez nje ne bih mogla balansirati tu dnevnu rutinu majčinstva s obvezama vezanim uz posao. Od potresa smo u nekoliko mahova stanovali kod svekrve i svekra – koji su nas svaki put dočekali otvorenih ruku, što je zaista predivno. Vrijeme koje smo proveli u njihovom vrtu ove godine mi je donio psihički mir i osjećaj sigurnosti. Treba znati staviti stvari u perspektivu. Ne očekivati nemoguće i naučiti razlikovati prioritete.

Najbitnije mi je da smo mi doma sretni i sigurni, a s vremenom sam naučila iz posla crpiti samo ono pozitivno.

Naučila sam i da više nikad neću imati fiksno radno vrijeme te da ne mogu odvojiti posao od kuće, niti da to zapravo želim. Volim biti sa svojom djecom pa pregrmim to što nije uvijek jednostavno raditi s njih troje, jer zaista to nikada ne bih mijenjala. 

• O čemu si razmišljala kada si prihvatila zadatak oslikavanja Journal Summer Boxa? Koji su te motivi vodili?

Joj, bila sam iznimno ponosna i sretna što ću imati priliku osmisliti novi Summer Box! Prvenstveno zato što, kao dizajnerica, obožavam dobro pakiranje i slaba sam na ambalaže. U studiju imam bezbroj kutija koje su me oduševile oblikom ili printom. To mi je neka profesionalna deformacija, čuvala bih sve što ima odličan dizajn. A ljeto mi je nekako najinspirativnije, pa nema bolje teme od ljeta! Zar ne? 🙂

• Kako si došla do finalnog dizajna Journal Summer Boxa? Jesi li odmah imala ideju kako želiš da izgleda?

Iskreno – odmah sam ju zamislila kao kutiju uspomena.

Uspomene s putovanja, motivi koji nam označavaju ljeto, boje koje predstavljaju sav ljetni sjaj. Znala sam da želim neku kombinaciju teksta i ilustracija, samo nisam znala točno u kojem ću smjeru završiti. Ali kad sam dobila zadatak, prva skica mi je bila markica s ljetnom ilustracijom. Poslije sam još nešto nacrtala kao alternativu, ali ova ideja mi se najviše svidjela pa sam ju odlučila razraditi. 

• Kako ti se svidjela suradnja s Journalom?

Najbolje suradnje su one koje kreativnosti daju otvorene ruke – što se dogodilo i s našom suradnjom. Dobila sam ukratko zadatak (temu i upute), a dalje sam sve mogla sama. I to me opustilo, dobila sam slobodan prostor za razmišljanje gdje sam našla najbolji način kako predstaviti moju ideju ljeta specifično za vas. Zbog toga mislim da je ova suradnja uspješna.

• Što ti je bilo najizazovnije radeći ovaj projekt?

Uvijek mi je najizazovnije kako će sve proći u izvedbi; jer jedno je ideja – a drugo je kako je provedena. Osim tiska, ovdje sam imala i pitanje kako napraviti moje vizitke poput poštanskih markica. Željela sam da su vizualno takve da prate kutiju, ali i da se dogodi taj poseban trenutak trganja kartica – da čuješ taj zvuk, da te podsjeti na trenutak kada smo ljepili markice na razglednice s putovanja. To je bilo zaista izazovno, ali srećom imam sjajne kolege u tiskari koji su si dali vremena i truda napraviti taj rez na papiru kako treba.

Jedino što nam preostaje je uživati u kutiji, njezinom otvaranju – gledanju svih detalja u koje smo dali puno truda, te na kraju osluhnuti to slatko trganje papira i zamisliti da smo na moru 🙂

La dolce vita na Journal način.

Foto: Sanja Tušek

4