Journal lice: Mia Orsag

Untitled_0263

Salon mladih je završio, trenutno se u Domu hrvatskih likovnih umjetnika prikazuje izložba Anton Franz Höger – RAVNOTEŽA u Galeriji Prsten, uskoro će se održati manifestacija Noć muzeja te uz kontinuirano djelovanje na manjim, stalno prisutnim projektima, HDLU mjesto je u Zagrebu gdje možete otići po stvarno dobru dozu kulture. Pod vodstvom ravnateljice Ivane Andabake, tu su još i dvije, prvenstveno, umjetnice i voditeljice galerija Martina Miholić i Mia Orsag. Šarmantna i zanimljiva sugovornica Mia Orsag otkrila nam je što možemo otkrivati u nadolazećim projektima, Noći muzeja te kako je zapravo došlo do realizacije projekta ‘Cugaj s umjetnicom’…

1. Ususret Noći muzeja, sjetila sam se prošlogodišnjeg odličnog performansa ‘Pucanj u prazno’ gdje si zajedno s Martinom Miholić izvela akciju ‘odstrela umjetnika’. Prostor galerije PM ispunile ste s petstotinjak balona napunjenih helijem. Na svakom balonu bilo je napisano ime jednog živućeg hrvatskog umjetnika, prema nominacijama posjetitelja te su bili su ‘odstrijeljeni’ pucanjem iz airsoft puške. Što spremate za ovogodišnju Noć muzeja?

Djeluje mi kao da smo jučer izvele ‘Pucanj u prazno?’. Voljela bih samo naglasiti da je projekt bio ustvari osvrt na odnos, prije svega umjetnik – kritičar/kustos, ali i na sve ostale međuljudske odnose. Ne bih voljela da ispadne da smo odstreljivale kolege. Zanimalo nas je koji će ‘okidač’ u ljudima stvoriti ovaj projekt. Kroz zabavu i druženje htjele smo pojačati svijest o međusobnoj interakciji, jer svako naše djelovanje nužno podrazumijeva određenu posljedicu, za koju je potrebno preuzeti odgovornost. Simbolikom balona, koji se kada je jednom probušen više ne može popraviti, željele smo potaknuti promišljanje o riječima koje izgovaramo i načinu na koji djelujemo, u svijetu umjetnosti, ali i u životu općenito.

Untitled_0265

Za ovogodišnju Noć muzeja obje ćemo ostati u svojim ulogama voditeljica galerija. Galerija Bačva će ove godine ugostiti izložbu berlinske umjetnice Jovane Popić s projektom ‘Što želiš zaboraviti?’. Projekt se održava povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta. Autorica ga premijerno predstavlja u Galeriji Bačva HDLU-a, nakon čega će se ova monumentalna audio-vizualna instalacija izložiti na renomiranom umjetničkom sajmu Art Basel 2017. u okviru Sennheiserove Future Audio Artist nagrade. ‘Što želiš zaboraviti?’ bavi se pitanjem memorije. Koristi umjetnost kao tehniku pamćenja u istraživanju ‘posrednih prostora’ između pamćenja i zaborava, na individualnoj i kolektivnoj razini, unutar vremenskih dimenzija prošlosti i budućnosti.

U Galeriji Prsten predstavljamo Antona Franza Högera čije je umjetničko ishodište Bečka škola, prepoznatljiva je po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Höger se fokusira na društvene probleme poput sadašnjeg položaja žena u društvu ili pokušaja destrukcije čovjeka koji se manifestiraju kroz nekvalitetan televizijski program. Vrijedi pogledati!

Untitled_0270

2. Osim onoga što nas tek čeka u 2017. godini, posljednji Salon mladih pod tvojom i Martininom kustoskom koncepcijom doživio je neke preinake. Kako, sada, s vremenskim odmakom, kada je sve završilo i dojmovi su se posve slegnuli, promatraš Salon i sve što ste uspjeli realizirati tijekom njegovog trajanja?

Pa ne znam bih li mogla reći preinake, perspektiva je bila nešto drugačija, no svaka kustoska koncepcija nosi svoje perspektive. Dojmovi se još sliježu, no mislim da smo uspjele realizirati svoj prvotni ‘drive’. Vodila nas je ideja o tome da ovaj salon bude živ i interaktivan, da umjetnicima koji izlažu pruži nešto više od reference u životopisu te da publiku educira o tome što u stvari znači biti umjetnik. Salon smo koristile kao instrument kojim smo popratnim programom, ali i kroz pruženi medijski prostor željele preispitati model financiranja umjetničkog rada kao i egzistenciju mladih umjetnika unutar postojećeg sustava. Potrudile smo se svim zastupljenim umjetnicima osigurati vidljivosti u medijima, a vrijedi naglasiti i da se na Salonu mladih, nakon dugo godina, osiguralo čak 6 novčanih nagrada umjetnicima i nagrada MSU-a koja nagrađenom autoru organizira samostalnu izložbu za vrijeme trajanja idućeg Salona mladih.

Untitled_0269

3. Diplomirana si kiparica, radila si kao restauratorica, organizirala kulturna događanja, a od 2014. radiš na mjestu voditeljice galerija i menadžerice u HDLU-u u Zagrebu. Koliko ti kombinacija raznih zanimanja i iskustva na likovnom polju zapravo može pomoći (ili odmoći) prvenstveno kao kiparici?

Svakako mi pomaže. Sva dodatna znanja i vješine su i više nego dobro došli, čak bih se usudila reći i nužni. Širina je, u našoj struci, nerijetko presudna za opstanak na sceni. U uvjetima u kojim djelujemo, u kojima ne postoji uspostavljeno tržište umjetnina, a niti jasne zakonske odrednice, u kojima je kultura nadomak izumiranju, umjetnik se mora biti sposoban izboriti sam za sebe. Najčešće smo sami sebi i menadžeri i PR i računovođe i logistika. Smatram da je za umjetnika, obzirom na specifičnost struke, izuzetno važno biti informiran i sustavno usvajati nova znanja i unaprijeđivati već usvojena.

Untitled_0267

4. Cugaj s umjetnicom zanimljiv je i, usudila bih se reći, zabavan jednodnevni interaktivni performans koji se do sada izveo više puta, a izvodite ga Martina Miholić, Monika Meglić i ti. Kako je uopće došlo do ideje za tako nešto? Kako publika reagira na njega? Imate li ga u planu još izvoditi, mijenjati, razvijati…?

Hahaha… očekivala sam ovo pitanje. Da, do sada je cuganje bilo superzabavno. Alkohol je nekako neizostavan dio društvene svakodnevice. Od poslovnih večera, neobaveznih druženja, preko otvorenja izložbi i domjenaka do gotovo svih značajnijih događanja i susreta – sve je popraćeno nekom vrstom alkoholnog pića. Monika Meglić, Martina Miholić i ja smo odlučile provesti ‘mini istraživanje’ kroz druženje s posjetiteljima ovog interaktivnog performansa, naravno uz cugu. Svojevrstan ‘prima vista’ tulum. Sve naravno detaljno bilježimo, a i posjetitelji imaju svoju ulogu u dokumentiranju događanja.

Untitled_0271

Reakcije publike su vrlo zanimljive. U startu im baš i nije jasno što to mi sada tu radimo i koja je njihova uloga u svemu tome, no kad shvate da se radi o otvorenju kao i svakom drugom i da se od njih ne očekuje baš ništa strašno, uglavnom se opuste, zabave, pišu svoje dojmove u naše kartone i događanje postaje živo i veselo.

Projekt se razvija sam po sebi, u svako novo izvođenje inkorporiramo dokumentaciju s prethodnog. Do sad su akcije svaki put ispale drugačije, bilo je i onih s malo ozbiljnijim tonom, no uglavnom vrlo opušteno i vedro. Ono što se obično radi na otvorenju izložbe, mi smo pretvorile u projekt – druženje, razgovori, debate, diskusije o umjetnosti, o životu, o zabavi… S druge strane, željele smo se osvrnuti na društvenu uvijetovanost i problematiku alkoholiziranja koja je danas izuzetno prisutna, a koje istovremeno nismo svjesni. Planiramo nastaviti s izvođenjem projekta, a za ovu godinu smo dogovorile već nekoliko akcija, no o tome kad dođe vrijeme.

Untitled_0274

5. Izlagala si u Hrvatskoj i u inozemstvu, prilično si aktivna na likovnoj sceni, bilo kao organizator ili umjetnica – što možemo očekivati u budućnosti, u kojem smjeru će tvoj rad i djelovanje ići? Možeš li predvidjeti?

Iskreno, kad god sam pokušala nešto predvidjeti, ispalo je potpuno drugačije… Mnogo mojih promišljanja i istraživanja ovisi o kontekstu vremena u kojem živimo i društva u kojem se krećemo, a to su faktori koji se kontinuirano mjenjaju. Prestala sam predviđati u kojem smjeru će se moje umjetničko djelovanje razvijati, jednostavno radim. U svakom slučaju, možete očekivati još puno zanimljivih i zabavnih projekata!

Untitled_0275

Foto: Sanja Jagatić Photography

0