Ilina Cenov: S Ivanom Ostojčić o njenom novom projektu – izradi herbarija

Na Ivanu Ostojčić naišla sam prije nekoliko godina, u bespućima interneta (konkretno Instagrama), gdje je jednostavno ‘iskočila’ iz mase gotovo istovjetnog sadržaja. Kontaktirala sam ju, te smo napravile meni izuzetno drag intervju, vezan uz prekrasan stan, kojeg dijeli sa suprugom Ivom Korečićem, i malenom djevojčicom, Olgom. Ivana je prevoditeljica, zaljubljenica u neko prošlo vrijeme, u vintage odjeću i modne dodatke, namještaj s pričom, knjige, operu, cvijeće. Rekla bih da je zaljubljena u život, u sitnice koje ga čine tako lijepim i posebnim, uz predanost tom nekom ‘svom kolosijeku’, kojim beskompromisno vozi. Ona i njen suprug Ivo su dokaz kako je doista i moguće, u ovom našem svijetu, koji nas zdušno nastoji ugurati u kalupe, živjeti baš onako kako želiš, a ne onako kako moraš. Čini se i da su svoju uskoro dvogodišnju kćer također ‘zarazili’, jer djevojčica nije nešto oduševljena televizijom, voli jedino A je to! i uživa u Verdijevoj Traviati u Zeffirellijevoj režiji. Doduše, drugi joj je čin malo nezanimljiv, ali ima vremena…

S Ivanom sam odlučila porazgovarati zbog njenog novog hobija, izrade herbarija u okviru projekta Herbaria Botanica Atelier. Svoje uratke Ivana dijeli na Instagram profilu @herbariabotanica, vrlo zanimljivom profilu retro izgleda, koji svakako preporučam posjetiti. Ono što je mene oduševilo jest činjenica da je izrada herbarija mogla pasti na pamet jedino Ivani, to je baš nešto što je njoj svojstveno, nešto što ne može više biti izvan ovog našeg kimkardašian svijeta, a opet je pronašlo svoje mjesto pod suncem… Bravo, Ivana, i puno sreće s ovim neobičnim, posebnim i drugačijim projektom…

Odakle ideja za izradu herbarija?

Na izradu herbarija inspirirale su me moja baka i njena sestra, koje su imale starinske herbarije. Bile su to baršunom obučene bilježnice, sjećam se, jedna je bila crvena, a druga zelena, unutra se umetalo cvijeće, a moja baka je imala i jedan takav herbarij s posvetom prijateljice, koji je zapravo bio svojevrstan dar, dar od srca. Bio je to pravi diy poklon, cvijeće se skupljalo, prešalo, slagalo, pisali su se čak i stihovi, datumi, a kako ja volim sve te neke retro stvari, i najsretnija bih bila da mogu živjeti u viktorijanskoj Engleskoj, ovaj hobi je bio prilično logičan izbor.  

Kao dijete sam i ja prešala cvijeće, a ponovno sam s time krenula ovo proljeće, nakon što je prohodala moja kćer Olga. Počele smo puno šetati po šumi, Olgi sam pokazivala razno lišće, i bilje, učila sam ju što je što. Ona je tada poželjela bilje nositi kući, te sam se i prisjetila starinskih herbarija: išla sam vidjeti sjećam li se ja toga još uopće. Odlučila sam probati sprešati cvijeće, da vidim što će iz toga ispasti. Tada mi je palo na pamet da bi se od sprešanog cvijeća moglo nešto složiti. Malo sam istražila što mi sve treba za izradu, kupila sam pribor i tako je sve počelo…

Zapravo, izrade herbarija sam se i sjetila u periodu kad sam imala užasno puno posla, i kad sam osjećala kako mi treba neki drugi vid izražavanja, a kako sam prilično dobra s rukama, ovo sam osjećala kao nešto moje, osjećam se baš jako dobro kad to radim.

Koliko treba da se biljke osuše? Kakav je proces?

Da bi se biljke osušile, potrebno je minimalno tjedan dana, pod velikom težinom. Osim toga, sigurno 25% uzoraka na kraju bacim, jer se ili presaviju, ili se ne sprešaju dobro. Nakon nekih tjedan dana otvorim, da vidim kako su biljke ispale, dobre uzorke spremam u kutijice, kad imam vremena slažem kombinacije…

Posebno mi je zgodno kako i Olgu pokušavam uključiti u to, imam i aplikaciju koja detektira biljne vrste, te kroz to učimo, i ona i ja. Volim biljke i cvijeće, i kroz herbarij ostvarujem svoju želju da cvijet potraje malo dulje.  

Gdje bereš cvijeće?

Najčešće biljke ‘nabavljam’ na Dubravkinom putu, recimo paprat, bagrem, posebno poslije kiše, ali i oko moje zgrade često berem bršljan. Rezano cvijeće kupujem na Dolcu, ruže, koje se odlično ponašaju, a često kupim i nešto novo, pa istražujem kako se pojedini cvijet suši i kako ispadne na kraju.

Koliko traje izvedba pojedine kombinacije?

Izrada herbarija iziskuje puno strpljenja, a samo vrijeme izrade ovisi o tome koliko je komplicirano, a to ovisi i o biljkama koje se koriste. Recimo, gipsofila je užasno krhka, i nema dva jednaka uzorka, tako da s njom ponekad znam raditi i sat i pol. Nedavno je prijateljica naručila jedan herbarij za rođendan, baš s gipsofilom, i željela sam složiti savršen krug, koji izgleda poput čipke, i s tim sam se baš ‘namučila’. Paprat je također izuzetno krhka, i često se odlomi komad, tako da moraš jako precizno nanositi uzorak pincetom, ljepilo kistom, to polažeš na papir, i često se dogodi da se presavije komad na način kako baš ne treba. Ali, izvedba pojedine kompozicije traje od nekih pola sata, a za kompliciranije i dva, tri sata.

Što te inspirira za motive, odnosno kompozicije herbarija?

Inspiriraju me boje, glazba, meni je izrada herbarija prekrasna, kao hobi i razbibriga, pustim si muziku, slažem, često na početku imam posve drugačiju zamisao od onoga kako to ispadne na kraju, kombiniram, gledam kako se biljke ponašaju. Uglavnom krenem slagati oblik koji zamislim, jako mi se sviđa krug, ali često me slaganje odvede u nekom sasvim desetom smjeru, jedna ideja bude na početku, a završim u sasvim nečem drugom.

Sad sam primjerice izvadila sprešano lišće crvenog javora, koji je divno pocrvenio u jesen, pa planiram složiti jesensku kompoziciju. 

Reakcije ljudi su iznenađenje, u smislu, tko još ovo radi?, ali su također i oduševljeni? Moraš priznati da je izrada herbarija rabota skroz izvan ovog vremena?

Jako puno ljudi danas ide u smjeru digitalnih ilustracija, što mi se osobno i sviđa, ali to je nešto što se radi u programu, a ja idem u apsolutno drugom smjeru: sve radim ručno, i sve radim sama. Također, moraš prigrliti činjenicu da pojedini herbarij nije savršen, s vremenom su moguće i promjene u boji, ako npr. herbarij staviš na izravno sunčevo svjetlo, a ne postoje niti dvije iste kompozicije. Često mi se ljudi znaju javiti s upitom da bi da im izradim isti herbarij kao neki koji sam već radila, i onda ih upozorim da ne može biti identičan. Opet, s druge strane, svi mi kažu kako je ovaj hobi baš nešto za mene, i kako se to uklapa u moj životni stil. Također, mislim da je i jedan od razloga što se to ljudima sviđa i taj da je izrada herbarija prilično rijetka, neki to rade iz hobija, posebno iz botaničkih hobija, ali da se baš slažu neke posebne kompozicije, vrlo je rijetko. Često mi ljudi koji mi se javljaju govore kako je izrada herbarija neobična, drugačija, imam dojam da su baš iznenađeni…

Planovi za budućnost?

Planove za budućnost više diktira moj stvarni posao, jednostavno ne stižem razvijati ideje niti biti toliko aktivna i angažirana koliko bi možda trebalo biti s nečim te vrste. Jednostavno mi nedostaje vremena, tako da je to sad na razini da stižem odgovoriti na zahtjeve ljudi koji mi se javljaju, stignem izraditi poneki poklon, ili pak nešto za sebe. Zapravo, sve mi je to nekako spontano i prirodno. Možda u nekom trenutku otvorim etsy shop, ili nešto slično, ali velebnih planova i nemam. Voljela bih da mi izrada herbarija ostane neki moj dragi hobi, da nema presinga i da ne izgubi čar, koju sada ima…

Foto: Herbaria Botanica Atelier

0