Zagrebačko histrionsko ljeto na Opatovini postalo je kultno ljetno događanje

“Kultura ljeti seli na obalu”, teza je kojoj se Zlatko Vitez, unatoč svim skepticima, prije tridesetak godina odlučio usprotiviti. Zagrebačka će se Opatovina još jednom, sad već tradicionalno, transformirati u kazalište na otvorenom. Glumačka družina Histrioni pretvorit će omiljenu lokaciju koja spaja najrazličitije sfere društva u pozornicu na 35. Zagrebačkom histrionskom ljetu na Opatovini koje traje od 16. srpnja do 5. rujna.

Što možemo očekivati od ovogodišnjih predstava, ali i kako se ljeto s Histrionima pretvorilo u pravi mali kulturni fenomen u Zagrebu otkrio nam je Zlatko Vitez, glumac, redatelj te utemeljitelj Glumačke družine Histrion.

Kazalište na otvorenom uz nove uvjete u kojima živimo

Pred nama je još jedno Zagrebačko histrionsko ljeto na Opatovini, ali ove godine u potpuno novim i drugačijim uvjetima. Kako ste se prilagodili situaciji i što će se promijeniti u odnosu na prethodne godine?

Da, uvjeti su ove godine drugačiji nego prethodnih godina, ali mislimo da smo se dobro prilagodili situaciji. I glumci i zaposlenici su vrlo brzo usvojili sve mjere kojih se trebaju pridržavati i zaista se svi trude da bude što manje rizika. Poštovat ćemo preporučene mjere, svi koji rade u organizaciji ljeta će imati maske i rukavice, sredstva za dezinfekciju će biti dostupna na više mjesta i pridržavat ćemo se mjera distanciranja koliko god bude moguće. Svjesni smo da će ove godine biti malo manja dnevna posjećenost nego prethodnih godina, ali sigurni smo da će odaziv biti velik, što se vidi i iz rezervacija i ulaznica koje su dosad kupljene. 

Komedija koja nas vodi u davni, romantični Zagreb

Ove nas godine očekuju premijera i izvedbe kultne komedije ‘Mačak u vreći’ Georgesa Feydeaua. Kako ste ju prilagodili domaćoj publici i što možemo očekivati? 

Georges Feydeau autor je niza vodviljskih komedija koje su nasmijavale mondenu francusku publiku na prijelazu iz devetnaestoga u dvadeseto stoljeće, a „Mačak u vreći“ jedna je od njegovih najizvođenijih komedija. Upravo zbog toga je i poslužila kao idealan predložak za histrionski povratak u međuratni Zagreb, kada se naš grad razvija punom parom i živi punim plućima, ne zaostajući mnogo za europskim metropolama. Tekst je odlično prilagodila Petra Mrduljaš Doležal, naša stalna suradnica i prenijela Feydeauove likove iz pariškog salona na zagrebačku Opatovinu. Očekujemo zabavno i vruće ljeto i sigurni smo da će gledatelje ova predstava nasmijati, ali i podsjetiti na jedan davni, romantični Zagreb.  

Fenomen na Opatovini koji traje desetljećima

Zagrebačko histrionsko ljeto postalo je već pravi kulturni fenomen u Zagrebu. Karakteristično je da kultura za ljetnih mjeseci seli na obalu na brojne festivale. Međutim, već 35. godinu ovo događanje obogaćuje ponudu u glavnom gradu. Kako to objašnjavate, mijenja li se posjećenost s godinama i nedostaje li kulture u Zagrebu ljeti?

Kada smo započinjali Zagrebačko histrionsko ljeto 1986., bilo je puno skeptika da taj moj projekt neće uspjeti. Naime, bila je nekakva teza da se ljudi koji pohađaju kulturne sadržaje uglavnom tada sele u Dubrovnik, Split, Mosor na ljetne festivale na moru. Međutim, već je prva godina Histrionskog ljeta to demantirala, a tako i sve naredne godine. Publika voli doći na Opatovinu, opustiti se pod vedrim nebom uz naše predstave i to je nekima postala već obiteljska tradicija. Nekada u Zagrebu nije bilo puno kulturnih događanja tijekom ljeta i iako je danas ponuda kulturnih događanja velika, Histrioni su i dalje jednako dobro posjećeni kao i prvih godina. 

Zlatko Vitez

Danas je kazalište na Opatovini postalo tradicija, ali kako je krenula uopće ta ideja i kako je prva publika reagirala na događanje?

Želja mi je bila oživiti kulturu u Zagrebu ljeti i dati ljubiteljima kazališta mjesto koje će voljeti posjećivati svake godine. Kao što sam rekao, bilo je puno skeptika i onih koji nisu vjerovali da će moj projekt uspjeti. Već je prvo Histrionsko ljeto pokazalo da nisu bili u pravu, a da ne kažem iduće godine kad smo postavili Gričku vješticu Marije Jurić Zagorke, publika je hodočastila na Opatovinu. Znači da smo pogodili žicu publike obnavljajući Zagorkina djela i adaptirajući njezine romane. Tu se uvijek našao i neizbježni Tituš Brezovački, komediograf starog Zagreba, a tu su, naravno, bili i August Šenoa, Miroslav Krleža, Antun Gustav Matoš, Vjekoslav Majer… Uglavnom svi pisci koji su pisali o našemu Gradu, s tim da sam ja inzistirao na tome da glavno dramsko lice svih naših predstava bude naš dragi Zagreb. 

Pomalo je skrivena i na nju zalaze raznoliki ‘profili’ društva – zašto je baš Opatovina oduvijek kulisa izvedbi na otvorenom? 

Tražio sam prostor za Gričku vješticu Marije Jurić Zagorke i Opatovina mi se činila idealnim prostorom jer povezuje prošlost grada Zagreba sa sadašnjošću. Ta kula gore, koja se zove Prišlinova kula, je jedan od najstarijih fortifikacijskih objekata u Zagrebu. U njoj je svojevremeno živio čak i kroničar grada Zagreba, Adam Baltazar Krčelić, i činilo mi se da je to idealno mjesto gdje bi se tijekom ljeta mogla okupljati kazališna publika. I Zagrepčanke i Zagrepčanci su naš repertoar popratili s oduševljenjem i moram reći da već punih 35 godina, otkako traje Histrionsko ljeto, Zagrepčani svih uzrasta, i bake i dede i njihovi sinovi i kćeri i unuci dolaze na naše predstave i to mi garantira da će Opatovina živjeti i kad mene više ne bude. 

Histrioni su jedinstvena kazališna družina koja ima veliki utjecaj na našu scenu, ali nije razvikana kao neke druge. Kako ste razvili svoj glumački stil i što vas razlikuje od drugih skupina?

Histrioni su posebna pojava u hrvatskom glumištu. Traju, evo, punih 45 godina i najdugovječnija su takva kazališna trupa ne samo u Hrvatskoj, nego i u državama bivše Jugoslavije. Nitko nema tako dug kazališni život kao Histrioni. Naravno, to je trebalo izdržati, tu je trebalo biti umiješan i često puta sam se kao Don Quijote borio s vjetrenjačama, često puta su i novinari pisali: „Ludi Vitez opet juriša na vjetrenjače“, ali ja sam sve te bitke dobio i o tome se radi.

Ja nijednu svoju bitku koju sam vodio s Histrionima nisam izgubio. Izgradio sam, konačno, i novo kazalište u Zagrebu, obnovio sam Prišlinovu kulu, napravio sam spomenik Mariji Jurić Zagorki, nekoliko poprsja našim velikanima – Kosti Spaiću, Mladenu Crnobrnji Gumbeku, Bobiju Marottiju, Arsenu Dediću i mnogim drugima. Prema tome, i oni u Histrionskom domu imaju svoje mjesto jer su ostavili neizbrisiv trag kao glumci, kompozitori i redatelji u Histrionima. Ja to poštujem, za razliku od nekih mlađih ljudi koji misle da svijet počinje od njih. Ja sam učen, kao stari Varaždinec i imam taj Kinderstube, što bi se lijepo na hrvatskom reklo, da se stariji ljudi poštuju. To radim cijeli svoj život i zato me i ovi mrtvaci gore jako vole (smijeh).

Foto: Histrioni 

0