Večeras gledamo šokantni dokumentarac o mafijaškoj ubojici koja pokušava krenuti ispočetka

Cristina Pinto

Cristina Pinto, poznata i pod nadimkom Nikita, provela je 24 godine u zatvoru. Nekad prominentno ime mafije, ubojica i desna ruka šefu napuljske mafije Mariju Perrelliju. Nakon služenja dugogodišnje kazne, Cristina se pokušava vratiti ‘normalnom’ životu kojeg, takoreći, nikad nije ni proživjela.

Može li se saživjeti s ulogom majke i bake, od čega danas živi i kako se nosi s bolešću svog partnera koji ju je čekao 24 godine? Sve te scenarije otkriva nam film ‘Kći Camorre’ koji se večeras premijerno prikazuje na omiljenom festivalu ZagrebDox u regionalnoj konkurenciji.

Razgovarali smo sa Sinišom Gačićem, slovenskim redateljem intrigantnog dokumentarca koji je s Cristinom razvio blizak, prijateljski odnos i s njom je i danas u kontaktu.

Siniša Gačić
  • Kako je započela vaša priča i suradnja s Cristinom Pinto? Kako ste se upoznali i u kojem ste trenutku odlučili snimiti dokumentarac? Zašto je ona sama htjela podijeliti svoj život nakon zatvora?

S Cristininom pričom upoznala me kolegica iz Televizije Slovenija, Anka Pirš, koja je i scenaristica filma. Ankin suprug potječe iz malog ribarskog gradića Pozzuoli u predgrađu Napolija, a u tom gradiću Cristina živi. Slučajno, ondje se nalazi i ženski zatvor u kojem je Cristina provela zadnje godine svoje dugogodišnje zatvorske kazne. Zadnje mjesece je Cristina provela na poluotvorenom režimu, preko dana je izlazila iz zatvora kako bi radila u lokalnom kafiću. Tako se upoznala s Ankom, a s vremenom su postale dobre prijateljice. Anka, koja je novinarka, željela je ispričati njenu priču preko filma.

“Za bivšeg šefa mafije bila je spremna dati život, a on ju je nakon uhićenja izdao”

Odlučili smo se za sudjelovanje i otišli u s kamerom u Italiju zadnjeg dana Cristinine zatvorske kazne. Tada sam joj predstavio način snimanja filma u kojem želim pristup svim situacijama u njenom životu. Mislim da je pristala na snimanje filma jer želi ispričati svoju priču. Naime, par godina ranije svoju autobiografiju objavio je Mario Perrella, boss klana Perrella, čija je desna ruka bila Cristina. Za njega je bila spremna dati život, a on ju je nakon uhićenja izdao, tako da je kao zaštićen svjedok surađivao s policijom. Za razliku od njega, Cristina nikad nije izdala, poštovala je omertu i željela je da se to čuje. 

  • Kako biste ju opisali kao osobu i što vas je eventualno najviše tijekom snimanja iznenadilo vezano uz njezinu osobnost ili način života? 

Cristina svoje životne bitke vodi u muškom svijetu. Da bi bila u tim bitkama uspješna, morala je imati puno hrabrosti i odlučnosti. Njeni odnosi u društvu temelje se na strahopoštovanju, što u biti znači da joj se nije dobro zamjeriti. Zna da je u životu napravila loše stvari, ali uvijek kaže da je za sve platila svoju kaznu. 

  • Film ima i jednu društvenu dimenziju te nam može skrenuti pažnju generalno na život bivših zatvorenika. Jeste li htjeli preispitati i taj aspekt?

Tom aspektu je nemoguće pobjeći jer film počinje scenom Cristininog izlaska iz zatvora. Ali više od života bivših zatvorenika zanimala su me osjećanja ljudi koji su u prošlosti povrijedili druge. Zanimalo me je na koji način netko tko je nekad davno bez problema pucao čovjeku u koljeno danas u svojem životu izražava emocije ljubavi. 

  • Iako zapravo odnose s obitelji mora graditi ispočetka, Pinto nam se ne čini kao netko tko se srami svoje prošlosti ili aktivno žali zbog nje. Slažete li se?

Cristina je kao i svi mi produkt obiteljskih odnosa i lokalnog okruženja u kojem je odrastala. Odrastala je u obitelji kojoj kriminal nije bio nepoznanica, a i Napulj je plodno mjesto za uzrast mladih prijestupnika. Cristina je svjesna krvavih stvari koje je radila u prošlosti, ali kako kaže za ništa joj nije žao. Misli da nikad nije ozlijedila nevinu osobu. U svijetu napuljskog kriminala pravila su jasna i tko ih krši, zna što ga čeka. Za sebe misli da je pošteno igrala igru. Iako krvavu. 

“Svjesna je krvavih stvari koje je radila, ali nije joj žao”

  • Kako se snašla pred kamerom i koliko je snimanje u tom smislu bilo zahtjevno? Osjećate li se kao da se sasvim otvorila ili? Održavate li i danas odnos s Pinto?

Odlično se snašla. Mislim da niti jednom u kadru nije pogledala u kameru, jako je dobro razumjela logiku snimanja filma. Još se čujemo, ovih dana smo pričali, imala je slabe vijesti. Njen partner Raffaele je jako bolestan. 

  • Kako se ‘Kći Camorre’ razlikuje od vaših dosadašnjih filmova? Što biste htjeli da publika dobije od ovog dokumentarca? 

Najviše se razlikuje po tome da je na talijanskom jeziku, bolje rečeno napuljskom jeziku. Prvi put sam snimao film u kojem sam trebao prevoditelja. 

  • Planirate li se još jednom uhvatiti istraživanja talijanske i napuljske mafije? Kako vas je taj svijet uopće počeo interesirati?

Mislim da ne. Novi film koji snimam je bliže Hrvatskoj nego Italiji. Film snimam u Prlekiji, nedaleko od hrvatske granice.  Južna Italija bila je više koincidencija. Tamo ću se vratiti, ali mislim bez kamere. 

  • Što je za vas najveća ljepota ili prednost dokumentarnog filma? Očekuje li nas uskoro neki vaš novi projekt, možda igrani film?

To da imaš mogućnost snimati realan život kojoj slijedi mogućnost da kasnije u montaži složiš svoju sliku tog života. Tako da bih ja slavnu  rečenicu “život je film” pretvorio u “život je dokumentarni film”.

Zasad mislim da u životu neću stići napraviti igrani film. Toliko dokumentarnih želim prije toga snimiti.

Foto: Luka Cjuha, screenshot

0