Tattoo rroom je studio za tetoviranje na Trešnjevci, a njegov interijer je sve samo ne tipičan

Tattoo rroom je studio za tetoviranje na Trešnjevci, a njegov interijer je sve samo ne tipičan

Mateu Bakarić i Ivana Leša, odmilja zvanog upravo Leš, već smo ranije upoznali kad su s nama podijelili priču svojeg roadtripa po Norveškoj. Ovog je puta ovaj mladi par ponovno u glavnoj ulozi, no ne radi se o putovanju, već o njihovom poslu i prekrasnom interijeru kojeg su zajedno sredili. No, krenimo redom! Prošlog ljeta, na zagrebačkoj Trešnjevci otvoren je novi studio za tetoviranje pod imenom Tattoo rroom. Već pri prvom pogledu i ulasku u studio, jasno je kako nije riječ o klasičnom mjestu za tetoviranje, već o nečem dijametralno suprotnom, o mjestu u kojem možete provesti sate i sate, a i dalje ćete pronaći neku sitnicu koja će vas zabaviti, oduševiti ili nametnuti pitanje – a gdje ste to nabavili? Iza svega stoje upravo Matea i Leš. Sve je krenulo još prije pet godina kad su živjeli u jednosobnom stanu na Britancu, a Matea se prisjeća:

Leša su prijatelji nagovarali da krene tetovirati i zapravo je odmah mogao na njima vježbati. U tom trenu nitko nije znao, a niti mogao pretpostaviti da će Leševo tetoviranje uzeti toliko zamah i da će se, s vremenom, proširiti do ovih razmjera.

Na svakom koraku zanimljivi detalji koji kradu pozornost

Odatle potječe i ime samog studija – Tattoo rroom – jer je sve počelo u sobi, a to je istovremeno bila i mala inspiracija za uređenje interijera. Zajedno su uređivali interijer, no Mateina je ipak bila zadnja. Najviše inspiracije pronalazila je u pustinjskim, točnije jordanskim i marokanskim interijerima, a inspirirao ih je i odlazak na Filipine ranije ove godine. Naravno, ne smijemo zaboraviti i na sveprisutni Pinterest te nešto malo inspiracije s Instagrama.

Lešev otac Boris izdradio je stol za mene od 150 godina starih drvenih greda koje su nekad služile kao fasada za kuću, a kauč smo odlučili izraditi sami jer nam se po trgovinama ništa nije svidjelo, priča Matea uz smijeh dok nas vodi po studiju, a mi nama navire tisuću i jedno pitanje oko svakog detalja.

Pomalo sam izbirljiva kad je u pitanju uređenje interijera pa radije uzmem stvar u svoje ruke, nego da plaćam nešto što mi se ne sviđa!

Osim genijalnog stola koji krade pozornost čim uđete u prostoriju, pogled će vam brzo zapeti i za mini umjetnička djela na zidovima. Riječ je o istetoviranim dizajnima koje su ranije lijepili direktno na zid, ali je Matea odlučila prikaz podići na novu razinu pa u za svaku tetovažu napravili vlastiti okvir:

Kupovanje stotina okriva jednostavno nije bila opcija pa smo otišli u obližnji park i skupljali grančice sličnih debljina, rezali ih na istu dužine i zatim lijepili na papire s tetovažama.

Naravno, neki detalji su stvorili i pokoji problem, a tu vodeće mjesto zauzima spomenuti kauč. Naime, s ozbirom na to da je riječ o komadu namještaja koji se u većini trgovina čeka barem desetak tjedana, odlučili su sami izraditi vlastiti kauč. Naišli su na mnoštvo malih prepreka jer nije nimalo jednostavan posao, ali su ga, uz pomoć prijatelja, na kraju uspjeli izraditi, a izgleda uistinu cool.

Popularan motiv zuba kojeg imaju istetoviranog svi Leševi prijatelji

Mjestom se provlači još jedan zanimljiv i neobičan detalj – motiv zuba, a on je povezan s Lešem koji nam je ispričao zašto zub i kako je sve počelo. Naime, na faksu je počeo crtati zube jer mu se sviđa njihov oblik, a upravo su zubi dio kostiju lubanje koja ga izrazito fascinira:

U jednom sam trenutku izradio naljepnice s motivom zuba kojeg sam nacrtao te sam ih počeo dijeliti prijateljima i lijepiti po gradu. Uskoro su me ljudi počeli pamtiti po tome pa sam, s vremenom, odlučio uzeti motiv zuba kao svoj zaštitni znak. Do danas sam ga nacrtao u mali milijun oblika i veličina, a gotovo svi moji prijatelji imaju tetovažu zuba na čemu sam im jako zahvalan.

I tetovaža zuba dio je nekog novog vala studija za tetoviranja kojeg su željeli pokrenuti, njihovog izgleda, kao i načina tetoviranja. Kažu kako klijenti dolaze s različitim idejama, no da je to normalno kod rada s ljudima. Dodaju da uvijek postaju motivi koji im se sviđaju, kao i oni koji su im pomalo čudni, no, kako sami kažu, nisu tu da komentiraju tuđi odabir, već da pokušaju svima maksimalno olakšati proces tetoviranja.

Sam čin tetoviranja nije toliko strašan, koliko je strašna pomisao da osoba koja radi u studiju ima neko mišljenje ili stav o tetovaži, kao i eventualna činjenicda da nije dozvoljeno postavljati pitanja ili da postoje bilo kakve restrikcije. Mi smo htjeli izbjeći sve to i pokrenuti nešto novo. Prvenstveno se nadamo da smo to postigli interijerom, a vrijeme će pokazati postižemo li to i svojim ponašanjem, zaključili su Matea i Leš.

Foto: Marija Laća

Učitati još
Zatvori