#allaboutchange: Arhitektonski studio ARHIV primjer je promjene u struci koja je uvijek bila avangardna

S godinama dolazi iskustvo i mudrost no ponekad je važno u mladosti biti dovoljno odvažan i spreman na promjene kako bi u konačnici rezultat s godinama bio postojan. Arhitektura je realno sve što nas okružuje, na službi je nama i našim životima no nerijetko zaboravimo koliko zapravo ona veliku ulogu igra u stvaranju kreativne okoline za nas kako bismo se mi osjećali sigurnima za iskorak ka toliko nužnim promjenama. Od kada su Hrvatsku pogodili veliki potresi počeli smo mnogo više razmišljati o stvarnom stanju stvari oko nas, pogotovo što se tihe arhitekture okoline. Pandemija i zatvaranje u naše domove okrenuli su ploču u razmišljanju koliko je naš dom zapravo naš hram i koliko je važno da u potpunosti odgovara nama. Jer promjena dolazi iznutra, kreće od malih stvari, od doma. Kada se shvaćanje arhitekture počinje prilagođavati nekim novim vremenima i mladim strujama, dolazi do stvaranja i razvoja divnih ideja i projekata. Jedna takva divna ideja i arhitektonski studio ARHIV i zato je dio naše #allaboutchange priče. U samo sedam godina ovaj se arhitektonski studio iz jedne mlade poduzetničke priče razvio u jednu veliku i ozbiljnu ideju kojom ruše barijere možda već ustaljenih temelja, sa željom za promjenom i razvojem u skladu s vremenom i cijelim svjetskim tempom. Pero Vuković kao student osnovao je ARHIV, a danas ured čini više od osamnaest arhitekata iz raznih dijelova svijeta, uključujući Argentinu, Portugal, Italiju, Koreju, Tajland, SAD i Hrvatsku. Primarni cilj im je osigurati nove, originalne koncepte te pragmatičnu i funkcionalnu arhitekturu. Pokreće ih ambicija da postanu vodeći internacionalni ured koji prakticira arhitekturu i urbanizam. Njihovi projekti utemeljeni su na inteligentnim oblicima istovremeno stvarajući nove mogućnosti za sadržaj i svakodnevno korištenje. Neki od njih su i Casa Nube, te ovaj projekt u Selcu. Posjetili smo ih u njihovom zanimljivom i urbanom uredu i otkrili štošta o njihovim budućim planovima i nastojanjima.

  • Možeš li nam reći nešto o početcima ARHIVA, kako je bilo pokrenuti arhitektonski studio tako mlad?

Meni je to došlo poprilično prirodno, privlačila me ta ideja od starta i činilo mi se da je možda mudrije pokrenuti vlastiti posao dok imaš dovoljno energije i dok si mlad. Svakako je potrebna i jedna doza ludosti – više nego hrabrosti. Danas u IT sektoru ljudi osnivaju firme u tinejdžerskim godinama, tako da se i te stvari mijenjaju. Možda je arhitektura ozbiljnija i treba iskustva i vjerojatno zato ljudi kasnije kreću otvarati urede, no mene je to jednostavno privlačilo. Nakon što sam se vratio iz Nizozemske, kroz taj moj rad stekli su se neki uvjeti i ja sam odlučio da neću rentati stan i otići od roditelja već da ću rentati poslovni prostor. Jednostavno me prema tome vuklo i kroz neko djelovanje, prijatelje i suradnje cijela priča krenula je neformalno i pri kraju diplome jednostavno je bilo prirodno tako nastaviti.

  • Misliš li da dolaze promjene u tom nekom stavu, općenito mladih ljudi koji se sve više odvažuju na ovakve velike korake?

Sigurno da da. Novo vrijeme ima neke nove zakonitosti, paradigme i načine razmišljanja. S većom količinom znanja koja nam je dostupnija, ljudi se na to sve više odlučuju. I prilike su dobre, a postoji i jako puno poticaja koji mnogima mogu biti vjetar u leđa. Kultura se svakako mijenja. Prije 20 godina uspjeh je bio raditi u državnoj službi i sigurnom poduzeću, danas se smatra uspjehom ako si dio neke uspješne priče koja možda i nije toliko sigurna i nužno velika. Kruzeri nisu više toliko aktualni nakon nasukavanja Costa Concordije, došlo je vrijeme promjena i možda je bolje biti manji okretniji i poduzetniji.

  • Koji su projekti na koje ste kao studio najviše ponosni?

Najiskrenije to je kao da nekoga pitaš koje mu je dijete najdraže, ne možeš odabrati. Svaki projekt ima svoju priču, narativ, okolnosti su drugačije, možda se čak više vežemo uz ljude; klijente, majstore. Što se tiče prostora istovremeno nas i jako zanima što se događa s projektom dalje (Post Occupancy Evaluation), taj neki njegov after life nakon što ga se pusti u pogon, dok nas to istovremeno skoro uopće ne zanima. Jako mi je teško to objasniti. Mi imamo jako dobar odnos s klijentima koji nas kasnije zovu i poštuju naš rad i pitaju nas doslovno za svaku intervenciju u prostorima, no istovremeno jako volimo i da zgrada ima svoj život nakon nas. Svaki nam je projekt drag od onih na kojima smo počeli – najmanjih stanova od 20 kvadrata do onih projekata od 20 tisuća kvadrata kakve danas radimo.

  • Na čemu trenutno radite, možete li izdvojiti neke zanimljive projekte o kojima ćemo tek slušati?

Radimo jedan veliki turistički kompleks u Dalmaciji, ali on će se tek početi graditi 2022. Završavamo interijer hotela Ambasador u Splitu, radimo nekoliko obiteljskih kuća, dvije stambene zgrade. Imamo par tih gradilišta, završavamo jednu jako lijepu kuću u zaleđu Omiša, u Starigradu na Hvaru radimo i rekonstrukciju na moderan način sto godina stare kapetanove kuće. Ima ih mnogo i ne bih ih mogao sada izdvajati.

  • Vaš tim je poprilično mlad, utječe li to na neke promjene u vašem radu u odnosu na druge arhitektonske studije?

Sigurno da da. Opet, bitnije od godina je da imamo super privilegiju biranja ljudi za rad. Stalno nam se javljaju novi ljudi jer na našoj stranici piše da smo uvijek otvoreni za suradnju. Jako sam zahvalan jer su naši ljudi pomno probrani. Tim je super. Nekako se poklopilo da su svi različiti, heterogeni, a kao kolektiv super funkcioniraju. Međusobno guraju jedni druge prema naprijed i jako su kolegijalni, što smatram najvećom vrijednosti našega ureda iz koje onda sve proizlazi. Možda je sve to utemeljeno na tome što pokušavamo da budu optimalni uvjeti za rad. Ured nam je stvarno velik, imamo 30 kvadrata po osobi, imamo topli obrok svaki dan – u isto vrijeme ručamo. Imamo super računala i opremu – sve je tako koncipirano da ljudi mogu uživati u svom radu.

  • Možemo reći da ste predvodnici neke nove mlade struje, što se po vama u pristupu projektima treba mijenjati? (Ako se nešto treba mijenjati)

Mi radimo na neki svoj način, neki ARHIV način. Ne postoji jedan recept, nego je to sinergija u kojoj svatko u uredu donese nešto svoje – svatko daje nekakav obol tome. Trebamo samo biti otvoreni. Meni se čini da se i arhitektura danas mijenja i sve to sliči na IT industriju za koju smatram da je transformirala sve ostale industrije. Ovo što Tesla radi s autima uvjetovano je IT-em. Treba biti otvoren i adaptivan prema novim tehnologijama, novim načinom razmišljanja. Svijet se mijenja i arhitektura je tu predvodnik. Arhitektura je uvijek bila avangarda, danas možda malo kaska pa je važno da lovimo korak s vremenom.

  • Koliko po vama arhitektura i dizajn utječu na kvalitetu života i koliko je važno da oni budu u korak s aktualnim vremenom?

Za mene potpuno i apsolutno, ne bi se bavio tim da mislim drugačije. Arhitektura je u srži jako moćna, puno je veći influencer od svih influencera zajedno. Priroda je sve što nas okružuje, a arhitektura je dio prirode i utječe na sve. Do toga da nam je danas vruće ako nam primjerice nije dobra izolacija kuće, pa ćemo pojačati klimu i eventualno se prehladiti do toga kako se psihički osjećamo u prostorima u kojima boravimo. Arhitektura je svojevrsna ekstenzija nas.

  • O čemu najviše vodite brigu kada krenete u neki projekt? Koja su osnovna načela kojima se uvijek vodite?

Arhitektura se uvijek radi za ljude. Ono što je specifično za naš način rada je to da jako puno istražujemo. Svakom projektu jako puno vremena dajemo u istraživanju. Od povijesnih i suvremenih primjera, programa, prakse, materijala… To istraživanje uvijek proizađe iz projekta, konteksta ljudi i klijenta, nema šprance, zatim to akumulirano znanje pokušavamo implementirati u našim projektima. Ono što je nama jako bitno i što pokušavamo u našim projektima je da ne budu formalno prepoznatljivi – kad dođeš pred zgradu ili kuću da nema “potpisa da je to radio ARHIV da su primjerice sve kuće ili fasade iste. Nego da je to uvijek rezultat, pa onda kada doživiš i iskusiš tu arhitekturu, na sve moguće fizičke i metafizičke načine da kažeš to je super – evo to je radio ARHIV. Možda to zvuči pretenciozno, ali to je nešto što bismo voljeli.

Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

Foto: Tatjana Bukvić

0