Emu Baniček, pastry cheficu u San Canzianu, šira je javnost imala priliku upoznati prije dvije godine kao jednu od natjecateljica u Masterchefu. Ova 32-godišnja Zagrepčanka završila je Učiteljski fakultet, ali je nakon toga shvatila da se ne vidi u toj profesiji. Neko je vrijeme radila i kao stjuardesa, a onda upisala tečaj slastičarstva. Kuhanje je, naime, oduvijek bio njen najdraži hobi pa se zato i prijavila u Masterchef, koji ju je doveo do San Canziana gdje je trenutno zaposlena. Slastičarstvo je njezina velika ljubav, a ono u čemu se vidi je upravo izrada torti.
Zato je nedavno pokrenula zanimljivu inicijativu. Pod nazivom Torta na dar, Ema jednom mjesečno poklanja prekrasne torte koje sama pravi. Cilj joj je, kako kaže, ispraksati se u pravljenju savršenih torti i uveseljavati ljude njihovim izgledom i okusom. Za tortu se može prijaviti bilo tko, jedino što trebate je napisati joj u poruci zašto biste htjeli tortu (za sebe ili za nekoga) i doći po nju u Buje nakon što odabere dobitnika.
Upravo ovaj hvalevrijedan projekt potaknuo nas je da porazgovaramo s Emom i doznamo malo više detalja o njemu, ali i o Eminom putu od samih početaka do danas.
Od Masterchefa do San Canziana
- Kako se rodila tvoja ljubav prema slastičarstvu i kada si shvatila da se time želiš baviti u životu?
Pomalo mi je smiješna priča kako i kada sam to shvatila. Jako volim kuhati i to mi je bio glavni hobi od malih nogu. Ne samo kuhanje, nego hrana općenito. Na trećoj godini faksa imali smo praksu u školi. Taj dan je praksa bila u kombiniranom odjelu seoske škole u kojoj učitelj istovremeno održava nastavu za nekoliko razreda jer je malo djece. Prijateljica i ja smo došle doma iscrpljene i isfrustrirane jer nam se to činilo strašno naporno i dosadno pa sam intenzivno počela razmišljati što volim i u čemu sam dobra. Sjetila sam se da mi je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna jedino dobro išlo plastično oblikovanje, odnosno rad s masom, a obrok ne završavam bez nečeg slatkog. I tada sam shvatila da bih trebala biti slastičar. Par dana nakon, otišla sam u knjižnicu i posudila nekoliko slastičarskih kuharica. Čak se sjećam nekih kreacija monoporcija u glavi koje okusno nisu bile nešto inovativno, ali stilski definitivno jesu.
