Lucija Prpić je pokrenula Instagram profil ‘Pao mi je šećer’ – smišlja slastice prilagođene dijabetičarima
Na domaćoj gastro sceni s vremena na vrijeme pojavi se neko novo ime koje nam svojim receptima i lijepim fotografijama na Instagramu privuče pažnju. Tako smo zapazili profil imena Pao mi je šećer koji nas je ubrzo zaintrigirao i svojom zanimljivom pričom.
Naime, već ćete u samom opisu profila primijetiti da ćete na ovoj adresi pronaći recepte prilagođene dijabetičarima (ali i ne samo njima), a ako malo proskrolate po objavama, doznat ćete da je njihova autorica djevojka koja i sama boluje od te kronične bolesti.
Njeno ime je Lucija Prpić, ima 28 godina i spojila je dva na prvu nespojiva pojma – šećernu bolest i slatkiše. Prije nekoliko godina dijagnosticiran joj je dijabetes tipa 1, zbog kojeg je morala promijeniti svoje životne i prehrambene navike. Istraživala je recepte, upoznavala se s namirnicama i mogućim zamjenama, a u međuvremenu je svoje znanje i recepte za neke nove verzije sočnih slastica koje nas okružuju, a nisu svima prihvatljiva opcija, odlučila podijeliti s drugima. Tako je nastao profil Pao mi je šećer.
Više o cijelom projektu Lucija nam je otkrila u razgovoru.
Pao mi je šećer – slastice koje se razlikuju od drugih
- Za početak, možeš li nam se ukratko predstaviti? Tko stoji iza Instagram profila Pao mi je šećer?
Iza profila krije se 28-godišnja ljubiteljica slatkog koja je spojila dva na prvu ne spojiva pojma – šećernu bolest i slatkiše. Moje ime je Lucija Prpić i volim reći da sam samouka slastičarka u nastajanju. Živim u Puli te zajedno sa bratom i tatom vodim privatnu građevinsku firmu. Zaljubljenica sam u putovanja, vizualno primamljivu hranu, zalaske sunca i lijepe šalice. Službeno i možda bitnije za samu priču, bolujem od dijabetesa tip 1 i Hashimotovog tireoditisa zadnjih nekoliko godina.
- Kako si došla na ideju da otvoriš spomenuti profil i kome je sve namijenjen?
Ideja se razvila skroz spontano i neplanski. Od samog početka znala sam da s dijagnozom dolaze i brojne promjene i da život koji sam do tada poznavala odlazi u zaborav. Ali, isto tako, stalno mi se vrtila misao po glavi da mora postojati rješenje kako zadovoljiti tu želju za slatkim, a opet ne dovesti se u situaciju da mi nakon pojedenog komada torte bude loše.
Unatrag godinu dana intenzivno sam krenula istraživati recepte, upoznavati se s namirnicama i mogućim zamjenama. Eksperimentirajući došla sam do spoznaje da to što radim je fino meni, ali i ljudima oko mene i tako dobila poticaj da nastavim i dalje. Glavna misao vodilja za otvaranje ovakvog profila bila mi je želja da pokažem ljudima da iako su restrikcije prisutne, one nas nužno ne moraju ograničavati da uživamo u finoj hrani i svemu onome što ona nosi.
Na našim područjima hrana simbolizira okupljanje, društvo, slavlje te je hrana sveprisutna u našim životima. Međutim, znam koliko je teško biti okružen svom tom hranom koju ne smiješ konzumirati, a svi oko tebe u njoj uživaju. Od samog početka ideja cijelog profila je stvoriti novu verziju kremastih, slatkih i sočnih slastica koje nas svakodnevno okružuju, a nisu za svih prihvatljiva opcija.
Iako recepti u potpunosti jesu prilagođeni dijabetičarima, na profilu se mogu naći i slastice koje ne sadrže gluten, jaja ili neke druge često problematične namirnice. Zapravo, slobodno mogu reći da su na profil dobrodošli svi koji su voljni probati nešto novo, drugačije ili možda samo povremeno smanjiti unos bijelog šećera i bijelog brašna.
- Kakve sve recepte možemo pronaći na tvom profilu?
Za sada se na profilu mogu naći recepti za različite torte, kekse, biskvitna tijesta, ali i kolače koje često možete pronaći za blagdanskim stolom. Torte najviše volim raditi pa je možda najviše recepata upravo za takve slastice. Ali, u budućnosti se mislim pozabaviti i nekim tradicionalnijim slasticama i izradom sladoledom.
- U opisu tvog profila piše da su recepti prilagođeni dijabetičarima. I sama boluješ od dijabetesa – koje su po tebi najveće predrasude o ovoj kroničnoj bolesti od koje boluje svaka 10. osoba u svijetu?
Mislim da na ovo pitanje svaki dijabetičar ima isti odgovor. Predrasuda s kojom se često susrećemo je da smo tu zbog loših životnih i prehrambenih navika, što naravno može biti slučaj kod bolesnika kod kojih je dijagnosticiran dijabetes tip 2, međutim ne i kod nas koji smo dobili tu jedinicu na kraju imena. Od dijabetesa obolijevaju samo starije osobe, dijabetičari moraju jesti samo hranu koja je za dijabetičare, samo je dio sveprisutnih predrasuda u našem društvu. Ali, ono što sam ja do sada najčešće čula je famozna rečenica: “Ali ti uopće ne izgledaš bolesno?!”. I uvijek sam se pitala, a kako to uopće izgledaju ljudi koji boluju od dijabetesa haha.
No, šalu na stranu, mislim da općenito baš zbog toga što bolest nije vidljiva, ljudi oko vas zaborave da i postoji. Međutim, priča sa kroničnim bolestima puno je kompleksnija od onoga što se vidi. Svaka kronična bolest od vas iziskuje prilagodbu cjelokupnog života, ali i disciplinu da se toga na kraju i pridržavate. Moguće je voditi kvalitetan život uz dijabetes, ali nije uvijek jednostavno.
- Što je najvažnije kod pripreme slastica za dijabetičare? Koje namirnice treba izbjegavati, a koje koristiti kao zamjenu za šećer?
Osim bijelog šećera i sveprisutnog bijelog pšeničnog brašna, mislim da su veliki problem gotovi pripravci koji se koriste za izradu slastica (vrhnje za šlag, puding i sl.). Ono što je krucijalno za jednog dijabetičara je da što prije nauči čitati deklaracije na prehrambenim proizvodima jer to što proizvođač veliko na prednjoj strani naglašava da nema dodanih šećera, to ne znači da šećera uopće nema.
Isto tako, bitno je naglasiti da slastice koje su prilagođene dijabetičarima nužno ne znače slobodno pojedi cijelu tortu. Od samog početka to naglašavam na profilu, ključ je u umjerenosti. Danas kada je prehrambena industrija jača nego ikad, a izbora je dovoljno, slobodno mogu reći da je gotovo sve moguće prilagoditi. Na tržištu se može naći veliki broj zaslađivača koji su super zamjena za šećer. Ja nekako najčešće biram eritrit.
To je šećerni alkohol koji se u prehrambenoj industriji koristi kao zamjena za saharozu (svima poznatiji kao bijeli šećer). Slatkoća mu je 60-80% u odnosu na stolni šećer, a super karakteristika je da nema sekundarni okus stoga je idealan za izradu slastica. Međutim, ono što je idealno kod eritrita je što ima glikemijski indeks ravan nuli, što znači da ne povećava razinu šećera u krvi, što ga čini idealnim zaslađivačem za ljude koji boluju od dijabetesa.
- Kad se rodila tvoja ljubav prema pripremi deserata i slastica? Jesi li i prije radila torte i kolače ili je sve počelo s dijagnozom, u nedostatku prihvatljivih opcija?
U izradu slastica upustila sam se iz čiste potrebe, ali sam se putem toliko zaljubila u cijeli proces da je na kraju ovo postao hobi kojim popunim skoro svaki slobodni trenutak. Kuham često i uživam u tome, ali sama izrada slastica nije me previše privlačila do nedavno. Znala sam mami pomoći za vrijeme blagdana, a i tu sam znala često zeznuti i biti glavno smetalo haha.
- Na profilu se već okupila prava zajednica obožavatelja tvojih recepata. Kakve su reakcije i komentari? Je li te iznenadio interes ljudi?
Reakcije su daleko bolje od onoga što sam ja na samom početku očekivala. Ljudi se javljaju da su isprobali nešto po mom receptu, da sam ih potaknula da krenu paziti na šećere i to mi je jako drago čuti. Prije nego sam krenula u realizaciju ovog mini projekta pretpostavila sam da će interes postojati, ali nekako sam ciljala da će to možda biti većinom ljudi koji boluju od dijabetesa ili boluje netko njihov bližnji. Međutim, pridružili su se i ljudi koji samo vole slatko i to me izrazito veseli jer cilj ovih slastica je da izgledom i okusom što više podsjećaju na slastice koje nas stalno okružuju, a mislim da sam to uspjela postići.
- Koji su ti daljnji planovi? Bi li voljela u budućnosti možda i prodavati svoje torte i kolače ili ćeš ostati samo na receptima?
Trenutno uživam u procesu stvaranja i eksperimentiranja pa će još neko vrijeme fokus ostati na receptima i dijeljenju istih na internetu. S obzirom da nisam dugo u svijetu slastičarstva, smatram da imam još puno toga za naučiti i isprobati prije nego se upustim u prodaju. Ali, svakako u budućnosti osim brojnih tečajeva, radionica i možda formalnog obrazovanja u sferi slastičarstva vidim jednu malu slatku slastičarnu u kojoj restrikcije ne postoje i svi su dobro došli na komadić užitka.
Foto: Lucija Prpić
