Josipa i Albert mladi su Hrvati koji rasturaju sa svojim biznisima – evo što su nam otkrili o sebi i svojim navikama

Da ona uzrečica kako ‘na mladima svijet ostaje’ u hrvatskim prilikama definitivno ima smisla, dokazuje ovo dvoje mladih inovatora i poduzetnika, koji su u poslovne vode ušli toliko mladi i ostvarili uspjeh, da bismo ih danas čak možda mogli svrstati u rubriku ‘Vjerovali ili ne’. No, umjesto toga, izuzetno smo ponosni na njihova postignuća i s velikom pozornošću pratimo svaki njihov novi potez.

Oni su Josipa Majić, CEO fintech platforme Revuto, i Albert Gajšak, direktor informatičke tvrtke CircuitMess, a zajedničko im je to da je i jednom i drugom jako dobro poznato što znači upustiti se u poduzetničke vode na pragu 20-ih i u samo nekoliko godina pretvoriti svoju početnu ideju i viziju u megauspješan biznis.

Josipa i Albert zajedno na kavi

Josipu i Alberta na istom je mjestu okupila Franck Crema i dala im zadatak zajedničkog intervjua, u kojem će pitanja postavljati jedno drugome i na taj način ne samo analizirati svoj poslovni put, već i demistificirati posao kojim se bave: približiti ga nama laicima i otkriti nam da su i oni na neki način baš poput nas kada je u pitanju suvremeni stil života – uz ipak nešto manje klasično radno vrijeme od onog uobičajenog!

Albert: Kako ti prolazi jesen, imate li u firmi puno posla?

Josipa: Uvijek ima puno posla! Jesen je uzbudljiva, svakih nekoliko tjedana imamo novi update naše aplikacije, dodajemo broj korisnika konstantno, osvojili smo i nagradu za najbrže rastući fintech startup na World Blockchain Summitu u Dubaiju, a uz sve to širimo tim. Uzbudljiva i zabavna jesen!

Albert: Nama je u tijeku Kickstarter kampanja za ovaj najnoviji proizvod, CircuitMess Batmobile. To ti je u biti mali autić koji ima u sebi kameru i onda vozi autonomno. Na njemu smo radili posljednje dvije godine i sada smo ga napokon pustili na tržište, pa nam je ovih dana jako, jako zanimljivo. Kampanja nam je vani tek nekoliko tjedana, a skupili smo 298.000 dolara narudžbi. Budući da nam je cilj bio 15.000 dolara, a njega smo dosegli u dva sata od početka kampanje, sad zapravo skupljamo dalje novce da napravimo najveći Kickstarter u regiji.

Tako da, i kod nas ima jako puno posla, jako je hektično, svi smo jako uzbuđeni i uz to se još simultano događa hrpa nekih drugih stvari. Ušli smo u zadnji kvartal koji je nama i inače najpotentniji, jer proizvodimo elektroničke uređaje za široku potrošnju – neki ih zovu igračke (smijeh). Sad kreće ta božićna ludnica i unaprijed se pripremamo za nju.

Josipa: Možeš li potpunom laiku objasniti čime se baviš, odnosno opisati svoj posao?

Albert: Mi ti radimo te elektroničke uređaje za edukaciju. To su kao neki legići koji dođu u kutiji rastavljeni, dobiješ različite dijeliće; male komponente, šarafe, pločice, ekrane i tako dalje i onda trebaš upaliti naša uputstva na internetu, pratiti tamo videe i pisane uputei zapravo naučiti nešto o elektronici i programiranju na zabavan način. Kada ti složiš taj set, onda dobiješ uređaj koji stvarno funkcionira. Mi smo ti napravili tu krenuli smo s igračom konzolom Makerbuino, koja je lansirala firmu, a nakon toga smo napravili svašta nešto, uradi sam telefon koji stvarno zove, glasovnog asistenta, pa neki dj pult i sad zadnje Batmobile, autić s kontrolorom koji se isto tako sastavlja, ali cijela poanta je da on djecu uči o umjetnoj inteligenciji, strojnom učenju, računalnom vidu i različitim vještinama budućnosti koje su jako bitne za nove generacije i zanimanja budućnosti. Pritom smo jedina tvrtka u regiji koja je dobila globalnu suradnju s Warner Brosom za taj naš proizvod.

Josipa: Kada meni postave isto pitanje, odgovor otprilike zvuči ovako:

Pomažemo vam kontrolirati sezonalnost pretplata, ako ovaj mjesec idete na put i znate da nećete toliko koristiti Netflix – naša aplikacija vam pomaže da to napravite u svega nekoliko klikova.

I tako svaki mjesec, za sve pretplate birate hoćete li kliknuti Block, Snooze ili Approve – bez rizika da će se ijedan servis naplatiti bez vašeg odobrenja.

Josipa: Inače, ti si jedan od najmlađih i najuspješnijih poduzetnika u Hrvatskoj, a tek su ti 22 godine. Kako je počela tvoja priča? Jesi li na početku zamišljao da ćeš danas biti tu gdje jesi?

Albert: Počeo sam s tom igraćom konzolom, i to sam pokrenuo s 18 godina, kada sam osnovao tvrtku. No moja karijera, odnosno ljubav prema elektronici počela je mnogo ranije. Sa 11 godina sam se krenuo baviti elektronikom i programiranjem, radio sam razne elektroničke uređaje. Krenulo je kao igrarija, kao hobi, nikad nisam zamišljao da će to biti nešto više, no s vremenom se počelo razvijati, počeo sam ići na sve više natjecanja i sajmova i onda sam u jednoj fazi napravio igraću konzolu i počeo sam je pokazivati ljudima. Svima je to bilo vrlo zanimljivo, ‘ajme ti si to sam napravio, to je jako fora’ i tu se stvorila ideja ajmo napraviti te neke setove i staviti ih na tržište. Sve je za ozbiljno krenulo 2017., kada sam napravio Kickstarter kampanju za MAKERbuino, a netom prije toga je u priču ušao Tomislav Car, vlasnik Infinuma, koji tu nastupio kao mentor i moj prvi investitor.

Ta kampanja je rasturila i napravili smo 100.00 dolara narudžbi naših uređaja. Bila je to definitivna validacija toga da postoji tržište za tako nešto i da ljudi žele kupovati te proizvode. To mi je bilo najbitnije jer sam sumnjao u svoju ideju, nisam znao je li ona stvarni biznis, žele li to ljudi stvarno i postoji li stvaran prostor za prodavanje.

I onda sam naposljetku odlučio odustati od fakulteta, posvetio se isključivo poduzetništvu. CircuitMess je u te 4 i pol godine postojanja narastao za 23 osobe, imat ćemo ove godine prvi put nadam se milijun eura prihoda.

Albert: Definitivno nisam jedini koji je u poslovni svijet ušao vrlo mlad, ti imaš slično iskustvo, prvi projekt ti je bio pametni medvjedić Teddy the Guradian. Kako danas gledaš na to?

Josipa: Sjajno – ima li smo priliku još na fakultetu pretvoriti znanje i ideju u realan fizički proizvod, certificirati ga i na kraju prodati Hasbrou. Uz sve to smo naučili kako voditi firmu, proputovali svijet i prikupili znanje i kapital za daljnje poslove korake.

Albert: Kada si prepoznala da imaš dobru poslovnu ideju?

Josipa: Za svoju prvu poslovnu ideju: na fakultetu, uz profesora i mentora Prof. dr. sc. Maria Spremića, sa 22 godine i uz njegovu potporu i malo hrabrosti smo krenuli na prve konferencije i tako prikupili validaciju i kontakte za dalje. Za Revuto, sva zasluga ide mome suosnivaču Vedranu Vukmanu.

Albert: Za mene je turning point bila naša Kickstarter kampanja, jer nam je služila kao izvor kapitala, ali ono puno bitnije, služila je kao validacija za to da moja poslovna ideja stvarno ima smisla i da drži vodu. Pogotovo kada sam vidio da nas podržavaju ljudi iz SAD-a, Velike Britanije, Njemačke… Podržavali su nas potpuni stranci koji su prepoznali potencijal u tom uređaju.

Josipa: Iako si danas uspješan u onome što radiš, vjerujem da na početku nije sve išlo glatko. Postoje li neke stvari koje bi drugačije napravio?

Albert: Sto posto da postoje stvari koje bih drugačije napravio. Svaki put kada me pitaju ovo pitanje, sjetim se kako sam na početku zaposlio 13 svojih prijatelja koji su mi pomagali pakirati i slagati uređaje i to je generalno bio veliki fail s moje strane jer tada nisam imao iskustva, nisam znao kako posložiti te ljude, nisam znao kako se nositi sa zapošljavanjem, menadžerstvom i takvim stvarima… I sve je to super funkcioniralo dok se nisu pojavili prvi problemi i onda sam shvatio da te nitko ovdje ne shvaća kao osobu koja je odgovorna i koja mora osigurati da se sve to posloži i isporuči. Druge greške najčešće su se ticale toga da nisam dovoljno delegirao stvari, sve sam htio sam napraviti i nisam pretjerano vjerovao drugima, niti sam vjerovao da drugi mogu to napraviti dobro kao ja. Htio sam raditi i prodaju i marketing i računovodstvo i onda se zapravo nisam imao vremena baviti stvarima u kojima sam stvarno dobar i koje mogu samo ja raditi. Trebalo mi je dugo vremena da stvorim odnos povjerenja s kolegama, ali i da nađem kolege kojima mogu vjerovati i koji su dobri u tome što rade.

Albert: Imaš li ti neku zanimljivu anegdotu koja se veže uz tvoje početke?

Josipa: Došli smo kao prvi tim iz Hrvatske ikad na CES u Las Vegas, najveći sajam elektronike na svijetu. Kolegica i ja smo imale 23 godine i to je bio moj prvi put da sam došla u Ameriku. Potpuno zbunjene ali uzbuđene smo po dolasku u hotel shvatile da nam mevjedić ne radi! Cijelu noć smo pokušavale napraviti update firmware-a a kolegica je čak lemila u hotelskoj sobi. Internet je bio loš pa smo na kraju išle u podrum kraj routera gdje je bila bolja konekcija. Pred zoru je sve proradilo ali mi nismo spavale nimalo i kompletno dezorijentirane smo u potpunom bunilu “odradile” prvi dan našeg najvećeg sajma. Dan danas imamo blackout i smijemo se tome.

Josipa: A kako danas izgleda jedan tvoj tipičan radni dan?

Albert: Tipičan radni dan je da se dignem prekasno zato jer noć prije uvijek volim tipkati i raditi do kasno. Svako jutro popijem kavu i jako puno kofeina unosim. Svaki dan se probudim, prvi obrok mi je 12, onda si roknem kavu i nakon toga dalje radim. I obično mi je taj prvi dio dana, do 15/16, bukiran sa sastancima, intervjuima, snimanjima, ali dominantno sastancima i u to vrijeme operativno vodim tvrtku, u smislu da rješavam sve aktualne poslovne izazove. Onda ponovno kava i nakon toga se mogu posvetiti tom kreativnom poslu i onda vrlo često u uredu ostanem do devet navečer. To je generalno moj izbor, jedino tako radim i ne smatram taj svoj posao u potpunosti radom, više igrom, to je nešto što meni dopušta da budem jako kreativan.

Josipa: Opis mog radnog dana bi najkraće rečeno bio – nikad isto! Dan izuzetno ovisi o fazi razvoja u kojoj smo, kao i vremenskoj zovi partnera s kojim radimo. Nekad se radi rano u zoru i gotovi smo do ranije, a puno češće do kasno iza ponoći. Unatoč tome neki mali rituali, poput kavice ujutro ili šetnje/tjelovježbe popodne ili navečer vrate balans.

Albert: Budući da nemamo klasičan posao, pa tako ni klasično radno vrijeme, kako promišljaš koncept pauze na poslu? Ako ju koristiš, kako ju najčešće provodiš?

Josipa: Svi koji me poznaju znaju koliko volim i uživam u ispijanju jutarnje kave, pa čak i na putovanje nosim sa sobom male vrećice Franck Creme. Slaba ili razrijeđena hotelska kava u sobi je nešto s čim ne želim niti riskirati (smijeh). Jutro je stvarno vrijeme za mene, a toliko volim kavu da ju znam popiti i kasno navečer – jednostavno ne mogu odoljeti.

Albert: Nikad nisam uspio skužiti ljude koji kuhaju kavu satima, tko ima vremena za to? S obzirom na naš tempo, mi definitivno nemamo vremena raditi duge kave i sjediti satima na pauzi, pa najčešće posežemo za nečim što će biti i ekspresno i ukusno, baš poput Franck Creme koja je toliko jednostavna za pripremu da je samo preliješ i nastavljaš dalje. Ja najčešće popijem kavu u 12 i onda još jednu oko 17, 18 sati – toliko je volim da bih mogao pretjerati, pa se pokušavam ograničiti na dvije dnevno (smijeh).

Josipa: Što radiš u svoje slobodno vrijeme, kako se opuštaš? Imaš li vremena za neke hobije?

Albert: Volim vježbanje, idem u teretanu, ljudi me tako ne percipiraju, ali volim fizičke aktivnosti, vollim vježbati upravo navečer, jer se ujutro ne mogu dići dovoljno rano i stalno imam sastanke, stalno se nešto događa. Navečer je dio dana kada se bavim fizičkom aktivnosti, najmanje obaveza i taj trening jako dobro utječe na moju motivaciju i energiju. Osim toga, družim se sa curom, imamo malog psa Archieja, volim sve što vole mladi (smijeh). Volim i igrice, ali ih baš nemam vremena igrati.Sjedim jako puno vremena za računalom i sve manje vremena se želim baviti digitalnim medijima, a više biti offline, u druženju s prijateljima. Hobi mi je i stalno sanjarenje o nekim novim projektima i uređajima koje možemo napraviti.

Josipa: Za mene su to fizička aktivnost, putovanja i generalno nova iskustva. Pošto nema toliko putovanja zadnjih 18 mjeseci, kazališta su svakako poslastica i nerijetko sjajna iskustva. Naš HNK u Zagrebu kao i ZeKaEm imaju sjajan repertoar i iz godine u godinu me ostave u pozitivnom šoku. Autori poput Tene Štivičić i Mate Matišića su mi omiljeni, a uz Lea Mujića sam se zaljubila u balet.

Albert: Što bi danas rekla da je tvoj najveći uspjeh?

Josipa: Uspjeh i njegova definicija su vrlo individualni. Što imam više iskustva vjerujem da su često i naizgled “mali” ljudi među nama oni najhrabriji i najuspješniji. Ali, raditi uz pametne i sjajne ljude poput mojih suosnivača Vedrana Vukmana i Marka Rukonića kao i cijeli naš tim je veliki uspjeh koji me svaki dan iznova razveseli. Sva postignuća koja imamo su šlag na tortu.

Albert: Za mene je uspjeh to što sam krenuo u svoj biznis i odlučio se upustiti u poduzetništvo bez obzira što su mi svi savjetovali da to ne napravim. Dolazim iz Karlovca i to je relativno mala sredina. Poduzetnišvo nije popularno u Hrvatskoj općenito, a kamoli u Karlovcu. Tamo su ljudi bili prilično skeptični, nisu vjerovali da sam ozbiljan i da ću uspjeti u tome, mislili su da je to faza, mladenački hir. ipak sam imao svega 18 godina…

Josipa: Što bi savjetovao nekome tko danas želi pokrenuti svoj start up, baciti se u poduzetničke vode? 

Albert: Poduzetništvo nije za svaku osobu, trebaš imati set očekivanja i tolerancije kako bi to moglo funkcionirati, ali moj savjet je definitivno pričati što više s ljudima koji tako nešto rade i da traže savjete od ljudi koji su već bili u toj poziciji. Nikad nije bio bolji trenutak za pokrenuti biznis nego sada. Kao civilizacija, imamo više prilika nego ikad i jako je dobro vrijeme za pokrenuti start-up ili bilo kakav biznis. Možda hoće uspjeti, možda neće uspjeti, ali će biti jako bitno životno iskustvo koje će ih razviti kao osobe.

Josipa: Ja ću samo zaključiti – savršen trenutak ne postoji, ali sreća uvijek prati hrabre!

Foto: Sanja Jagatić

0