Razgovarali smo s timom koji pripovijeda najzanimljivije priče i oblikuje najljepše muzeje u Hrvatskoj

Razgovarali smo s timom koji pripovijeda najzanimljivije priče i oblikuje najljepše muzeje u Hrvatskoj

Dragana Lucija Ratković Aydemir, Iva Klarić Vujović, Mirna Draženović, Mateja Kuka i Melita Trbušić

Danas više nego ikad kultura pomiče granice u prezentaciji. Kako u filmu, kazalištu i glazbi tako i u muzejima i sličnim kulturnim ustanovama. Iza nas su dani kad su fascinantni antikviteti ili priče svjetski poznatih umjetnika, autora i inovatora bili dovoljni da bi nas oduševili i ponukali na još jedan posjet. Kako i u drugim sferama, tako i u ovoj sve više težimo vizualno atraktivnim muzejskim postava i prostorima. Korak sa svjetski poznatim muzejima koji su to davno prepoznali prati i Hrvatska. Razgovarali smo s ekipom Muze, iza koje stoje osnivačica Dragana Lucija Ratković Aydemir, Iva Klarić Vujović, Mirna Draženović, Mateja Kuka i Melita Trbušić. Jedinstveni je to tim koji na originalan način prezentira baštinske vrijednosti u muzejima i raznim kulturnim projektima.

Ove godine Muze slave 15 godina stvaranja, a mi smo zavirili u njihove najpopularnije projekte među kojima su neki upisani na prestižne UNESCO-ove liste, osvojili ključne nagrade u industriji ili su se natjecali za titulu najboljih muzeja godine.

Kuća o batani / Casa della batana

Jedan od projekata koji ove kreativke ističu kao prvijenac i “projekt Muza prije Muza” je genijalna Kuća o batani u Rovinju na kojem je utemeljiteljica Dragana Lucija Ratković Aydemir počela raditi još 2003. godine. Nakon otvaranja Muze su čak sedam godina radile na samom programu Kuće o batani koja je prvi aktivni ekomuzej u Hrvatskoj.

“Ovaj muzej zajednice razvijao se s idejom da se lokalni ljudi okupljaju slaveći materijalnu i nematerijalnu baštinu malene drvene brodice batane koja je prehranila generacije Rovinjaca, a poslije postala neizostavnim simbolom identiteta ovoga grada. Jezgra je Kuća o batani / Casa della batana (2004.) sa stalnom izložbom, suvenirnicom, priručnom knjižnicom i medijatekom, te malim prostorom za radionice i povremene izložbe. Uskoro se ispred batanine kuće tijekom ljeta aktivirao mali batanin škver gdje se gradila nova ili popravljala stara batana jer očuvanje umijeća izgradnje batane je ključ njezina opstanka i jedan od glavnih ciljeva ekomuzeja”, otkrila nam je Dragana Lucija.

Kuća o batani tako je oživjela cijelu baštinu batane u Rovinju: “uskoro se organizirala Rovinjska regata tradicionalnih brodica koja želi očuvati umijeće jedrenja batanom, zatim se otvara rovinjski Spacio mjesto slavljenja žive rovinjske ribarske tradicije, gdje se spravljaju jela iz batanine kuharice i pjevaju rovinjske bitinade, njeguje staro-rovinjski govor, jedan s liste jezika koji na žalost odumiru.” Uz sve to, UNESCO je Ekomuzej o batani uvrstio na listu dobrih primjera u očuvanju nematerijalne baštine svijeta.

Ivanina kuća bajke

Posebno nam je za oko zapela prekrasna Ivanina kuća bajke na koju su Muze posebno ponosne jer je, kako komentira Dragana Lucija, prije pandemije “ovaj mali biser (s tek nešto manje od 200 m2) bio dobrim dijelom samoodrživ jer ga je posjećivalo preko 30.000 posjetitelja godišnje.”

Inspiraciju iza kuće pronašle su upravo u djelima kultne književnice: “U bajkama Ivane Brlić Mažuranić, rođene Ogulinke, prepoznale smo onu zlatnu nit za pričati priču o ovom predivnom gradiću s utvrđenim frankopanskim gradom ponad Đulinog ponora. Tako je začeta ideja o Ivaninoj kući bajke, centru za posjetitelje koji poziva sve nas, velike i male, uvodeći nas u svijet bajki, široko rasprostranjene književne vrste.”

U tome su im se pridružili dizajneri Vanja Cuclić i Vladimir Končar. Ivanina kuća bajke još uvijek je “jedini neformalni dječji muzej” u koji su bile potpuno samouvjerene: “Mi u uspjeh od samih početaka nismo niti sumnjale jer smo znale da će se u muzej zaljubiti mnogi poput nas i to još kada je postojao tek u našoj mašti”; dodaje Dragana Lucija. Iz Muzine muzeološke koncepcije niknula je i središnja multimedijalna izložba u kojoj se nalaze ‘Čarobna šuma’, ‘ Začarani hodnici’, ‘Čarobno zrcalo’, ‘Ognjište, ‘ Tajanstvena odaja’ i ‘Bajkovita biblioteka.’ 

Kulturna ruta „Putovima Frankopana“

No, osim samih muzeja, ekipa Muze ističe se i oživljavanjem i brendiranjem čitavih zavičajnih krajeva u Hrvatskoj. Kako su sudjelovali u brendiranju Ogulina koja zavičaja bajke, tako su se u Primorsko-goranskoj županiji uhvatile prekrasnog projekta odnosno kulturne rute ‘Putovima Frankopana.’ Što se sve tamo skriva otkrila nam je u detalje Iva.

“Cilj je bio povezati lokalitete arhitektonske baštine koju su Frankopani gradili stoljećima, mahom utvrda, dvoraca i samostana, obnoviti ih i oživiti na način da postanu žarišta okupljanja lokalnih zajednica i privlačna odredišta za posjetitelje. Za kulturnu smo rutu izradile opsežan interpretacijski plan na temelju kojega su nastali i muzeološki programi stalnih postava u Posjetiteljskom centru u Kraljevici i u sedam interpretacijskih centara, u: Krku, Bribiru, Bakru, Trsatu, Grobniku, Brodu na Kupi i Čabru.”

Interesantno su Muze povezale frankopansku baštinu s relevantnim temama današnjice pa je, primjerice, poruka centra u Bribiru tradicija zaštite ljudskih prava.

“Ovdje smo ponovno surađivali sa sjajnim kreativnim timom: arhitektonskim dvojcem Penezić i Rogina zaduženim za scenografiju likovnih postava te dizajnerskim studijom Filburg koji je osmislio vizualni identitet rute i svih stalnih postava u centrima. Centar za posjetitelje u Kraljevici je već par godina otvoren, dok se otvorenje interpretacijskih centara planira u 2021. godini. To ne znači da rutu već sada ne možete posjetiti jer je označena signalizacijom, interpretacijskim oznakama“, ispričala nam je Iva i otkrila da je moguće preuzeti i interaktivnu aplikaciju za obilazak!

Parkovi Hrvatske i Podzemni grad Paklenice

Otkrile su nam kako je jedan od najopsežnijih projekata kojim su ikad upravljale projekt ‘Parkovi Hrvatske.’ Surađivale su s nizom kreativnih studija i grafičkih dizajnera na velikom programu integracije hrvatskih zaštićenih područja u europsku mrežu Natura 2000.

“I za kraj najveći i najopsežniji projekt kojim su ikada do sada upravljale Muze. Nakon što smo sjajno pripremljenom natječajnom dokumentacijom dobili na međunarodnom natječaju zajedno sa našim partnerima – studijima Clinica i Revolucija, te grafičkim dizajnerima Vanjom Cuculićem kojega kasnije mijenja tandem Šesnić i Turković, i dizajnerom svjetla Igorom Pauškom, započeli smo za današnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike razvoj projektne dokumentacije za 30 investicija u području interpretacije prirode u sklopu velikog projekta integracije hrvatskih zaštićenih područja u europsku mrežu natura 2000”, otkrila nam je Mirna.

“Na sreću, sam proces iako je bio izrazito naporan zbog stisnutih rokova i raštrkanosti naših zaštićenih područja, za sve je nas bio izrazito kreativno nabijen i možemo reći za sebe da smo kroz ovaj proces stasale i kao zrele muzeologinje, interpretatorice baštine i projektne menadžerice”, dodala je.

Jedan je od najintrigantnijih projekata svakako Podzemni park Paklenice koji jedva čekamo posjetiti.

“Posjetiteljski centar smješten je u tunelima izgrađenim još za Tita, zamišljen je kao mjesto gdje Velebit govori o sebi i svojim ljudima iz svoje najdublje nutrine. Sadržaja ovdje ima na pretek i do sada su realizirani Mala škola penjanja s interaktivnim penjačkim poligonima i izlošcima, multifunkcionalna dvorana, suvenirnica, caffe bar te stalna izložba o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja.”

Fascinirala nas je i priča iza cijele ideje koja je Muze inspirirala za ovaj projekt.

“Htjele smo ispričati priču o Dragutinu Brahmu. U svom kratkom i ispunjenom životu bavio se svime i svačime: glazbom, slikarstvom, pjesništvom, planinarstvom, alpinizmom i svojim zanatom, soboslikarstvom, a njegov ga rodni grad slavi po jednoj od najljepših pjesama ikada: Moj Zagreb, tak imam te rad! Imao je samo 29 godina kad je poginuo penjući se na Anića kuk, 27. lipnja 1938. Upravo taj tragični događaj osvijestio je potrebu za osnivanjem HGSS-a. Zadarska stanica HGSS-a 2014. godine otkupila je Brahmovu zbirku koja sadrži njegove zapise, pjesme i foto albume. Odabrane pjesme i dnevničke zapise ove zbirke dale smo digitalizirati, transkribirati i prevesti na engleski jezik i uz njegov slavni cepin izložile na stalnoj izložbi”, ispričala nam je Mirna.

Prekrasna kuća Antuna Gustava Matoša kao pouka

Iza Muza je niz projekata, ali ne kriju da su neki morali stati bez obzira na njihovu vjeru u projekt. Jedan nam je takav slučaj rodna kuća Antuna Gustava Matoša koji nam je prokomentirala osnivačica Dragana Lucija.

“Angažiralo nas je Društvo A.G. Matoša iz Tovarnika u kojem je okupljena šačica lokalnih entuzijasta, ali i značajnih podupiratelja iz svijeta kulture i znanosti iz cijele zemlje, od kojih je zasigurno najpoznatiji bio pokojni Dragutin Tadijanović”, priča nam.

Muze su osmislile interaktivnu izložbu u Matoševoj rodnoj kući koja bi nam pričala o Srijemu, dolasku Matoševe obitelji u taj kraj pa životom i opusom kultnog autora.

“Zajedno s našim suradnicima Vanjom Cuculićem i Vladimirom Končarom, dizajnerskim tandemom iz naših prvih plodnih godina djelovanja, priču o Matoševom životu ispričali smo poput putovanja željeznicom, koja i danas prolazi Tovarnikom. S perona, na kojem su vlak čekali i brojni Matoševi duhovni suputnici poput Bauedlairea ili Edgar Allan Poea, dočekuje nas vlak s kupeima i imenom gradova koji su obilježili njegov život: Zagreb, Paris, Beograd, a na samom je završetku putovanja konačna destinacija – bolnička soba, mjesto njegove fizičke smrti.

“Nikada nam neće biti jasno kako su naša kultura i naše društvo dozvolili neslavnu završnicu ovog projekta iako je kuća javnim sredstvima obnovljena i knjižnica uz nju izgrađena, ali već 11 godina zjape prazne. Žalosne smo što nema pravih lidera s vizijom koji bi dali podršku entuzijastima s početka ove priče i omogućili Matošu da se na najbolji mogući način vrati u svoj rodni kraj.”

Nažalost, genijalni projekt stao je i danas prostori zjape prazni, ali takva priča ove kreativne ekipe, koja nastavlja bogatiti kulturu Hrvatske, može samo biti važna poruka cijeloj industriji: “Sve što smo dosad radile, što radimo i što ćemo raditi za nas je uvijek emotivno obojeno, jer baština je bez osjećaja nezamisliva. Nadamo se da ćete se s nama složiti.”

Foto: Dalibor Talajić, Domagoj Blažević, Arhive Muze, Studio Cuculić Render, Damir Fabijanić, NP Paklenica

Učitati još
Zatvori