Berlin kroz objektiv Karle Čurin otkriva grad koji nadmašuje očekivanja i razbija stereotipe. Dok mnogi zamišljaju uličnu umjetnost okruženu zapuštenim zgradama i nesnosnim mirisima, Karlino iskustvo pokazuje potpuno drugačiju stranu, grad koji je neuredno uredan.
Njezin foto dnevnik otkriva karakter Berlina kao osobe: umjetnički multitalentiran, buntovan ali šarmantan, samopouzdan i neopterećen dokazivanjem. Svako od ovih mjesta nosi svoju priču i specifičnu energiju, koja zajedno čini Berlin, kako smo istaknuli u naslovu, sirovim, neukroćenim i jednostavno kul.
- Ima li u Berlinu nešto što je potpuno suprotno tvojoj ideji o njemu prije nego što si otišla?
Znala sam da je Berlin prepun grafita i naljepnica pa sam isplanirala istraživanje tih dijelova grada. U drugim gradovima su većinom takva mjesta pomalo zapuštena, s ne baš ugodnim mirisima i sa smećem pa sam očekivala sličnu situaciju ovdje, možda čak izraženiju. Međutim, dočekalo me upravo suprotno. Grad je neuredno uredan, čist, sve to skupa ima neki smisao i estetiku te nema onih ružnih, uvredljivih natpisa.
- Kad bi Berlin bio osoba, kakav bi bio njegov karakter? Kako ga zamišljaš?
Jedan njemački političar je jednom izjavio da je Berlin siromašan, ali seksi – upravo tako zamišljam Berlin kao osobu. Multimedijski je umjetnik. Crtao bi grafite na zidovima, a sa sobom bi uvijek imao malu bilježnicu u kojoj bi skicirao dok pije specialty kavu to-go u nekom parku punom zelenila. Vjerojatno ima i slušalice, ali one over-ear sluške, nikako airpods. Pomalo je buntovan, ima jasne stavove, ali otvorenog je uma. Šarmantan je i pametan. Filozofirao bi satima o smislu života, lutao gradom i pronalazio ljepotu u napuštenim zgradama. Jednostavno je kul i neopterećen, bez truda da to bude. Pun je kontrasta između svog izgleda (neutralne boje) i onoga što stvara (šareni kaos).
- Kako bi opisala energiju grada u jednoj riječi. I zašto baš u njoj?
Samopouzdanje. Berlin je neukroćen i sirov, dijelom zbog svoje slojevite, teške povijesti, dijelom zbog kulture i umjetnosti koje su izrasle iz nje. Tako ga je lako voljeti, njegove ulice nisu savršene ni fensi, ali su pune života. Ne srami se prošlosti, ne pokušava je izbrisati, nego je prihvaća kao dio identiteta. To samopouzdanje se vidi i u ljudima. Točno znaju tko su, ne trude se biti posebni i nemaju potrebu dokazivati se.
To se vidi u njihovom držanju i izgledu. Ne mislim na to da se odijevaju na način da imaju lude i šarene outfite, upravo suprotno, nose obične, udobne odjevne komade poput sive hudice, crnog kožnog kaputa i izblijedjelih širokih traperica. Taj minimalizam tako dobro furaju, s nevjerojatnim stavom. Tamo moda i kultura nisu trendovi, već stavovi i to mi se jako sviđa kod Berlina.
- Jesi li primijetila neki “nevidljivi kod ponašanja” među stanovnicima, nešto što Berlin čini Berlinom?
Stekla sam dojam da u Berlinu možeš biti tko god želiš ii nitko te zbog toga neće osuđivati. Dok god ne smetaš drugima, imaš svoj prostor, ritam i mir. Ljudi su navikli na različitost, pa nema onih osuđujućih pogleda ni komentara. Nitko ne glumi, ne forsira, sve je nekako prirodno. Zanimljivo mi je bilo i vidjeti natpise u kafićima tijekom vikenda: No laptops on weekends.
Karla nam je spremno otkrila i mjesta u Berlinu koja nisu u vodiču, a koje bi nam spremno preporučila:
Holzmarkt 25 je onaj alternativni Berlin uz rijeku Spree gdje lokalci dođu na afterwork druženje i chillanje. Nekoliko je štandova s hranom i cugom, a pored je most-pruga za vlak. Tamo je i popularni tehno klub, kao i kazalište. Koliko je kul – pokazuje to što imaju neke metalne kreacije u konkretnim oblicima, a kao primjer ću navesti metalnog čovječuljka koji stoji na krovu štanda s pizzom, a koji svako malo pušta vatru. Odličan trik za privući goste.
Park Gleisdreieck je mirnije mjesto gdje se okupljaju svi – od mladih preko obitelji do starijih. Nalazi se na području bivšeg želježničkog čvorišta, a dizajn samog parka je nastao u suradnji s lokalnim stanovnicima. Savršeno mjesto za kavu ili gelato na popodnevnom jesenskom suncu dok ispred vas djeca igraju košarku ili dvoje ljudi vježba hodati po špagi. U blizini je i Hall of Fame, legalni zid za grafite, gdje svatko može nacrtati nešto svoje sa svojim sprejom kupljenim u nekom od graffiti shopova (naravno, uz poštivanje pravila da se ne crta preko tuđih radova). Duž parka su i staze za trkače, skejtere i bicikliste.
Mislim da ni Muzej ulične umjetnosti ne bi bio baš u vodiču, a njega svakako preporučujem svim fanovima ulične umjetnosti i fotografije (tamo je knjižnica “Martha Cooper”, poznata američka street fotografkinja), a wc im je genijalan! Nevjerojatno je pun naljepnica i grafita, ali čist i mirišljav! Mislim da su samo toalet papir i unutrašnjost sanitarije bijeli.
Haus Schwarzenberg je prolaz nedaleko od glavnog trga Alexanderplatza. Pun je street art radova i jedan od najdražih mi mjesta u gradu. Tamo su i bar, dućan, malo umjetničko kino… općenito je prezanimljiva galerija na otvorenom.
A nedjeljom svakako treba otići obavezno na RAW market. To je najkul buvljak u gradu, s barovima, skejt parkom, open-air koncertnim prostorima i muralima na svakom koraku. Tamo se nalazi najpopularniji teledisko, najmanji disko na svijetu. Ubaciš 2 eura, odabereš pjesmu i plešeš unutra. Na marketu ima i nekoliko retro foto kabina koje su u Berlinu jako popularne. Naravno, Berlin nije samo ulična umjetnost. Povijest, posebno ona s zapadne strane grada, jednako je važna. I da, noćni život im je bogat, klubovi su vikendom puni i pleše se na kvadrat. Preporučila bih liker od mente, popularno piće na klupskoj sceni.
Nešto što sam morala guglati jer ove zanimljivosti nema uopće u vodičima – njihov semafor koji me osvojio! Umjesto običnih krugova, prikazuje crvenog čovječuljka koji stoji i zelenog koji hoda, tzv. Ampelmann. Osmislio ga je prometni psiholog kako bi semaforima dao osobnost i učinio ih simpatičnijima kako bi se ljudi odgovornije ponašali u prometu. Danas je Ampelmann jedan od najpoznatijih simbola Berlina. I kako ne voljeti Berlin?
Foto: Karla Čurin
