Pjesnikinja Maja Klarić kreće na put u svom Bookmobilu, prvoj putujućoj knjižari u Hrvatskoj koju ne možete promašiti
Ako na cesti diljem Hrvatske uskoro ugledate simpatični retro kombi s natpisom ‘Bookmobil’, znat ćete da putopjesnikinja Maja Klarić tih dana organizira književni event baš u vašem mjestu. U jeku pandemije, kad se mnogima od nas činilo da je svijet sasvim stao, naša se autorica i obožavateljica putovanja primila alata i ostvarenja starog sna.
‘Bookmobil’, putujuća knjižara’, uskoro i službeno kreće na putovanje po Hrvatskoj, a njegova vlasnica otkrila nam je kako je nastajao korak po korak, ali i što očekivati od jedinog ovakvog projekta u Hrvatskoj.
- Bookmobil je skroz otkačena, pomalo retro i jako originalna ideja koja još nije zarazila Hrvatsku pa ni regiju. Kako ti je sinuo taj projekt?
Istina je da je Hrvatska tek sad dobila svoj prvi bookmobil, ali u stranim zemljama kruži određen broj takvih vozila koja nude posudbu, razmjenu ili kupovinu knjiga. Putujući po Europi prije petnaestak godina naletjela sam na letak na kojem je stajala jedna jedina fotka i natpis LIBRERIA AMBULANTE. Ubacila sam ga u svoj putnički dnevnik pomislivši: To je točno ono što bih voljela imati jednog dana! Putujuću knjižnicu koja bi spojila moje najveće strasti, pisanje i putovanja. Prošle godine, kad sam se vratila s umjetničke rezidencije u Brazilu, bila sam puna motivacije. I onda sam se sjetila tog letka i fotografije koju sam snimila na jednom drugom putovanju – fotografije s mojom sestrom ispred starog VW kombija na koji smo naišle kampirajući po Istri. Nakon nekoliko mjeseci, u Rijeci sam pronašla ono što mi je odgovaralo – polovni VW Caravelle. No, trebalo ga je iz temelja preurediti, pretvoriti ga u prostor u kojem ću moći spavati, pred kojim ću organizirati zbivanja.
- Iako su rijetki, znamo da na našim prostorima ipak postoje tzv. bibliobusevi. Po čemu će se tvoj Bookmobil razlikovati od njih? Što će se zapravo dogoditi kad Bookmobil stane u nekom gradu?
Bookmobil se od postojećih bibliobuseva u Hrvatskoj razlikuje po tome što je on svojevrsni mobilni književni teatar, kulisa događanja, on je mjesto ispred kojeg i oko kojeg će se organizirati zbivanja, druženja, čitat će se poezija, organizirati književne večeri. U tom smislu ide korak dalje od Bibliobusa kojem je namjera da se knjige posude – u Bookmobilu ću prodavati knjige u izdanju svoje udruge Fotopoetika i tako financirati njegova putovanja. Ono što pak imaju zajedničko jest da omogućuju dostupnost knjiga i književnih sadržaja u manjim i zabačenijim sredinama. Zasad imam nekoliko ideja na pameti…Jedna mogućnost je organiziranje književnih večeri i čitanja poezije. Parkirala bih u nekom mjestu i tu organizirala književno druženje, predstavila svoje knjige ili knjige pisaca koji gostuju pred Bookmobilom. Zatim organiziranje radionica pisanja. Okušala sam se u tome tijekom karantene kad sam vodila online radionicu pisanja poezije i uživala sam u svakom trenutku. Bit će tu i programa za djecu, u dogovoru s vrtićima i školama, a i Kava s piscem pred Bookmobilom – druženje 1 na 1 u kojem posjetitelj može saznati sve što ga zanima o pisanju.
- Kako je izgledala cijela transformacija kombija u malu putujuću knjižaru? Jesi li sama osmislila dizajn i vizualni aspekt kombija? Možeš li nam malo opisati taj kreativno-radni proces ?
Kad sam se sredinom ožujka ove godine vratila u Hrvatsku iz Grčke, gdje sam boravila na književnoj rezidenciji Odisejevo utočište u Larissi, taman je bila započela pandemija. Pri povratku sam morala provesti dva tjedna u samoizolaciji, a nakon toga još mjesec dana u Istri jer nisam imala propusnice. To me prisililo da zasučem rukave. Nisam mogla posjetiti nikoga tko bi mi pomogao oko preliminarnih radova na kombiju – limara, automehaničara, nekog stručnog.…. A onda sam shvatila da se i ja mogu, barem malčice, kužiti u aute. Zadala sam si zadatak da svakoga dana napravim na njemu barem nešto, neku sitnicu. Malo pomalo, sve sam iz njega izvadila, stavila nove bočne plohe, novi strop, klupicu, krevet, police. Vizualni aspekt sam sama osmislila, dijelom na temelju onoga što sam oduvijek sanjala da će moj kombi imati, a dijelom na temelju osjećaja – pila bih kavu pred kućom, gledala ga i mislila: hmm, a u koju boju da promijenim strop? Kakav natpis vani da nalijepim?
Neki su mi ljudi ipak uskakali i na tome sam im zahvalna. Goran mi je izrezivao sve plohe dok se ja još nisam usudila uzeti pilu u ruke, a neprocjenjiva je i njegova moralna podrška i kreativnost u osmišljavanju budućih sadržaja koje ću nuditi, dao mi je puno dobrih ideja po pitanju programa za koje se nadam da ću ih ostvariti! Puno su mi pomogli Mario i Miranda Juras iz Bilica, poznati i kao Lulas Art. Ostavila sam im kombi na neko vrijeme i dala da se poigraju njime onako kako to oni inače znaju. Mjesec dana poslije, Bookmobil je bio spreman da krene na put.
- Ipak, znamo da književnost još uvijek kaska za npr. kinom na otvorenom i koncertima na našim prostorima. Kakav interes očekuješ i možeš li nam otkriti barem prva mjesta na svojoj ruti?
Upravo zbog nedostatka književnih sadržaja na otvorenom sa svojim sam partnerom Goranom Blaževićem prije deset godina pokrenula pjesnički susret Šumski pjesnici. Želja nam je bila da se ljudi vrate u prirodu i da ih poezija na to potakne. Reakcije su od početka bile odlične. Rekla bih da i za Bookmobil očekujem dovoljan interes, nije mi bitna kvantiteta posjetitelja već otvorenost i volja da sudjeluju. Najdraže bi mi bilo kad bi došli ljudi koji rijetko čitaju pa se onda zainteresiraju za to, da dođu djeca, da posjećujem mala sela u kojima ne postoje knjižnice. Želja mi je da pisana riječ dođe u male zakutke zemlje i da pošalje poruku da književnost, osobito poezija, nije naporna školska lektira, već oblik komunikacije sa svijetom, sa sobom i s drugima te da se može predstaviti na svakojake kreativne načine.
Svoje putovanje Bookmobil započinje u Istri u Grožnjanu 21. kolovoza u 17 sati, zatim kreće u unutrašnjost, prema Zaboku, gdje ću 26.8. gostovati u programu pod nazivom „Književnost u Zelenoj. “Putopisac Juraj Bubalo i ja predstavit ćemo svoja putovanja Istokom i knjige koje o njima govore… Nakon toga idem u Đakovo na „Arla Fest“ gdje ću također predstaviti Bookmobil kao pokretnu knjižaru i održati predavanje o Japanu i radionicu pisanja. Turneja će se nastaviti i poslije, a osobito tijekom Mjeseca hrvatske knjige pa pozivam knjižnice koje bi voljele organizirati gostovanje da se slobodno jave!
Znamo mnogo putopisaca, ali ne i tako puno putopjesnika. Bila si na zaista nevjerojatnim putovanjima, tu je čak i Japan s 1000 prohodanih kilometara. Zašto poezija i putovanja idu tako dobro zajedno i zašto ti možda više leži taj oblik nego klasični eseji s putovanja?
Poezija mi „leži“ iz jednostavnog razloga što sam u duši pjesnikinja, pozivom, profesionalno, uzduž i poprijeko. Nisam rođena prozaistica, nemam strpljenja za pisanje romana, nemam iskustva u pisanju drama… Sve oko sebe doživljavam kao poeziju ili kao materijal od kojeg bi ona mogla nastati. A putovanja, ona su mi druga najveća strast. Obožavam putovati jer sam znatiželjna, zanimaju me nova mjesta, ljudi, njihove navike, jezici koje govore, ali i zato što volim istraživati sebe po tim zemljama, vidjeti gdje se mogu snaći, a gdje ne. Zato poezija o putovanjima nije nikad „samo“ o putovanjima, ona je uvijek i o putniku koji se tu zatekao.
Obožavam putovati i jer prezirem rutinu, kad god se nešto predugo ponavlja u meni se javlja nemir, moram to hitno barem malo izmijeniti. Ima rutine i u putovanjima, ali to je nešto drugo. Rutina primjerice u tim višetjednim pješačenjima, niz Camino ili po Japanu. Svaki dan ustaješ u isto vrijeme, doručkuješ, pakiraš stvari, hodaš-hodaš-hodaš, staneš, raspakiraš se, večeraš, spavaš i onda opet ispočetka, iz dana u dan, i tako do tisuću kilometara udaljenog cilja. I to je svojevrsna rutina, ali ono što se događa u tim kilometrima između toliko je bogato detaljima i mijenja me, da je uopće ne doživljavam kao takvu. Na kraju takvoga dana, iako sam radila sve isto kao i prethodnog, ja sam neka druga ja.
- Koje te mjesto koje si posjetila najviše inspiriralo za pisanje i uvijek bi mu se vratila? Što te generalno inspirira za pisanje?
Iran. Otkako sam ga posjetila prije godinu i pol dana imam uvijek spreman odgovor na to pitanje. Ima nešto u toj zemlji što me potpuno osvojilo. Na prvu loptu, to je činjenica da obožavaju i poštuju svoje pjesnike, Rumija, Hafiza, da je poezija na svakom koraku, utkana u tkivo grada, ljudi. Ali isto tako, ta zemlja kao da je ostavila dva-tri prazna reda da i ja nešto nadopišem, kud god bih krenula, ona bi načela neku temu, ispisala stih ili dva, i ostalo ostavila meni, mojoj mašti na volju. Zato me toliko oduševila, jer je istovremeno prebogata sadržajima, estetski veoma privlačna, a opet – pustinjska, nedorečena, prazan list papira meni ponuđen.
Inspiriraju me krajolici, priroda, više od ičega, sklad u njoj, život u njoj, njezina pravila, zakoni, bića i biljke. Inspiriraju me emocije koje dolaze kao plima – neki trenutak kada osjetim nešto za što znam da i mnogi drugi osjećaju, gledam po čemu je moj, a po čemu svačiji.
- Kako će izgledati naredni mjeseci uz Bookmobil, ali imaš li i nove planove koje zemlje posjetiti, kako putovati i doživljavati u novim okolnostima?
Naredni mjeseci uz Bookmobil bit će itekako živahni. Još nisam do kraja definirala program, a mislim da to neću ni učiniti. U hodu ću objavljivati lokacije i programe. Ostajem i dalje otvorena za sve pozive i prijedloge suradnje. Dosad se javilo mnogo ljudi koje sad upisujem u raspored – škole pozivaju bookmobil u svoja dvorišta da organiziramo neki program s učenicima, teatri i udruge koje već imaju neke programe u pripremi žele ih upotpuniti gostovanjem bookmobila…
Što se tiče novih zemalja, o njima zasad ne razmišljam. Teško je u ovim okolnostima uopće raditi ikakve planove o odlascima u daleke zemlje, ali to me, iskreno, sad i ne zanima. Upravo sam si sredila novi omiljeni prostor za boravak i putovanja, i to mi je i više nego dovoljno!
Foto: Maja Klarić
