Danas vam predstavljamo našeg novog kolumnistu – pisca, dramaturga, novinara i publicistu, Srđana Sandića koji je široj publici možda najpoznatiji po svojim britkim, elokventnim i iznimno zanimljivim intervjuima s istaknutim ličnostima iz kulture i svih umjetnosti.
Pitali smo ga par pitanja o njegovom poslu i radu, evo što nam je odgovorio…
1. Da se ne baviš svojim poslom, što bi radio?
Bavio bih se plesom hahaha, nadam se! Zato što obožavam plesati… stalno mi se pleše, moja kuhinja je moj plesni podij. Svaki put kada se osjećam anksiozno, umorno ili nesretno ples me oporavlja, stavlja u neko dobro stanje.
2. Radiš mnogo diskurzivnih programa, od Čitanja kazališta u ZKM-u do Cruisinga sa Srđanom Sandićem u MAMa-i, što te toliko privlači dijaloškoj formi?
Čini mi se da je dijalog uvijek prijedlog, ljudi se uglavnom ne izmjenjuju, već žive u svojim monološkim strukturama. Jedini način da se nadiđe ova toksična i narcistička kultura u kojoj živimo jest dijalog.
3. Kada ne razgovaraš s ljudima, pišeš…. Pišeš li trenutno nešto i što?
Trenutno radim na svom prvom romanu. Dosta se mučim s onim što želim iskomunicirati i s onim što zapravo komuniciram u romanu. Trenutno pokušavam uspostaviti most. Osim romana, pripremam svoju pjesničku zbirku, trenutno razabirem između materijala koji se nakupljao devet godina…
4. Kao svojevrsni kroničar vremena i kulture u kojoj živiš, možeš li izdvojiti značajan umjetnički ili kulturni događaj koji je obilježio posljednje godine?
S jedne strane imamo jedan antiintelektualan i antikulturan projekt koji se zove devastacija kritike, to je fenomen kojem još ne znamo posljedice i jako je toksičan po društvo kao takvo. Pozitivni primjeri su predstave Olivera Frljića i Bobe Jelčića kao i briljantan roman Lisice Dubravke Ugrešić.
5. Što od tebe na Journalu možemo očekivati?
Nadam se atipične, duhovite, korisne i pametne razgovore te sugovornike.
Foto: Marija Laća
