Šest godina nakon našeg prvog razgovora, z++ više nije samo dobar dečko hrvatske trap muzike, već izvođač sa prepoznatljivim rukopisom, glazbenik i producent koji je kroz tri albuma, 18++, Zauvijek i Underground pop, izgradio autentičan zvuk i evoluirao u jednom sasvim svom smjeru. U tom periodu njegov zvuk sazrijeva, mijenja oblike i sve više izmiče žanrovskim okvirima.
Povod za razgovor bio je njegov prvi nastup u Sremskoj Mitrovici, 16. kolovoza na Art Front festivalu, ali smo se dotaknuli i svega što se događalo između: od ljubavnih tekstova i AI eksperimenata, do Porina koji je završio kod roditelja, na polici pored televizora.
Z++
Underground pop
J _ 01 Tvoj posljednji album donosi primjetnu promjenu u zvuku. Kako bi ti sam opisao tu transformaciju? Što te je inspiriralo da zakoračiš u tom smjeru?
Underground pop je najrazigraniji, najnepredvidiviji od mojih dosadašnjih albuma i na njemu sam najviše istraživao. U vremenu kada sam radio na njemu, trap zvuk mi nije davao zadovoljavajuće rezultate pa sam šarao okolo dok nisam napravio nešto što mi se sviđa.
J _ 02 Koliko ti je važno da svaki projekt zvuči drugačije od prethodnog?
Nakon nekog vremena ponavljanje istih ili sličnih stvari prestane biti kreativno, a samim time i zabavno. Meni je jako važno da mi bude zabavno dok radim muziku i da mi bude ugodna za slušati pa onda postoji i šansa da se ta energija prenese i na slušatelja. Takođe, mišljenja sam da ako nešto radiš na silu samo zato što misliš da će postati hit ili se svidjeti publici; na krivom si putu.
J _ 03 Obradio si pjesmu Crno i zlatno Seke Aleksić još u vrijeme kada slušanje turbo folka nije bilo kul i na neki način postao trendseter. Kako danas gledaš na tu odluku i trenutak u kom si to napravio?
Sasvim slučajno se dogodilo, nije bilo previše razmišljanja. Imao sam napisanu većinu teksta za versove pjesme, a inicijalni refren mi se nije nešto sviđao. Na druženju s prijateljima je netko pustio pjesmu od Seke i meni se nekako povezalo da probam otpjevati to za refren svoje pesme. Ispalo je da se odlično slaže. Prvo mi se cijela ideja činila malo neozbiljna i iskreno nisam mislio da će nešto posebno proći kod publike, ali nakon par mjeseci slušanja shvatio sam da imam nešto stvarno dobro i spremno za objavu.
J _ 04 AI je postao aktualna tema u glazbenoj produkciji. Kako ti gledaš na mogućnosti koje donosi veštačka inteligencija, kao alat ili kao pretnju autentičnosti?
Iskreno sve što sam do sad čuo da je potpuno AI generirano mi je bilo dosta loše (u smislu muzičke vrijednosti za slušanje). Jako lako se primijeti da je AI, ali sam siguran da se vrlo brzo to neće moći primijetiti. Također mi se čini da nitko još nije AI isfurao na neki novi kreativan i autentičan način nego ga svi koriste za imitaciju nećeg već postojećeg, barem ovo što sam ja čuo. A što se tiče korištenja AI alata u produkciji, to se koristi već neko vrijeme na različite načine. Na primjer, ja sam ga koristio na način da otpjevam svojim glasom info verziju neke pesme i onda uz pomoć AI generatora prebacim u ženski glas da vidim kako bi to potencijalno moglo zvučati.
J _ 05 Osvojio si i Porin i Cesaricu, dvije najznačajnije hrvatske glazbene nagrade. Koliko ti znače takva priznanja, i koliko ti je uopće važno institucionalno priznanje u glazbenoj karijeri?
Svakako mi znače, ali možda ne toliko koliko drugima. Čini mi se da je moje roditelje Porin radovao više nego mene, pa ga i dalje držim kod njih u dnevnoj sobi pored televizora.
J _ 06 Što bi bio sledeći korak koji bi tebi lično predstavljao podizanje lestvice? Da li je to možda koncert u Areni u Zagrebu ili nešto drugo?
To bi svakako podiglo ljestvicu, ali takve stvari mi nikada nisu bile cilj, nego je cilj bio napraviti što bolje pjesme, a s njima onda dolaze i koncertne dvorane. Također, sljedeći veliki Drito festival se održava po prvi put upravo u Areni Zagreb pa se može reći da smo svi skupa kao yem podignuli ljestvicu.
J _ 07 Ostao si u Osijeku iako si se mogao preseliti u Zagreb. Što te drži vezanim za rodni grad?
Najviše me drže vezanim odnosi, prijatelji, obitelj i jedan lagani lifestyle koji je u velikim gradovima teško ostvariti. Za glazbeni karijeru bi vjerojatno bilo idealno preseliti se u Zagreb i stalno biti okružen mladim nadama i surađivati s njima. S druge strane, meni treba dva sata od Osijeka do Zagreba, a u Zagrebu mi nekad treba preko sat vremena od jednog kraja grada do drugog. Tako da idemo i dalje lokalpatriotski.
J _ 08 Glazbena i festivalska scena u regiji posljednjih godina zaista buja. Što ti je najzanimljivije u tom razvoju?
Čini mi se da je nakon razdoblja korone sve mutiralo i povećalo se deset puta, barem što se tiče yema i slične scene. Svakako mi je najzanimljivija brzina kojom se sve to dogodilo i zanima me koliko dugo će trajati.
J _ 09 Mnoge tvoje pjesme su ljubavnog karaktera, bilo da su nježne ili ogorčene. Bi li za sebe rekao da si romantična osoba?
Mnogo sam romantičniji u pjesmama nego zapravo.
J _ 10 Pišeš iz osobnog iskustva ili više koristiš fikciju i narativnu igru?
Koristim ih oboje jer mi je na prvom mjestu uvijek sama pjesma i glazba, pa u tekst ubacujem riječi i motive koje smatram da su komplementarne instrumentalnom dijelu tako da mi osobno iskustvo nije obavezujuće u pisanju. S druge strane kada pišem nešto iz osobnog iskustva što se slaže uz glazbu i osjetim da opisujem neku temu iz života, tekst se mnogo lakše složi.
J _ 11 Prvi put nastupaš na Art Frontu. Kako ti se čini ideja festivala koji pokušava oživjeti lokalnu scenu u Sremskoj Mitrovici i dovesti alternativu u manje sredine?
Iskreno nisam previše upoznat s lokalnom scenom Sremske Mitrovice, ali ideja dovođenja alternativne i bilo koje druge kvalitetne scene u manje sredine mi se čini odlična. Imam veliko poštovanje za sve ljude koji pokušavaju takve stvari.
J _ 12 Što publika može očekivati od tvog nastupa ove godine? Pripremaš li nešto posebno za festivalski set?
Publika može očekivati da ćemo se svi zajedno dobro zabaviti, ispjevati i isplesati, a možda budu izvedene i neke još neobjavljene pjesme ako se stvari dobro poslože. Pozdrav svima i vidimo se na Art Frontu!
