Budućnost je njihova: Nika i Nela predvode novu generaciju snažnih ženskih vokala

Petak, 22. ožujka 2024.

Ožujak, mjesec u kojem svesrdno slavimo žene i njihov obol društvu. Ožujak, mjesec u kojem se priroda i službeno budi, mjesec slavljenja nove nade. Upravo je u njemu radijskim eterom zavladala i jedna snažna ženska glazbena suradnja, koja spaja dva prominentna glasa nove glazbene scene. Nika Turković i Nela Đinđić predstavile su nam pjesmu Mogu i sama, a suradnja dviju sjajnih kantautorica rezultirala je pravom girl power himnom.

Bio je to sjajan povod za naš zajednički razgovor, ali i nastavak slavljenja ženstva! U našem dosadašnjem radu u okviru Oni dolaze pred naše su fotoaparate stale brojne glazbenice čije vrijeme tek dolazi. Dio naše misije je pružiti im ohrabrenje, dok one smjelo traže svoj put pod reflektorima.

Niku i Nelu, dvije istaknute predstavnice mlade generacije ovoga puta zaogrnuli smo u bijelo, želeći i na simboličan način ukazati na zaštitu i ohrabrenje – značenje koje spomenuta neboja nosi, a koja sjajno karakterizira i naš obol koji želimo ostaviti. U bijeloj se reflektira sva snaga spektra, baš kao što se u njima reflektira svijetla budućnost naše glazbene scene. Razgovor s Nikom i Nelom donosimo u nastavku.

Što ste u posljednje vrijeme shvatile da Možete i same?

Nika: Popraviti svoju wc školjku. Koja je drugačija od one koju sam popravljala kad sam bila mala! Iako, skoro svaki dan naučim nešto novo što uvrstim u svoj ‘skill set’ i iskreno uživam u tome.

Nela: Zvučat će mrvu bizarno, ali naučila sam da mogu i sama misliti. Da sam sposobna kompletno imati i izražavati svoje mišljenje bez utjecaja osoba do kojih najviše držim. Da mogu i sama donijeti odluku bez da tražim potvrdu. Nisam bila toga svjesna donedavno i još uvijek na tome radim. A od malo svakodnevnijih stvari, mogu i sama voziti auto već godinu dana i to mi je jako lijep, mogu i sama, moment.

U mjesecu smo u kojem slavimo žene. Što mislite da je vaša najveća snaga?

Nika: Biti žena je samo po sebi već najveća snaga, ja bih rekla. Bez žena nema života, doslovno. Mislim da je moja najveća snaga što sam okružena snažnim, pametnim, beskompromisnim, hrabrim i prekrasnim ženama; jer su takve moje prijateljice. A valjda je moja snaga što sam ih uspjela pronaći i njima se okružiti.

Nela: Mislim da je moja najveća snaga oprost, nezamjeranje, razumijevanje, empatija. To je u odnosu na druge. A u odnosu na sebe, to što ne odustajem.

Što je ono što posebno volite kod sebe?

Nika: Što sam naučila učiti iz svojih grešaka (a mrzim griješiti) i što zahvaljujući tome znam što želim od života i ljudi oko sebe, ali još važnije – što ne želim.Volim to što osjećam kao da stalno rastem, a ne kao da stojim na mjestu.

Nela: Spontanost, vedrinu i humor. Volim što sam fleksibilna i uvijek za akciju.

Koji je najveći izazov koji ste prevladale i danas ga smatrate sjajnom lekcijom?

Nika: Ima ih jako puno, ali da ne ulazim u prevelike dubine i neke teške teme, reći ću da sam u današnjem dobu najviše iskusila blagodati života izvan društvenih mreža.

Nela: Kako se voljeti u periodima života u kojima ne osjećam puninu svoje svrhe, u kojima si nisam dovoljno lijepa ili dovoljno mršava. Takvi, mentalno izazovniji periodi uče me poniznosti, strpljivosti, jačanju karaktera i upornosti.

Na što ste u dosadašnjoj karijeri posebno ponosne, a na čemu ste zahvalne?

Nika: Posebno sam ponosna na sve što smo do sada ostvarili, i kada kažem ‘mi’, mislim na sve ljude koji sa mnom hrabro koračaju na ovom putovanju. Teško bih išta od ovoga odradila sama. Ponosna sam na album i na prve samostalne koncerte, a zahvalna na svemu; prilikama, prostoru koji mi je dan, ljudima s kojima radim, a najviše publici. Bez publike ništa od ovoga ne bi bilo moguće.

Nela: Posebno sam ponosna što sam se usudila pisati svoje pjesme i možda još ponosnija, što sam se usudila objaviti ih. Zahvalna sam na svojim suradnicima, prijateljima i obitelji što su mi podrška. Zahvalna sam na svim lekcijama privatnim i poslovnim što su mi razbistrile prioritete u životu, naučile me što i kako dalje.

Vašu pjesmu Mogu i sama prozvali su novom ženskom himnom. Koja je pjesma vaša ženska himna?

Nika: Mislim da je ‘himna’ malo jaka riječ i da je ova pjesma više neko naše ljubavno pismo, napisano Neli i Niki od prije koju godinu. Ja to vidim kao da smo si nas dvije napisale pjesmu, upravo jedna drugoj. A sada, to što se ljudi u njoj pronalaze i u njoj pronalaze možda i neke snage i motive o kojima mi nismo mogle ni sanjati; to je onaj moment kad sve to dobije smisao.

Ima puno ženske glazbe koja mi je na repeatu upravo iz ovakvih razloga, ali She Used To Be Mine od Sare Bareilles mi se možda ističe kao neka najkonkretnija ženska pjesma koju obožavam. I naravno, da ne zaboravimo očiti izbor, Flowers od Miley Cyrus ili God Is a Woman od Ariane. To mi sad pada na pamet.

Nela: Prva mi je na pamet pala moja pjesma Melodrama, koju sam napisala u periodu života kada nisam znala što želim od sebe i kako dalje, kad sam previše razmišljala umjesto da samo napravim prvi korak. I onda se prvi korak pretvorio u tekst pa u glazbu i tako je nastala moja prva kantautorska pjesma, ujedno i moja najslušanija pjesma ikada. Kao da mi je život dokazao koliko taj jedan mali korak znači. Od stranih izvođačica moje himne bi definitivno bile Thursday – Jess Glynne i African Sun – Naika.

Koje su žene važne u vašim životima? Koja od njih vam je potpora, uzor, inspiracija…?

Nika: Baka, mama, sestra, sve prijateljice. Baš jako tupim po tome koliko su me ženska prijateljstva oblikovala u osobu koja sam danas i zato svoje prijateljice čuvam kao najvrjednije blago u životu. U sve se njih ugledam svaki dan, pitam za savjet bilo koje prirode; smijem se, plačem, dijelim sve – i dobro i loše. Meni osobno su one najvažnije žene u životu i zahvalna sam na njima svaki dan.

Nela: Sve žene s kojima sam okružena. Mama, sestre, prijateljice, suradnice, cure s kojima treniram ples. Sve one su mi i potpora i uzor i inspiracija. Svaki dan se zahvaljujem na predivnom krugu žena u kojem rastem i bolja sam osoba iz dana u dan.

Nazivaju vas perjanicama mlade hrvatske glazbene scene. Kako se osjećate vezano uz ovu titulu?

Nika: Pa prvo ponizno i zahvalno što itko smatra da sam takav dio naše scene. Hvala na tome. Mislim da je mladih ljudi na našoj sceni napretek, samo da nam još malo više fali radijskog i onog glazbeno-medijskog prostora. Ovog drugog, žutog, imamo i previše; i to naravno najviše iz svih potpuno nebitnih razloga. Ali bez obzira na to, vidim velike promjene i utjecaj te mlade vojske je nemoguće zaobići, zato mi je iznimno drago da baš u ovom razdoblju postojim.

Nela: Zahvaljujem se od srca svakome tko to misli. Osjećam veliku odgovornost jer naša mlada scena JAKO raste i već sad nudi izvođače kakvima bi se mala Nela divila. Jedna od njih je bila Nika! I evo sad imamo duet. Osim odgovornosti osjećam se motivirano i sretno da nastavim još jačim tempom.

Za kraj, što si priželjkujete u budućnosti na glazbenom polju? Što biste voljele ostvariti?

Nika: Velike koncerte prepune ljudi koji pjevaju sve moje pjesme. Samo to. U fazi sam da šutim i radim pa se nadam da će jednog dana moja djela nadglasati sve što sam evo i ovdje napisala.

Nela: Priželjkujem da album na kojem trenutno radim otvori vrata novoj publici, da se dogodi promjena. Da moje pjesme pomognu svima koliko pomažu i meni i da to zajedno i često “proslavljamo” na mojim koncertima. Priželjkujem suradnje i koncerte izvan granica Hrvatske. Da se nikad ne stanem razvijati u glazbenom i lirskom smislu.